Neispravno ophođenje prema Allahovim kosmičkim zakonima1
Muslimani se često boje kada pokušavaju izgraditi svoje zemlje — i s pravom budu oprezni u svijetu u kojem oni nisu svjetske sile, a u kojem ima toliko neprijateljstva i spletki, poznatih i onima dalekim i onima bliskim. Međutim, gotovo uvijek biraju pogrešan put — osim onih kojima se Allah smiluje.
Strah navodi neke vođe da se približe silama Istoka i Zapada, kako bi za sebe našli neku vrstu „oslonca“ kroz diplomatske i vojne odnose koji bi ih, navodno, zaštitili od neuspjeha i svrgavanja. No, zaboravljaju da je taj put već isproban mnogo puta ranije, i da te sile od toga imaju veću korist, jer su one jača strana u tim odnosima. A kada onaj slabiji zatreba njihovu pomoć — ne dočeka je, nego se često desi da se one okrenu protiv njega, jer svoje interese pronađu uz neku novu, domaću silu koja im tada više odgovara!
Rijetko se te vođe okrenu svojim narodima
Rijetko koji od tih vođa svoje poglede usmjeri ka vlastitom narodu — ka njegovom oživljavanju vjerom i djelom, nakon traženja pomoći od Allaha samo, te izdvajanja Njega Uzvišenog u oslanjanju i strahu. A i oni koji to pokušaju, čine to najčešće u formi takozvanih „vjerskih kampanja“ i pod krinkom „predsjednika vjernika“ — samo kako bi dotaknuli vjerske osjećaje muslimana, znajući da su ti osjećaji njihova najjača pokretačka snaga. Ali bez da zaista uzmu Knjigu (tj. Kur’an) odlučno i da grade društvo i državu po mjerilima šerijata i njegovim smjernicama — izgradnjom koja bi ojačala stubove države i ummeta, onako kako se to desilo u prvobitnoj vjerovjesničkoj izgradnji, a čiju postojanost, izdržljivost i osvajanja nije moguće objasniti ničim drugim osim čvrstim imanom i ozbiljnim slijeđenjem šerijata.
Raširena zabluda koju moramo izbrisati iz umova i srca jeste uvjerenje da nas slijeđenje Allahovog šerijata izlaže opasnosti. Naprotiv — Allahovi kosmički zakoni pokazuju da nas upravo slijeđenje šerijata spašava od najveće opasnosti: one u pravom životu na Ahiretu. Ono nam donosi Allahovu pomoć, uputu i uspjeh, a uz to i ovosvjetske plodove — vlast, sigurnost, pobjedu i bereket — sve to jasno potvrđuje Allahova Knjiga.
Ali mi – ako obratite pažnju – pribjegavamo vjerovanju u Allahove nevidljive (ar. el-gajb) kosmičke zakone (ar. es-sunen) samo u teškim trenucima, kada nas pogađaju patnja, ubijanja, opsade i porazi. Tada počnemo prezirati „realno“, materijalno razmišljanje o dobitku i gubitku, i govorimo o „nadolazećoj pobjedi“ od Allaha…
Ali ne znam odakle nam ubjeđenje da će nas Allah baš pomoći u ovaj našoj borbi, kada smo zapostavili suđenje po Njegovom šerijatu, nismo Kur’an prihvatili odlučno i kada smo domovinu i nacionalnost učinili osnovom svog prijateljevanja?! Pa otkud da nam onda dođe božanska pobjeda?!
A kada nam Allah, iz Svoje milosti, olakša stanje, kada izađemo iz tunela ratova, patnji i pokolja — zaboravimo to naše vjerovanje u Allahove nevidljive sunene. Iako je ono, kao što smo rekli, povezano s našim stvarnim odnosom prema Allahu Uzvišenom i uspostavljanjem Njegove vjere, mi tada počnemo govoriti gotovo isključivo o materijalnim uzrocima i tumačiti sve njima. A onome ko govori o mjerilima vjere i šerijata — odgovaramo „realističnim“ i „materijalnim“ argumentima. Allahul-muste’an.
Ovo, ako na nešto ukazuje, onda ukazuje da mi zapravo nismo ozbiljno i s punim povjerenjem prihvatili vjerovanje u nevidljivo i ubjeđenje u Allahove zakone na Zemlji. Jer, mi se njima okrećemo samo kada više nemamo drugog izbora, a kada nam se otvore „materijalne“ mogućnosti dunjaluka — mi ih zaboravimo!
A naš Gospodar nam je u Svojoj Knjizi rekao:
وَلَا تَكُونُواْ كَٱلَّذِينَ نَسُواْ ٱللَّهَ فَأَنسَىٰهُمۡ أَنفُسَهُمۡۚ أُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡفَٰسِقُونَ
„I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.“ (El-Hašr, 19.)
Šejh Abdurrahman es-Sa‘di, tumačeći ovaj ajet, kaže:
„Najveća propast i uskraćenost je da rob zaboravi na ovu stvar i sliči onima koji su zaboravili Allaha, zapostavili Njegov spomen i izvršavanje Njegovih prava, a okrenuli se svojim strastima i prohtjevima. Oni nisu uspjeli niti su išta postigli; naprotiv, Allah ih je učinio da zaborave svoje vlastite koristi, pa su postali nemarni prema onome što im donosi dobro. Njihovo stanje postalo je pometeno, pa su se vratili s gubitkom na oba svijeta — gubitkom koji ne mogu nadoknaditi niti ispraviti — jer su oni grješnici koji su napustili pokornost svome Gospodaru i uronili u Njegove zabrane.“
Napisao: Šerif Muhammed Džabir
Izvor: https://t.me/sharefmg
Bilješka:
1 Original teksta nije naslovljen, stoga smo mi odabrali naslov shodno glavoj poruci koju sadrži tekst.
You must be logged in to post a comment.