Nevjernički praznici i stav muslimana prema njima (2. dio)

Datum uređivanja: 30. dec 2025.

Neki oblici poistovjećivanja s nevjernicima u njihovim praznicima

Nevjernici, bez obzira na raznolikost svojih vjera i sekti, imaju raznovrsne praznike. Neki od njih su vjerski – bilo da su dio temelja njihove vjere ili su kasnije uvedeni u nju – dok su mnogi njihovi praznici samo običaji i povodi koje su sami ustanovili, poput nacionalnih praznika i tome slično.

Ovdje nas posebno zanimaju Božić i Nova godina, a poistovjećivanje muslimana s njima u tim prilikama ima dva oblika:

Učestvovanje u njihovim praznicima

To je slučaj kada u muslimanskim zemljama neke nemuslimanske skupine ili manjine obilježavaju svoje praznike, pa im se u tome pridruže i neki muslimani, kao što se dešavalo u vrijeme šejhul-islama Ibn Tejmijje i hafiza Zehebija, a što se i danas dešava u mnogim muslimanskim zemljama.

Još gore od toga jeste ono što neki muslimani čine putujući u zemlje nevjernika s ciljem prisustvovanja tim praznicima i učestvovanja u njihovim proslavama – bilo iz strasti, bilo zbog odazivanja na pozive nevjernika, kao što to čine neki muslimani koji žive u tim zemljama, ili pak neki vlasnici kapitala i velikih kompanija koji to čine iz kurtoazije ili radi dunjalučke koristi, poput sklapanja poslovnih ugovora i slično.

Sve je to haram, i postoji bojazan da vodi u nevjerstvo, zbog hadisa: „Ko se poistovjeti s nekim narodom, on je od njih.“

Prenošenje njihovih praznika u muslimanske zemlje

Onaj ko prisustvuje praznicima nevjernika u njihovim zemljama, pa mu se dopadnu njihove proslave, uz neznanje, slab iman i malo znanja, može prenijeti dio tih praznika i obreda u muslimanske zemlje. To se danas dešava u većini muslimanskih zemalja kroz obilježavanje Božića i gregorijanske Nove godine.

Ova skupina je, s jednog aspekta, još gora od prethodne, jer ne samo da učestvuju u obredima nevjernika, već žele da ih prenesu u muslimanske zemlje.

Obaveza izbjegavanja praznika nevjernika

a) Izbjegavanje prisustvovanja tim praznicima

Učenjaci su jednoglasni u stavu da je zabranjeno prisustvovati praznicima nevjernika i poistovjećivati se s njima u tome, zbog mnogih dokaza, među kojima su:

Svi dokazi koji zabranjuju poistovjećivanje s nevjernicima.

Konsenzus ashaba i tabi‘ina da se tim praznicima ne prisustvuje.

– Jevreji, kršćani i vatropoklonici su u muslimanskim zemljama oduvijek, uz plaćanje džizije, obilježavali svoje praznike. Postojao je povod da ih neki muslimani slijede, ali se to nije dešavalo. Da nije bilo snažne vjerske prepreke i zabrane, to bi se sigurno događalo.

– U uvjetima koje je postavio Omer, radijallahu anhu, a s kojima su se složili ashabi i kasniji pravnici, stoji da ehlul kitabe ne smiju javno ispoljavati svoje praznike u islamskoj državi. Ako je muslimanima zabranjeno da im to dopuste, kako je onda dozvoljeno muslimanima da to sami čine?

Riječi Omera, radijallahu anhu:

„Ne učite govor stranaca i ne ulazite kod mušrika u njihove crkve na dan njihovog praznika, jer se tada na njih spušta srdžba.“

Riječi Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma:

„Ko se nastani u zemlji stranaca, pa slavi njihov Nairuz i njihove praznike i poistovjećuje se s njima sve dok ne umre, bit će proživljen s njima na Sudnjem danu.“

Šejhul-islam kaže da ako je Omer zabranio čak i učenje njihovog jezika i samo ulazak u crkve na njihov praznik, šta je tek s činjenjem njihovih djela i obreda.

b) Izbjegavanje oponašanja njihovih djela

Ako neko ne prisustvuje njihovim praznicima, ali radi ono što oni rade, i to je zabranjeno poistovjećivanje.

Ibn Tejmijje kaže da muslimanima nije dozvoljeno da u ičemu što je specifično za njihove praznike liče na njih: u hrani, odjeći, kupanju, paljenju vatri, ukrašavanju, poklonima, prodaji, igrama djece i slično. Njihov praznik kod muslimana treba biti kao svaki drugi dan.

c) Izbjegavanje prijevoznih sredstava kojima idu na svoje praznike

Imam Malik je smatrao pokuđenim putovati s njima u prijevoznim sredstvima namijenjenim njihovim praznicima, zbog spuštanja srdžbe i prokletstva na njih.

d) Ne darivati ih niti pomagati njihove praznike prodajom i kupovinom

Ebu Hafs el-Hanefi kaže da onaj ko daruje mušrika na dan njegovog praznika, veličajući taj dan, čini kufr.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: „Ibnul-Kasim je prezirao da musliman daruje kršćane nečim na dan njihovog praznika kao uzvrat njima, jer je u tome veličanje njihovog praznika i pomaganje njihove koristi u kufru. Zar ne vidiš da muslimanima nije dozvoljeno da kršćanima prodaju bilo šta što služi njihovom prazniku: ni meso, ni hranu, ni odjeću, niti da im posuđuju jahalicu, niti da im pomažu u bilo čemu vezanom za njihov praznik; jer je to veličanje njihovog širka i pomaganje njihovog kufra. I vladari bi trebali zabraniti muslimanima takve postupke. To je stav Malika i drugih učenjaka, i ne znam da u tome postoji razilaženje.“

e) Ne pomagati muslimana koji se poistovjećuje s njima

Kaže Šejhul-islam:
„Kao što se ne poistovjećujemo s njima u praznicima, isto tako se ne pomaže muslimanu koji se u tome poistovjećuje s njima, već se od toga odvraća. Pa ko priredi poziv (gozbu) koja odstupa od uobičajene prakse u vrijeme njihovih praznika, nije obavezno odazvati se njegovom pozivu. A ko od muslimana pokloni poklon u tim praznicima, koji nije uobičajen u drugim vremenima mimo tog praznika, njegov poklon se ne prihvata, naročito ako je taj poklon nešto čime se pomaže u poistovjećivanju s njima, kako smo ranije spomenuli.
I musliman ne smije prodavati ono čime se muslimani pomažu u oponašanju njih u prazniku, poput hrane, odjeće i slično, jer je u tome pomaganje grijeha.“ Iktidau siratil mustekim.

d) Ne čestitati im njihov praznik

Ibn Kajjim, rahimehullahu te‘ala, kaže:
“Što se tiče čestitanja nevjerničkih obilježja, to je haram po konsenzusu, poput čestitanja njihovih praznika. Ko im kaže: Sretan praznik ili čestita na drugi način, takav ukoliko se spasi kufra onda je počinio haram, jer je takav postupak poput čestitanja njima na činjenju sedžde krstu. Šta više pomenuti postupak (čestitanje njihovih praznika) je gori od toga da im se čestita na pijenju alkohola, ubijanju ili činjenju zinaluka. Veliki broj onih koji ne uvažavaju svoju vjeru upadaju u ovu stvar ne znajući ružnoću postupka kojeg čini. Onaj ko čestita robu na grijehu, novotariji ili kufru takav se izložio Allahovoj mržnji i srdžbi.” Ahkamu ehi zimme.

A razlog zbog kojeg je čestitanje nevjernicima njihovih vjerskih praznika haram, i na ovom stepenu koji je spomenuo Ibn Kajjim, jeste to što ono sadrži odobravanje onoga na čemu su od obilježja kufra i zadovoljstvo time za njih, makar sam musliman ne bio zadovoljan tim kufrom za sebe.
Međutim, muslimanu je zabranjeno da bude zadovoljan obilježjima kufra ili da ih čestita drugima, jer Allah Uzvišeni time nije zadovoljan, kao što kaže:

{إِن تَكْفُرُوا فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنكُمْ وَلَا يَرْضَى لِعِبَادِهِ الْكُفْرَ وَإِن تَشْكُرُوا يَرْضَهُ لَكُمْ}

”A ako vi ne vjerujete – pa Allah je, doista, neovisan od vas, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem Svojih robova; a ako budete zahvalni, On će time biti zadovoljan.”
(Ez-Zumer, 7)

I kaže Uzvišeni:

{الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِيناً}

”Danas sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3)

Zato je čestitanje njihovih praznika haram, bez obzira da li s njima učestvovali u samim djelima ili ne. Ako oni nama čestitaju svoje praznike, mi im na to ne uzvraćamo, jer to nisu naši praznici i jer su to praznici kojima Allah Uzvišeni nije zadovoljan – ili zato što su novotarije u njihovoj vjeri, ili zato što su nekada bili propisani, ali su derogirani vjerom islama s kojom je Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima. Kaže Uzvišeni:

{وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الإِسْلاَمِ دِيناً فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ}

”A onaj ko želi neku drugu vjeru mimo islama – neće mu biti primljena i on će na onom svijetu biti među gubitnicima.” (Ali Imran, 85)

Odazivanje muslimana njihovom pozivu povodom tih praznika također je haram, i to je još teže od samog čestitanja, jer u sebi sadrži učestvovanje u tim praznicima. Ko učini bilo šta od toga – grješan je, bilo da to čini iz kurtoazije, umiljavanja, stida ili nekog drugog razloga, jer je to dodvoravanje u Allahovoj vjeri i jedan od uzroka jačanja samopouzdanja nevjernika i njihovog ponosa vlastitom vjerom.

Mjerilo razlikovanja od njih u praznicima

Da se ništa novo u tim danima uopće ne uvodi, nego da njihovi praznični dani kod muslimana budu kao i svi drugi dani:
– ne prekida se rad,
– ne raduje se tim danima,
– ne izdvajaju se postom, tugom niti bilo čim drugim.