Naslovnica Akida Opasnost proslave đurđevdanskih praznika

Opasnost proslave đurđevdanskih praznika

5225
djurdjevdan

Svake godine početkom mjeseca maja, velikim djelom sjeverne Zemljine hemisfere, od Centralne Azije do Zapadnog Balkana, ljudi raznih nacija i vjera, proslavljaju praznik koji je na našim prostorima poznat pod imenom Đurđevdan.

Iako svaki narod i različite vjerske konfesije imaju svoje tumačenje Đurđevdana i svoje nazive i verzije ovog praznika, u svojoj suštini Đurđevdan je izvorno paganski praznik koji, prema nekim autorima, datira hiljadama godina unazad i povezan je sa šamanizmom. Šamanizam je idolopoklonička religija koja njeguje kult obožavanja duhova prirode, te je svetkovanje prvih dana mjeseca maja zapravo obilježavanje rađanja prirode! Primjetićemo da je ovaj kult rađanja boga uveden u učenje kršćanske Crkve, koja je Isaa (Isusa) proglasila bogom, te proslavlja njegovo rađanje (rođendan) svake godine.

Šamanizam je kao vjerski kult bio (i još uvijek je) prisutan širom svijeta, a bio je prisutan i među starim Slovenima.

U ranom srednjem vijeku, balkanski slovenski narodi prihvataju kršćanstvo, ali i dalje slave paganske praznike koje su naslijedili od predaka. Crkva, ne mogavši da dokine ove paganske običaje (rituale), oblači ih u kršćansko ruho i izmišlja događaje za koje će vezati ove praznike. Tako je Sveti Đorđe svojim praznikom (Đurđevdanom) zauzeo mjesto starog srpskog boga plodnosti Jarila. Slična sudbina zadesila je i druga paganska božanstva.

Dakle, Đurđevdan je praznik koji izvorno nije kršćanski, već paganski, i oko ovoga gotovo da nema razilaženja među historičarima religija.

Đurđevdanski praznici se pod različitim nazivima proslavljaju od strane mnogih naroda koji se pripisuju islamu, poput Perzijanaca.

Đurđevdan je kod balkanskih muslimana prisutan od najranijih dana i to kao zaostavština starih paganskih rituala, prije nego su ovi narodi primili islam.

Propis proslave đurđevdanskih praznika

Prije nego spomenemo propis proslave đurđevdanskih praznika, potrebno je da damo definiciju praznika u Šerijatu.

Praznik (blagdan) je ime za ono što se smatra općim okupljanjem u vidu tradicije i koje se ponavlja bilo svake godine, ili svake sedmice, ili svakog mjeseca i sl.“ (Iktidaus-siratil-mustekim, 1/496)

Praznik (blagdan) je naziv za vrstu obilježavanja koja podrazumijeva svaki dan ili svako mjesto na kojem se okuplja i svako djelo koje se čini na tim mjestima i u tim vremenima.“ (Iktidaus-siratil-mustekim, 2/5)

Enes prenosi: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, stigao u Medinu, njeni stanovnici imali su svoja dva dana iz predislamskog perioda u kojima su igrali i zabavljali se, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

‘Zaista vam je Allah zamjenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.’

(Bilježi ga Ebu Davud, br. 1134, str. 195; Hakim, 1/294, koji kaže da je ispravan, a sa njim se slaže i Zehebi)

Dakle, praznik ili blagdan je svako okupljanje ljudi u jednakim vremenskim razmacima, svake godine, mjeseca i slično. Vrlo često se ta okupljanja događaju na tačno određenom mjestu, čime ovi praznici postaju i vremenski i prostorni, kakav jeste Đurđevdan, jer na dan Đurđevdana ljudi se okupljaju na određena mjesta ili posjećuju određena mjesta.

Đurđevdan je bez sumnje praznik koji se svetkuje svake godine u vidu okupljanja naroda, igre i zabave, i koji je kao i svi drugi paganski praznici dokinut pomenutim hadisom Allahovog Poslanika alejhisselam.

Mudri Zakonodavac je odredio da u islamu postoje samo dva zasebna praznika (blagdana) i svako ko ima praznik koji nije zasnovan na argumentu, uvodi u vjeru novotarije i ono što Uzvišeni nije dozvolio.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preselio je na Onaj svijet, a ljudima je pojasnio koji su to propisani blagdani koji se trebaju obilježavati. Ashabi i tabi'ini su slijedili ovu uputu Poslanika i nisu dodali niti jedan novi praznik, nego su obilježavali samo ono što je propisano. Isto tako su postupali i učenjaci nakon njih.

Izgovori i sumnje onih koji dozvoljavaju i obilježavaju đurđevdanske praznike

S obzirom da veliki broj ljudi obilježava i svetkuje đurđevdanske dane, nalazeći razne izgovore i „dokaze“ o dozvoljenosti ovog čina, osvrnućemo se na njihove najčešće šubhe.

Prvi izgovor: Đurđevdan nije duhovni praznik, već tradicija

Jedna od metoda kojom šejtan obmanjuje ljude i uliva smirenost u srca svojih sljedbenika jeste i nazivanje stvari drugačijim imenima, kako bi se izbjegao Allahov propis vezan za njih. Tako, osoba koja ogovara kaže da ona samo „iznosi činjenice“, dok onaj koji krade smatra da samo „uzima svoj dio“ iz imetka drugoga, itd.

Šejtan neće doći i kazati čovjeku: „Hej, ovo je Allah zabranio, a ti slobodno prekrši ovu Njegovu zabranu!“ Ne, šejtan ne prilazi čovjeku na ovaj način, nego će ići izokola nazvajući stvari drugačijim imenima, ne bi li pomutio Allahov propis u umovima ljudi.

Tako je šejtan uradio i sa propisom zabrane proslavljanja paganskih svetkovina i praznika. Jednostavno, šejtan je ove praznike nazvao tradicijom! A ko se smije usuditi i kazati pola riječi protiv tradicije, kada je prije toga, u umovima mnogih ljudi šejtan uzdigao tradiciju na stepen Objave, pa ko god se usudi da dirne u tradiciju, kao da je dirnuo u božanstvo ljudi.

Ne razilaze se dva razumna muslimana da tradicija koja je dokinuta Objavom, ajetom ili hadisom, postaje zabranjena, a onaj ko je održava ili podržava, taj se suprotstavio Allahu i Njegovom Poslaniku, makar sebe predstavljao pobožnim vjernikom i borcem za islam.

Također, od spletki kojima se šejtan služi jeste i nazivanje Đurđevdana svetovnim praznikom, te kako ovaj praznik nema veze sa vjerom.

U vezi ove šubhe kažemo: Ko je taj koji je praznike podijelio na svetovne i duhovne? Ovakvu podjelu nismo našli u šerijatskim tekstovima. Naprotiv, iz definicije praznika se jasno vidi da svako okupljanje ljudi u jednakim vremenskim intervalima i na odredjenim mjestima predstavlja praznik. Dokaz ovome je i pomenuti hadis u kojem je Poslanik alejhisselam dokinuo ensarijama praznik kojeg su proslavljali, iako je on bio tradicija!

Također, Đurđevdan je kod većine onih koji ga proslavljaju obilježen i nizom duhovnih manifestacija, poput Đurđevdanskog uranka, kupanja zdravom vodicom, kićenja avlija i kapija vrbovim ili sličnim vijencima, a sve ovo sa ubjeđenjem da će taj čin donijeti ukućanima napredak i slogu, plodnost, zdravlje i slično, a sva ova ubjeđenja se kreću između malog širka i velikog širka.

Zar sva pobrojana ubjeđenja nisu dokaz da je Đurđevdan i te kako duhovni praznik, i to paganski, iako ga neki ljudi tako ne žele nazvati? Ubjeđenja tipa da će u kući biti napretka ako se kapije okite vrbovom grančicom i druga su paganska šamanistička vjerovanja koja sa islamom nemaju apsolutno ništa i kako takva su od najvećih grijeha.

Drugi izgovor: Mi ovime samo proslavljamo izlazak iz zime

Neki ljudi još uvijek navode stare „argumente“ o dozvoli Đurđevdana pa kažu da slavljem u prvim danima maja zapravo obilježavaju i raduju se izlasku iz zime.

Čudno, kako se to proslavljanje i izlazak iz zime podudara sa danima proslave paganskog praznika i danom kada je „sveti Đorđe ubio aždahu“.

Osim toga, ako i kažemo da su se stare stočarske zajednice u ovim danima radovale izlasku iz teške zime i istjerivanju stoke na pašu, kakav to „izlazak iz zime“ proslavljaju oni koji žive u toplim domovima u gradovima širom Evrope, koji u ovim danima prevale i po hiljadu kilometara kako bi obilježili ovaj paganski praznik u svom zavičaju?

Ovo je, zapravo, jedan smiješan izgovor koji ne zavređuje veću pažnju pa se nećemo na njega dalje osvrtati.

Treći izgovor: U danima Đurđevdana naša omladina se druži i upoznaje

U zadnje vrijeme, nakon što se naši prostori ubrzano prazne od ljudi, koji se svakodnevno sele na Zapad, ovo je sve učestaliji izgovor. Tako su ljudi danas izmislili novu svrhu Đurđevdana – upoznavanje omladine, kako se ta omladina „ne bi otuđila“ i kako bi se sklapali brakovi.

Ovi ljudi, dok opravdavaju činjenje onoga što je Allah zabranio, zaboravljaju da žive u informatičko doba socijalnih mreža tipa Facebooka i Instagrama, tako da je pomenuti izgovor postao smiješniji od izgovora o „izlasku iz zime“.

Zar da se omladina upoznaje na svirkama i zabavama koje su haram i to na dan pagansko-kršćanskog praznika Đurđevdana? Kako musliman/ka može vjerovati da mu takvo upoznavanje može donijeti sreću, a ono je zasnovano na griješenju i nepokornosti Allahu!?

Ovi ljudi se zbune kada im se rekne: „Hajde da okupimo omladinu i da se upoznaje na halal način u danima našeg praznika Bajrama!“

Četvrti izgovor: Ja ne slavim Đurđevdan, već samo izlazim u šetnju

Neki muslimani u danima Đurđevdana pokušavaju da naprave kompromis između Allahove vjere i grijeha, pa kažu da „ne proslavljaju“ Đurđevdan već samo izlaze na mjesta okupljanja ili oko njih kako bi se prošetali prirodom. I to baš isti dan i na isto mjesto na kojim svi ostali obilježavaju Đurđevdan!

Za bojati se za ovakve muslimane, koji su svjesni grijeha Đurđevdana, ali pokušavaju izigrati Allahov propis, poput jevreja kojima je bio zabranjen lov subotom, pa su oni zabacivali mrežu u petak, a vadili je nedjeljom. Tako i ovi ljudi „ne proslavljaju Đurđevdan“, već „samo izlaze u šetnju“.

Peti izgovor: Mi ne proslavljamo Đurđevdan, već Dan proljeća

U nekim lokalnim muslimanskim zajednicama je trend da se Đurđevdan preimenuje u Dan proljeća ili sličan naziv. Tako ćete naći mnoge od njih kako su kategorično protiv Đurđevdana, jer je to „ćafirski  praznik“, zbog čega su mu oni dali „muslimansko“ ime i prigrlili ga kao svoj praznik.

Kao što ne može krmak biti kurban ako se nazove ovnom, tako ni Đurđevdan ne može postati halal ako mu se da neko „halal“ ime. I kao što rakija ne može postati halal ako joj se da ime „sok od grožđa“, tako ni Đurđevdan ne može postati halal ako mu se promijeni ime ili mu se pomjeri datum.

Ovi ljudi ne shvataju da zabrana proslavljanja Đurđevdana ne dolazi zbog njegovog imena, već zbog toga što je svaki praznik mimo dva Bajrama zabranjen u islamu, i zbog niza šerijatski zabranjenih stvari koje se dešavaju u tim danima, poput rituala kupanja vodom, kićenja kuće i okućnice mladim grančicama, poput miješanja muškog i ženskog, pijenja alkohola, svirke i drugih harama koji se vežu za ovaj dan.

Šesti izgovor: Zatekli smo naše stare da obilježavaju ovaj dan i mi to činimo

Ovo je još jedan od neispravnih izgovora kada je u pitanju proslava Đurđevdana. Poznato je da su muslimanski narodi na Balkanu prije primanja islama upražnjavali paganske rituale, čija je zaostavština i Đurđevdan, pa kako onda musliman može opravdavati proslavu Đurđevdana pozivajući se na pagansku tradiciju?

Kaže Uzvišeni Allah:

„A kada im se rekne: ‘Slijedite Allahovu Objavu!’ – oni odgovaraju: ‘Nećemo, slijedićemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje.’ – Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na Pravome putu bili?!“ (sura Bekara, 180. ajet)

O grijehu odlaska na mjesta na kojima se svetkuje Đurđevdan

Onima koji vjeruju u Allaha, dovoljan je kao opomena hadis koji bilježi Ebu Dvud u Sunenu, da je neki čovjek kazao: „‘Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću zaklati devu u mjestu Buvani, pa je Poslanik upitao: ‘Da li je na njemu bio neki od idola ili neka mušrička svetkovina i praznik?’ ‘Nije’ – odgovorili su. Nakon toga je Poslanik rekao: ‘Ispuni svoj zavjet.’“

Pogledaj Allahov robe, kako Allahov Poslanik ne dozvoljava da se na mjesta paganskih svetkovina izvršava šerijatski propis kojeg je, inače, obaveza izvršiti. Ako je na ovim mjestima gdje se svetkuje paganski praznik zabranjeno izvršavati Allahu draga djela (farzove), šta li je tek sa odlaskom na ova mjesta na dan Đurđevdana da bi se griješilo prema Allahu?

Pouka za razumom obdarene

Kao poticaj na razmišljanje, navešćemo riječi Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, jednog od najvećih islamskih autoriteta, koji veli: „I mnogobošci su imali svoje blagdane, vremenske i prostorne, pa kada je Allah poslao islam, poništio ih je i sljedbenicima čiste vjere zamijenio ih Ramazanskim i Kurban-bajramom.“ (Igasetul-lehfan, 1/300)

Na tebi je, o muslimanu/muslimanko, da odlučiš hoćeš li se poistovjetiti sa sljedbenicima čiste vjere islama, ili sa sljedbenicima raznoraznih paganskih vjera i ideologija.

Detaljnije o praznicima i propisima vezanim za njih pročitajte u preporukama ispod ovog članka.

Priprema: Menhedž