Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je upitan o čovjeku koji je, radi trgovine, krenuo morem, zatim se utopio, da li je on preselio kao šehid, pa je odgovorio:
„Jeste, preselio je kao šehid, ako on nije griješan tim svojim putovanjem¹, jer je vjerodostojno prenešeno da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Utopljenik i umrli od stomačnih bolesti su šehidi, i onaj ko izgori je šehid, i onaj ko umre od kuge je šehid, i žena koja umre u svom nifasu je šehid, i onaj ko pogine pod ruševinom je šehid.“² a spominju se i drugi mimo ovih.
Putovanje morem radi trgovine je dozvoljeno, ako preovladava mišljenje da neće doći do utapanja. U suprotnom on ne bi trebao da kreće morem radi trgovine, pa ako to ipak učini onda je on pomogao (sudjelovao) u ubistvu sebe samog, i za takvog se ne kaže: zaista je on šehid. A Allah najbolje zna.“
Izvor: Medžmu'ul-fetava (24/293)
Prevod: Menhedž
Bilješke:
1. Šejhul-islam ovim cilja na putovanje koje je zabranjeno zbog samog grijeha radi kojeg se putuje, kao na primjer da čovjek krene na put kako bi počinio zabranjeno ubistvo, ili zinaluk, ili kako bi trgovao kamatom itd.
2. Buhari (2829), Ibn Hibban u Sahihu (3190)
