Treće kazivanje: Samo jednim čovjekom može biti upućen cijeli narod
Od Suhejba, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Živio je u davna vremena jedan kralj koji je imao svog sihirbaza…
Kada je sihirbaz ostario, reče kralju: ‘Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga podučim sihru.’
Poslao mu je dječaka da ga podučava, ali je dječak na putu sreo jednog pobožnog učenjaka kod koga je odsjeo i čuo od njega govor koji ga je zadivio. Tako je uvijek činio kada bi odlazio sihirbazu.
Kada bi došao do sihirbaza, sihirbaz bi ga udario, našto se on žalio učenjaku, pa mu on reče: ‘Kada se pobojiš sihirbaza, kaži mu da te je zadržala porodica, a kada se pobojiš porodice, raci zadržao me sihirbaz.
Tako je redovno činio dok jednom, na putu, nije ugledao veliku životinju koja je zapriječila prolaz, pa reče: ‘Danas ću znati je li bolji sihirbaz ili pobožnjak.’
Uzeo je kamen i rekao: ‘Allahu moj, ako je učenjak Tebi draži od sihirbaza, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti!’
On ga baci na nju i ubi je, pa ljudi prođoše. On ode kod pobožnjaka i obavijesti ga šta je učinio, pa pobožnjak reče: ‘Moj sinko, ti si danas bolji od mene. Dostigao si ono što vidim, ti ćeš zasigurno biti iskušavan, zato ako te budu mučili, nemoj me otkriti.’
Dječak je iscjeljivao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac, te ode kod njega s brojnim darovima i reče: ‘Ovo što je ovdje tebi pripada, ako me izliječiš.’
Mladić reče: ‘Ja ne liječim nikoga nego Allah, pa ako povjeruješ u Allaha Uzvišenog, uputit ću Mu dovu i izliječit će te.’
Kraljev savjetnik povjerova u Allaha, pa ga Allah izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je činio i ranije, a kralj ga upita: ‘Ko ti povrati vid?’ Reče: ‘Moj Gospodar.’
On upita: ‘Zar ti imaš gospodara mimo mene?!’
Reče: ‘Moj i tvoj Gospodar je Allah.’
Potom ga je kralj uhapsio i nije prestao da ga muči dok mu nije rekao za dječaka. Zatim su dječaka doveli, pa mu kralj reče: ‘Sinčiću, tvoja vještina u sihirbaštvu dostigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga.’
Dječak reče: ‘Ja ne liječim nikoga, nego Allah Uzvišeni liječi.’ Vladar je i njega uhapsio i nije prestao da ga muči dok nije otkrio pobožnjaka.
Doveden je pobožnjak, pa mu je rečeno: ‘Napusti svoju vjeru!’, a on odbi, pa vladar naredi da donesu testeru, zatim je staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome dok ne spadoše obje polutke.
Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: ‘Napusti svoju vjeru!’, ali i on odbi; i njemu je stavljena testera na sredinu glave i raspiliše njome dok ne spadoše obje polutke.
Zatim je doveden dječak i bi mu rečeno: ‘Napusti svoju vjeru!’, ali on odbi, pa ga predade skupini svojih sluga i kralj reče: ‘Idite s njim na to i to brdo i popnite se na vrh kada stignete gore, tražite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, u redu je, ali ako odbije, bacite ga s vrha!’
Otišli su i popeli se s njim na brdo, pa dječak reče: ‘Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš.’
Pod njim se zatrese brdo i oni popadaše u provaliju.
On se vrati kralju, a on ga upita: ‘Šta je bilo s tvojom družinom?’
Dječak reče: ‘Allah me zaštitio od njih.’
Predao ga je drugoj grupi i rekao: ‘Idite s njim u ukrcajte ga na lađu. Otplovite s njim na sred mora. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jest, a ako ne, bacite ga!’
Otplovili su s njim i on reče: ‘Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš.’
Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vrati kralju, pa ga kralj upita: ‘Šta se desilo sa slugama?’
Reče: ‘Allah Uzvišeni me od njih zaštitio.’
Zatim se on obrati kralju: ‘Ti me nećeš moći ubiti dok ne uradiš što ću ti narediti.’
On upita: ‘Šta je to?’
Reče: ‘Skupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na jedno stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca, stavi strijelu na tetivu luka i reci: „U ime Allaha, mladićeva Gospodara!“, pa odapni strijelu na mene. Ako to uradiš, moći ćeš me ubiti.’
Sakupio je ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na stablo, uzeo strijelu iz njegova tobolca, zatim je stavi na tetivu i reče: ‘U ime Allaha, mladićeva Gospodara!’, i odape strijelu koja ga pogodi u sljepoočnicu.
Dječak stavi svoju ruku na sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: ‘Vjerujemo u Gospodara dječakova! Vjerujemo u Gospodara dječakova!’
Došli su kralju i rekoše mu: ‘Vidiš, ono čega si se ti pribojavao, tako nam Allaha, desilo se. Povjerovao narod u Allaha.’
Kralj naredi da se iskopaju rovovi duž puta, pa su iskopani.
Potom naredi da se naloži u njima vatra, a on reče: ‘Ko ne odustane od svoje vjere, bacite ga u nju!’, ili će mu biti rečeno: ‘Skoči sam!’ Pa učiniše tako.
Kada na red dođe jedna žena sa svojim dojenčetom, zastade bojeći se da ne padne u vatru. Dječak joj reče: ‘Majčice, budi strpljiva, jer ti si, zaista, na istini.’1
Od koristi ovog kazivanja:
Prva korist: neprijatelji vjere najviše ciljaju djecu, zbog toga što će ona imati najveći uticaj u budućnosti, kao što je to rekao sihirbaz: ‘Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga podučim sihru.’
Druga korist: Uzvišeni Allah olakšava hajir onome kome želi uputu, kao što se dogodilo dječaku kada je na putu prema sihirbazu naišao na onog pobožnjaka.
Treća korist: najbolje oružje vjernika je dova, što se da vidjeti iz govora dječaka kada se velika životinja zapriječila na put ljudima: ‘Allahu moj, ako je učenjak Tebi draži od sihirbaza, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti!’.
Četvrta korist: musliman pored upućivanja dove mora preduzeti sebebe (uzroke, djelo, op.PV), a to se može vidjeti iz dječakovog postupka, kada je uzeo kamen i njime gađao životinju, uz upućivanje dove Allahu Uzvišenom.
Peta korist: musliman nekad može dobiti keramet od Allaha zbog svog čvrstog i velikog imana, kao što se dogodilo i dječaku kada je postao od Allahovih evlija, i zatim mu je, sebebom dove, Uzvišeni omogućio iscijeljivanje slijepih, gubavih i ostalih bolesnika.
Šesta korist: težnja muslimana ne treba biti dunjaluk već pozivanje Allahu Uzvišenom, kao što je to kazao dječak kraljevom savjetniku: ‘Ja ne liječim nikoga nego Allah, pa ako povjeruješ u Allaha Uzvišenog, uputit ću Mu dovu i izliječit će te.’
Sedma korist: kada se vjerovanje u Allaha duboko ureže u srce vjernika onda tada postiže visoke stepene imana, čak dotle da vjernik bude raspilan na dvije polutke ali ga to ne odvrati od njegovog voljenja Allaha Uzvišenog.
Osma korist: kada vjernik osjeti da mu se priprema kakvo zlo, ili ga je već zadesio neki zulum, ono čime može odagnati iskušenje je da dovi Allahu Uzvišenom, i obrati mu se riječima koje je upotrijebio dječak: ‘Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš’.
Deveta korist: da se za berićet i ostvarenje djela treba otpočeti bismillom, kao što je dječak rekao kralju: ‘Reci: „U ime Allaha, mladićeva Gospodara!“, pa odapni strijelu na mene. Ako to uradiš, moći ćeš me ubiti.’.
Deseta korist: rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Allaha mi, da Allah tvojim sebebom (posredstvom) uputi na Pravi put samo jednog čovjeka, bolje ti je nego da imaš krdo crvenih (plemenitih) deva (pa da ih podijeliš kao mjlostinju).“2 Pa za svakog onog ko je prihvatio islam dječak će imati nagradu na Sudnjem danu, jer su ljudi kazali: ‘Vjerujemo u Gospodara dječakova! Vjerujemo u Gospodara dječakova!’.
Jedanaesta korist: nije uslov da dava (poziv istini) krene od roditlja njihovoj djeci, jer nekad se može desiti da ona počne od djece njihovim roditeljima, kao što je i dojenče reklo svojoj majci onda kada se pokolebala: ‘Majčice, budi strpljiva, jer ti si, zaista, na istini.’
Autor: ‘Isam eš-Šaji'a
Iz knjige: “Selasune kissatin bilisani Muhammedin”, 13. str.
Priprema i naslov: Menhedž
Sva kazivanja na linku ovdje.
Bilješke:
