Dovišta su posebno određena mjesta gdje se okupljaju muslimani zbog zajedničke dove, s obzirom da je okupljanje muslimana uvijek na istom mjestu i u isto vrijeme, ona po definiciji poprimaju hukm (propis) praznika, bez obzira što ih narod ne smatra takvima.
Na ta mjesta se dolazi zbog zajedničke dove1, ali na njima se čine i drugi ibadeti, poput učenja Kur'ana, zajedničkog zikra, zatim, održavaju se predavanja, simpoziji, programi kulturno sadržaja.
Na tim mjestima se dijele i određene nagrade i priznanja za doprinos i rezultate postignute u raznim oblastima. Na nekim mjestima obilježavanje traje nekoliko dana, a u gradovima koji su u blizini ovih dovišta organizuje se poseban program tom prilikom.
Dakle, zbog posebnosti ovih manifestacija, a to je što se one organizuju svake godine u istom periodu, pa i na istim mjestima, one se zbog toga mogu nazvati vremenskim i prostornim blagdanima (praznicima, svetkovinama), jer ih ljudi svake godine u isto vrijeme posjećuju, a praznikom i svetkovinom se naziva se ono što se ciljano ponavlja, bilo da se radi o vremenu i mjestu.2
Vezano za ovaj oblik, spomenućemo nekoliko informacija o dovištima, i pojasniti način obilježavanja i organizovanja manifestacija na ovim mjestima.
Jedna od najvećih manifestacije jesu Dani Ajvatovice koji se održavaju u blizini Prusca.
Jubilarna, 500. manifestacija, održana je u junu 2010/1431. I ako se centralna manifestacija održavala 27. juna, obilježavanje je počelo 5. juna u Pruscu.
Ova manifestacija, koja traje 22 dana, održava se u Pruscu, te u Bugojnu, Travniku, Jajcu, Gornjem i Donjem Vakufu, Zenici, Busovači, Novom Travniku i Vitezu.3
Svaki od ovih gradova organizuje određeni program, vjerskog ili kulturnog sadržaja, a 2010. godine u svim ovim gradovima bilo je zastupljeno oko osamdeset različitih sadržaja kulturno-vjerskog karaktera.4
Posjeta Ajvatovice kod nekih muslimana smatra se velikim ibadetom, a neki to nazivaju Malim hadždžom.5
Kod nekih manifestacija smatra se vidom ispoljavanja muslimanske snage ispred neprijatelja, dok je neki nazivaju kulturnom, a ne vjerskom manifestacijom, te se zbog toga ne slažu sa onima koji je smatraju novotarijom.
Sastavni dio ove manifestacije je poseban program za derviše koji dolaze iz Turske i za učače koji dolaze iz Irana.
Žalosno je što ove manifestacije bivaju organizovane od vodećih ličnosti vjerskog života u Bosni.
Još jedno mjesto na kome se organizuje vjersko-kulturna manifestacija je turbe Hasana Kaimije u Zvorniku.
Ova manifestacija nosi naziv Dani Hasana Kaimije i traje 4 dana, od 10. do 13. juna, a cilj joj je sjećanje na Hasana Kaimiju.
Sadržaj ove manifestacije doista je sličan sadržaju Ajvatovice. Na njoj učestvuju značajne ličnosti iz vjerskog i kulturnog života, te se dodjeljuju nagrade i priznanja onima koji su ostavili trag u raznim oblastima.
Neizostavni gosti na ovoj manifestaciji su derviši iz Turske i okolnih zemalja.6
Također jedna od poznatijih manifestacije je manifestacija u tekiji na vrelu Bune u Blagaju.
Ta manifestacija traje 3 dana u mjesecu maju, a počinje u petak uoči druge subote ovog mjeseca.
Kod ljudi je ona poznata kao Dani zikra, a tom prilikom se iskazuje poštovanje prema turbetu Sari Saluku (bogumilski sveštenik), koji je ukopan u toj tekiji.
Glavni sadržaj biva subotom a na njemu se uči mevlud i organizuje zajednički zikr.
Pet okolnih gradova ima veoma veliku ulogu u organizaciji ove manifestacije, a 1010. godine u svim ovim gradovima bilo je zastupljeno oko trinaest različitih sadržaja kulturno-vjerskog karaktera.7
Još neka od mjesta na kojima se održavaju vjerske i kulturne manifestacije su:
– Lastavica (početkom avgusta).
– Djevojačka pećina (osmi avgust).
– Dobre vode (jedanaesti maj)-
– Ključ (trinaesti maj).
– Musalla u Sanskom Mostu, koja traje tri dana, počevši trinaestog juna.8
Propis posjete dovišta, turbeta i kaburova, te održavanja manifestacije na njima
Što se tiče prakse koja je zastupljena kod nekih muslimana Bosne, koja je spomenuta u prvom obliku gdje se posjećuju određena turbeta i kaburovi i održavaju se manifestacije nekoliko dana, zabranjena je, jer Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, zabranio da se njegov kabur uzima za svetkovinu, i pored toga što je on najčasnije stvorenje i njegov kabur je najbolji kabur.
Pa ako je zabranjeno svetkovanje na njegovom kaburu, onda je zabrana kada su u pitanju drugi kaburovi još veća i preča.
U djelu Zijaretul-Kuburiš-šer'ijjeh veš-širkijjeh stoji: „Ako je kabur Poslanika, koji je najbolji kabur na zemaljskoj kugli, zabranjeno učiniti svetkovinom, onda je ta zabrana još veća kad su u pitanju drugi kaburovi bez obzira o kome se radilo.
Potom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uz tu zabranu, kazao je: ‘Nemojte svoje kuće činiti kaburovima’9
Ovim naređuje da se u kućama klanjaju dobrovoljni namazi kako one ne bi postale kao kaburovi kod kojih se ne obavlja namaz.
Zabranjeno je činjenje ibadeta pored kabura, a potom je rekao: ‘Donosite salavate na mene, jer taj salavat će do mene stići ma gdje vi bili.’10
Ovim je ukazano da će salavat do njega stići bez obzira da li bili u blizini kabura ili daleko od njega.
Zato nema potrebe da njegov kabur čine svetkovinom, kao što su mušrici među sljedbenicima knjige kaburove svojih poslanika učinili svetkovinom.“11
Ashabi nisu ništa obilježavali kod Poslanikovog kabura i nisu ga svetkovali, i ako su ga najviše voljeli i cijenili.
Zatim, ashabi su se (među njima i neki kojima je obećan Džennet) raširili po raznim područjima i naselili se u raznim zemljama i tamo bili ukopani, ali tabi'ini nisu njihove kaburove svetkovali, niti su kod njih nešto obilježavali.
Da je bilo dozvoljeno, oni bi to praktikovali, ali imajući u vidu da oni to nisu učinili, zaključujemo da to djelo nije dozvoljeno.
Na većini ovih mjesta koji se spominju u prvom obliku, a koja ljudi svetkuju, postoje kaburovi i upravo zbog tih kaburova ona su posebno određena za posjetu.
Neki posjetioci veličaju one koji su ukopani u ovim kaburovima i čak im neke od ibadeta upućuju. Sve je ovo islamom strogo zabranjeno i predstavlja vid nevjerstva.
Musliman se ne može čudom načuditi kada je u pitanju zainteresiranost ljudi za ovim svetkovinama koje su spomenute u prvom obliku.
Primjera radi, manifestacija Dani Ajvatovice traje dvadeset dana u više od deset gradova.
Na centralnom skupu povodom Ajvatovice učestvuje više od sedamdeset hiljada posjetilaca, dok obilježavanje Ramazanskog i Kurbanoskog bajrama traje dan ili dva, što jasno ukazuje obmanutost ljudi ovim novotarskim praznicima i svetkovinama i na njihovu radost povodom njih.
Iz knjige “Blagdani i propisi o umrlima – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”,
Autor: mr. Jakub Alagić
Obrada i naslov: Menhedž
1 Većina ovih mjesta posebno su određena za činjenje dove, a potom su vremenom uvedeni pored nje i drugi ibadeti.
2 Pogledati: Igasetul-lehfan, 1/298.
3 Pogledati: Preporod, str. 36, broj 16, 2010.
4 Pogledati: Preporod, str.36, broj 16/2010.
5 Allah se smilovao Inb Tejmijji koji je kazao: „ Putovanje u mjesta koja se smatraju svetim je putovanje koje se smatra vrstom hadždža.“ El-Devabul-bahir, str. 34.
6 Pogledati: Preporod, str. 39, broj 14, 2010.
7 Pogledati: Preporod, str. 12, broj 10.1010.
8 Pogledati: Preporod, str. 25 broj 114, 2010.
9 Bilježi ga Ibn Madže, br. 1377, str. 244, ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sunenu Ibn Madžea.
10 Biljeći ga Ebu Davud, br. 2042, str. 353, a ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sunenu Ebi Davuda.
11 Zijaretul-kuburiš-šer'ijjeh veš-širkijjeh, str.19.
