Čovjek može proći kroz dva stanja o pitanju onoga što ne voli: stanje zadovoljstva i stanje strpljivosti. Biti zadovoljan hvale je vrijedna osobina, a strpljivost je obaveza koju čovjek mora ispuniti.
U nekim situacijama ljudi koji su zadovoljni svjedoci su mudrosti i ljepote Onoga Ko iskušava kada On iskušava Svoje robove i vide da je On uvijek u pravu u svemu što odredi.
Ponekada su svjedoci moći, uzvišenosti i savršenstva Onoga Ko ih iskušava do te mjere da se potpuno utapaju u ova Njegova svojstva, tako da ne osjećaju nikakvu bol.
Ovaj položaj mogu postići samo oni koji imaju veliko znanje i ljubav. Tako je moguće i da pronalaze zadovoljstvo u svemo što ih zadesi, jer im dolazi od Onoga Koga vole.
Razlika između zadovoljstva i strpljenja
Strpljivost podrazumijeva obuzdavanje bića i sprečavanje zapadanja u ogorčenost, usprkos patnjama kroz koje prolazi, u nadi da će se nevolja koja ga je zadesila okončati, kao i obuzdavanje tijela da ne čini loše, zbog svoje nestrpljivosti.
Biti zadovoljan, s druge strane, osjećaj je olakšanja pri prihvatanju Božije odredbe i nezabrinutost u momentu prestanka nevolje, čak i u momentu kada nas zadesi. Zadovoljstvo olakšava svaku patnju, jer je srce utopljeno u duh izvjesnosti i znanja. Ako zadovoljstvo dobije na intenzitetu, ono također uklanja i samo iskustvo nevolje.
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah nekoga voli, On ga stavi u iskušenje; jer oni koji su zadovoljni, Allah će biti zadovoljan njima, a oni koji nisu zadovoljni, ni Allah nije zadovoljan njima.”[1]
Ibn Mesud, neka je Allah zadovoljan njime, veli: “Svojom mudrošću i pravdom, Uzvišeni Allah ispunio je izvjesnost i zadovoljstvo osvježenjem i radošću, a u sumnju i nezadovoljstvo postavio je tugu i žalost.”
Komentirajući ajet: “Nema udesa nijedne nevolje bez Allahove volje! A ko u Allaha vjeruje, On će naputit Pravom Stazom njegovo srce! Allah svaku stvar znade!” (Et-Tagabun, 11) Alkame kaže: “Ovo se odnosi na nesreću koja zadesi roba: on zna da je ona od Allaha, tako se on s njom pomiri i zadovoljan je njom.“
O ajetu:
“Koji god da urade dobro djelo, muško ili žensko bili, i k tome u Boga budu vjerovali, Mi ćemo dati njima da prožive u životu lijepome, i zbilja ih na najljepši način nagradom njihovom nagraditi za ono što su činili!” (En-Nahl, 97) Ebu Muavijja el-Esvar veli: “Dobar je život biti zadovoljan i uvjeren.”
Alija ibn Ebu Talib, neka je Allah zadovoljan njime, vidio je Adijja ibn Hatima tužnog, te ga je upitao: “O Adijj, zašto si tako tužan?” On mu odgovori: “Kako da ne budem ovakav kada su mi oba sina poginula, a moje oko iskopano?” Alija mu reče: “O Adijj, onaj ko je zadovoljan Allahovom odredbom uistinu će je osjetiti i biti za nju nagrađen, a onaj ko nije zadovoljan Njegovom odredbom uistinu će je osjetiti i Allah će obezvrijediti njegova djela.”
Ebu ed-Derda posjetio je čovjeka koji je bio na samrti i zatekao ga kako veliča Allaha, te mu rekao: “U pravu si! Allah želi od nas da budemo zadovoljni svime što On odredi.“
El-Hasan el-Basri veli: “Onaj ko bude zadovoljan onim što ima, Allah će učiniti da mu to bude dovoljno i bereketno, a onaj ko nije zadovoljan, Allah mu to neće učiniti dovoljnim niti bereketnim.“
Omer ibn Abdul-Aziz kaže: “Ja nemam ništa što me veseli osim onoga za što je Allah odredio da se desi.“ Jednom su ga upitali: “Šta ti želiš?” On je odgovorio: “Šta god Allah Uzvišeni i Moćni odredi.“
Abdul-Vahid ibn Zeid kaže: “Biti zadovoljan jeste najveća kapija prema Allahu, džennet ovog života i mjesto smiraja za robove.“
Također je rečeno: “Neće biti boljeg položaja na ahiretu od onoga na kojem će biti oni zadovoljni bilo čim što Allah odredi u svakom vremenu. Onaj ko uživa stanje zadovoljstva bit će podignut na najbolji položaj.“
Otkrivši jednog jutra da je izgubio veoma mnogo kamila, jedan Arap u pustinji reče: “Tako mi Onog Čiji sam ja rob, da ne bi nekih zavidnih i zlobnih neprijatelja, ne bih imao zadovoljstvo da vidim svoje kamile još žive i u njihovom toru i nešto za što je Allah odredio da se ne desi.“
(Iz knjige “Čišćenje duše prema prvim izvorima”, autora Ahmeda Ferida)
Bilješka:
[1] Tirmizi, Kitab az-zuhud, 7/77, klasificiran kao hasen-garib; Es-Sujuti, El-Džami es-sagir, 2/459, klasificiran kao hasen.
