Naslovnica Fetve Fetve vezane za namaz Propisi farz i nafila namaza za onoga ko klanja sjedeći ili ležeći

Propisi farz i nafila namaza za onoga ko klanja sjedeći ili ležeći

6694
Klanjanje namaza sjedeci i lezeci

Prvo: O farzu

(Klanjanje namaza sjedeći)

Stajanje u farz namazu za onoga koji je u mogućnosti je rukn bez koga namaz nije ispravan zbog hadisa Imrana ibn Huseina u kome Poslanik alejhis-salatu ves-selam kaže: „Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći, a ako ne možeš onda na boku“, bilježi ga Buhari.

Ko ne bude mogao klanjati stojeći klanjaće sjedeći stim što sa njega ne spada obaveznost ruku'a i sedžde ako je u mogućnosti da ih izvrši.

Rekao je Ibn Kudame: Ko je u stanju da klanja stojeći a pritom ne može da čini ruku’ i sedždu sa takvog ne spada odaveznost ruku'a i sedžde. Takav će klanjati stojeći a ruku’ će obaviti naginjanjem glave, zatim će sjesti i učiniti sedždu naginjanjem glave. Citat je iz njegove knjige El-Mugni. Stim što će prilikom sedžde glavu pogeti više nego kod ruku'a zbog hadisa: „Klanjaj na zemlji ako budeš mogao, u suprotnom naginjanjem (spuštanjem) glave, i neka ti glava bude više nageta prilikom sedžde nego li kod ruku'a”, prenose ga Bejheki i Taberani, a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani.

Rekao je imam Nevevi: Kako god da sjedne (misli na onoga koji klanja sjedeći) ispravno je, a razilaženje je u tome kakvo je sjedenje bolje.

Većina islamskih učenjaka je na tome da je bolje da klanja podvijenih i skrštenih nogu, prenosi Nesai od Aiše radijellahu anha da je rekla: ”Vidjela sam Vjerovjesnika neka je na njega Allahov salavat i selam da klanja podvijenih (i skrštenih) nogu”, Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim.

Kod onih koji zastupaju šafijski mezheb najbolji način sjedenja je ispruženih nogu.

Što se tiče oblika ruku'a i sedžde rekao je imam Nevevi:

Što se tiče ruku'a onoga koji klanja sjedeći, najmanje što treba učiniti je da se pogne do zemlje toliko da mu čelo bude paralelno sa onim što je ipred njegovih koljena.

A najpotpunije je da se pogne toliko da mu čelo bude paralelno sa mjestom na koje čini sedždu.

A što se tiče njegovih (misli se na onoga koji klanja sjedeći) sedždi obavljaće ih kao onaj koji klanja stojeći.

Ako ne bude mogao da izvršava ruku'u i sedždu onako kao što smo spomenuli, u tom slučaju izvršavaće ih kako bude mogao.

Onaj koji klanja sjedeći ako je u stanju da izvršava ruku'u a nije u stanju da spušta čelo na zemlju u ovom slučaju postoji promatranje:

– Ako bude u stanju da izvrši najmanji vid ruku'a klanjača koji sjedi ili najpotpuniji vid tog ruku'a bez dodavanja, u ovom slučaju će učiniti ono što je u mogućnosti kod ruku'a i kod sedžde, a ne škodi da ih izjednači (misli se na poginjanje glave).

– A ako bude u stanju da pogne glavu više od potpunog rukua onda je obaveza da se ograniči u poginjanju glave onoliko koliko je dovoljno za potpuni ruku da bi se razlikovala sedžda od ruku'a, i obaveza je prilikom sedžde da čelo približi zemlji više nego što može.

Klanjanje namaza ležeći ili na boku

Onaj ko ne može da klanja sjedeći klanjaće na boku okrenuvši lice prema Kibli. Ovo je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda zbog hadisa: „…pa ako ne budeš mogao onda na boku”. Dok su sljedbenici kijasa (analogije) rekli: klanja će tako što će leći na leđa a lice i noge će mu biti okrenuti prema Kibli.

Većina islamskih učenjaka kaže: ”Poželjno je da klanja na desnom boku, a ako bude klanjao na lijevom, dozvoljeno je, zato što Poslanik alejhis-salatu ves-selam nije tačno precizrao stranu.

A ako klanjač bude klanjao na leđa pored njegove mogućnosti da klanja na boku u ovom slučaju ima dva mišljenja:

– Prvo: da je to ispravno. I ovo je ono što se razumije iz govora imama Ahmeda.
– I drugo: da to nije ispravno. Ovaj stav su odabrali imam ibn Kudame i Nevevi. Kaže ibn Kudame: “Zato što je to suprotno naredbi Poslanika alejhis-salatu ves-selam u njegovom govoru: “… pa ako ne može onda na boku”, a ako ne bude mogao na boku onda će klanjati na leđima, kaže se u hadisu: „A ako ne bude mogao da klanja sjedeći klanja će na desnom boku okrenut prema Kibli, a ako ne bude mogao klanja će na leđima a noge će mu biti prema kibli”, prenosi ga Darekutni, a Albani ga je ocijenio slabim.
Ovo upućuje da to (klanjanje na leđima) nije dozvoljeno pored mogućnosti da klanja na boku.

Drugo: O nafili

(Ukratko iz knjige Mugni , Medžmu'a, Fethul-Bari i komentar Nevevija na Muslimov Sahih)
Dozvoljeno je klanjanje nafile namaza sjedeći pored mogućnosti klanjanja istog stojeći po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka, i imat će pola nagrade zbog govora Poslanika alejhis-salatu ves-selam: “Najbolje je klanjati stojeći a ko bude klanjao sjedeći, imat će pola od nagrade onoga koji klanja stojeći”, mutefekum alejhi.

A ako bude klanjao sjedeći imajući opravdanje, nagrada mu je ista kao nagrada onoga koji klanja stojeći i ovo je bez razilaženja bilo da se radi o farzu ili nafili.

Rekao je Nevevi: Kod nas je ispravnije da je dozvoljeno obavljanje nafile ležeći za onga koji je u stanju klanjati stojeći ili sjedeći, zbog vjerodostojnog hadisa kod Buharije: “Ko klanja ležeći (ležanjam onoga koji spava) imat će pola nagrade onoga koji klanja sjedeći”, Buharija je protumačio ležanje onoga koji spava ležanjem na boku, za razliku od ispruženosti na leđa (biće govora o tome).

Prenosi Tirmizi svojim lancem od Hasana da je rekao: “Ako čovjek hoće, može klanjati dobrovoljni namaz stojeći, sjedeći ili ležeći. Ovo je jedan od stavova kod malikija.

Ako je dozvoljeno klanjati nafilu sjedeći ili ležeći pored mogućnosti da klanja stojeći pa da li je u ovom slučaju dozvoljeno obavljanje ruku'a i sedžde išaretima (naginjanjem glave) ili se uslovljava uobičajno obavljanje ruku'a i sedždi?

Oko ovoga postoje dva mišljenja:

– Uslovljava se obavljanje ruku'a i sedžde na uobičajan način, ovo je stav potonjih učenjaka šafijskog mezheba.

– Može da bira prilikom (činjenja) ruku'a i sedžde sljedeće:

1. Što se tiče klanjača koji sjedi: može ustati i obaviti ruku kao onaj koji klanja stojeći, ili pak može obaviti ruku'u i sedždu u sjedećem položaju ili naginjanjem glave, tj. išaretima, zato što je Poslanik alejhis-salatu ves-selam uradio obje stvari, rekla je Aiša: “Učio bi Kur'an sjedeći (u namazu), pa kada bi htio obaviti ruku'u ustao bi i proučio bi oko triedeset ili četrdeset ajeta a zatim bi učinio ruku'u”, muttefekun alejhi.

Također, od nje (Aiše, r.a.) se prenosi: “Allahov Poslanik alejhis-salatu ves-selam bi noću klanjao veoma dugo stojeći, a druge bi noći klanjao dugo sjedeći, i ako bi klanjao stojeći obavljao bi ruku'u i sedžde onako kako je propisano za onoga koji klanja stojeći, a ako bi klanjao sjedeći obavio bi ruku'u i sededžde u sjedećem položaju“, prenosi ga imam Muslim i ovo je stav malikija i hanbelija, a Buharija je naslovio poglavlje „Obavljane namaza sjedeći sa išaretima“.

2. Što se tiče namaza onoga koji leži i obavljanje ruku'a i sedžde išaretima, ovaj stav je izabrao imam Nevevi i to je stav pripadnika šafijskog mezheba.

Rekao je imam Nevevi: Sve nafile uopćenito mogu se obavljati sjedeći, i pritvrđeni sunneti pet dnevnih namaza, i bajramski namazi, i namaz zbog pomraćenja Sunca, i namaz za traženje kiše, a što se tiče dženaze namaza nije ispravno obavljati ga sjedeći pored mogućnosti stajanja jer je stajanje većina ruknova tog namaza.

Napomena:

Kada je u pitanju nafila, imam Nevevi je situacije u kojima je dozvoljeno izostaviti stajanje (kijam), ograničio sa mogućnosti sjedenja i ležanja na bok, te je rekao: “Pa ako čovjek legne na leđa, pored njegove mogućnosti da leži na bok, to nije ispravno”. Citat se nalazi u njegovom komentaru na Muslimov Sahih.

Zanči: ležanje na leđima u (nafila) namazu nije ispravno osim kada nije u stanju da uradi nešto drugo mimo toga, za razliku od sjedenja i ležanja na boku koji su dozvoljeni pa čak ako bi klanjač bio u mogućnosti da klanja stojeći.

Zapažaju se sljedeće razlike između farza i nafile u ovoj meseli:

– Prilikom klanjanja farza, nije dozvoljeno mijenjati stanje (oblik namaza) osim sa opravdanjem, dok kod nafile dozvoljeno je, pored postojanja mogućnosti za stajanje, sjedenje ili ležanje na bok mimo ležanja na leđima.

– U farzu, ruku'u i sedžda nisu povezani sa kijamom (stajanjem), tj. kad god je u stanju mora ih obaviti, i padanjem obaveze stajanja (u farz namazu) ne pada i obaveza ruku'a i sedžde, dok kog nafile ruku’ i sedžda slijede i uzimaju propis kijama (stajanja), stoga dozvoljeno je izostaviti ih kada god se izostavi i kijam.

A Uzvišeni Allah najbolje zna.

Priprema i obrada: Omer Muhammed Adil

[email protected]

Izvor: http://ar.islamway.net/