Naslovnica Fetve Da li je dozvoljeno doviti (moliti Allaha) protiv muslimana koji ti čini...

Da li je dozvoljeno doviti (moliti Allaha) protiv muslimana koji ti čini zulum?

502
protiv muslimana koji ti čini zulum?

Pitanje: Da li je dozvoljeno doviti (moliti Allaha) protiv muslimana koji ti čini zulum?

Odgovor:

Rekao je Uzvišeni Allah: Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je zulum učinjen. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna. Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite – pa Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i svemoćan je. (En-Nisa, 148, 149)

U komentaru na ovaj ajet imam Ibn Kesir, rahimehullah, je kazao:
Ibn Ebi Talha prenosi preko Ibn Abbasa, radijellahu anhuma, da je o ovom ajetu rekao: Allah ne voli da neko nekog proklinje, osim ako mu je učinjena nepravda; tome je dozvoljeno proklinjati onoga koji mu je nepravdu učinio. A riječi Uzvišenog Allaha glase:
to može samo onaj kome je zulum (nepravda) učinjena, a ako se strpi – to mu je bolje.

Prenosi Ebu Davud od Aiše, radijellahu anha:
Njoj je nešto ukradeno, pa je počela proklinjati, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
„Nemoj ga proklinjati!“

Hasan el-Basri kaže: Ne proklinji ga nego reci: Bože moj, pomozi mi protiv njega i vrati moje pravo od njega.

O ovome je ajetu rečeno: da se odnosi na čovjeka koji te grdi i kojeg ti grdiš, ali ako te potvori, nemoj ti potvoriti njega…

Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite – pa Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i svemoćan je – znači: treba da pokažete dobro, ili ga sakrijete, ili oprostite onome ko vam je zlo nanio, jer to je ono što vas približava Allahu, a On vas bogato nagrađuje za vaša dobra djela. Jedan od atributa Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti. Stoga Uzvišeni Allah kaže: stalno poništava grijehe i svemoćan je.

U sahih hadisu stoji: Imetak ne umanjuje sadaka, a Allah čovjeku koji oprašta samo uvećava ugled, a onoga ko je ponizan Allahu – Allah uzdigne.1

Rekao je imam El-Kurtubi, rahimehullah:
Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je zulum učinjen. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna – vanjština ovog ajeta ukazuje da je mazlumu dozvoljeno uzeti svoje pravo od svoga zalima, ali bez da pređe granicu i upadne u novi zulum, ako je vjernik u pitanju kao što je to spomenuo Hasan el-Basri. Međutim, da na potvoru uzvraća potvorom i slično tome, to nije dozvoljeno. A ako je u pitanju nevjernik onda slobodno pusti svoj jezik i protiv njega dovi šta god želiš, tražeći njemu propast ili bilo šta drugo, kako je bio i postupak Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: „Allahu, žestoko kazni pleme Mudar! Allahu, pošalji im sušne godine, kao što su bile sušne godine (za vrijeme) Jusufa!“2
Ako, pak, taj zulumćar javno pokazuje svoj zulum, onda će se protiv njega doviti javno, jer njegove čast, tijelo i imetak na zaslužuju poštovanje.

Ebu Davud prenosi da je Aiši, radijellahu anha, nešto ukradeno, pa je počela doviti protiv kradljivca, a Poslanik joj reče: „Nemoj doviti protiv njega!“ tj. nemoj mu umanjivati kaznu svojoj dovom protiv njega…

Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite – pa Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i svemoćan je. Uzvišeni poziva na opraštanje nepravde i podstiče da se preko toga pređe. Jedno od svojstava Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti.3

Rekao je šejh Es-S'adi, rahimehullah:
Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je zulum učinjen. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna. Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite – pa Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i svemoćan je.

Uzvišeni Allah obavještava da ne voli da se o zlu javno govori, a to znači da takvo nešto prezire, mrzi i zbog toga kažnjava. Ovo obuhvata svaki ružan govor koji ezijeti i rastužuje, poput psovke, potvore, vrijeđanja i tome slično. Uistinu sve je to zabranjeno i Allah prezire. Također, ajet indirektno ukazuje da Allah Uzvišeni voli da se o dobru javno govori, kao što je to zikr, lijep i blag govor.

A riječi Uzvišenog to može samo onaj kome je zulum učinjen, tj. takvom je dozvoljeno da dovi protiv onoga ko mu je učinio zulum, i da se žali na njega, i da javo govori o zlu onog ko mu je to učinio, ali da pritom ne laže na njega, niti da dodaje u njegovom zulumu kojeg mu je učinio, niti da prekoračava granicu psovanjem svog zulumćara; pored toga bolje je i preče da mu oprosti i ne uzvraća istom mjerom, kao što na to ukazuju riječi Uzvišenog: a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi.4

Zatim je Uzvišeni kazao A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna – premda ajet govori o ružnom, lijepom i dozvoljenom govoru, Allah obavještava da On Uzvišeni čuje vaše riječi, pa se pripazite da ne izgovarate ono što će razljutiti vašeg Gospodara, pa da vas zbog toga kazni. Isto tako, ovim se podstiče na lijep govor, jer On Uzvišeni najbolje poznaje naše nijjete, i povode naših riječi.

Zatim je rekao Uzvišeni Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete – ovo obuhvata svako dobro, bilo u govoru ili djelu, vidljivo i nevidljivo, obavezno i pohvalno.

ili nepravdu oprostite, tj. onome ko vam je nešto nažao učinio u vašim tijelima, imecima, i ugledima, pa mu vi oprostite, jer je, doista, nagrada shodno veličini djela. Pa onaj ko radi Allaha oprosti, Allah će njemu oprostiti, a ko lijepo postupi i Allah će prema njemu lijepo postupiti, zato je i rekao Uzvišeni:
pa Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i svemoćan je, tj. oprašta greške Svojih robova i poništava njihove ogromne grijehe, pa ih prekriva Svojim zastorom, zatim ih nagrađuje Svojim potpunim oprostom koji proizilazi iz Njegovog kudreta.5

Urve b. ez-Zubejr, rahimehullah, prenosi da je Erva, Uvejsova kćerka, optužila Se'ida b. Zejda, radijellahu anhu, da je uzurpirao nešto njene zemlje. Tužila ga je Mervanu b. El-Hakemu. Se'id je rekao: Kako da ja prisvojim nešto od njene zemlje nakon što sam čuo o tome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Mervan je upitao: Šta si o tome čuo od Allahovog Poslanika? Odgovorio je: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ko uzme bespravno pedalj tuđe zemlje, to će mu se na Sudnjem danu natovariti sve do sedme zemlje.“
Mervan mu je, tada, rekao: Poslije ovoga od tebe neću tražiti drugi dokaz. Se'id je rekao: Allahu moj, ako je lažljivica, učini je slijepom i ubij je na njenoj zemlji. Rekao je: Nije umrla sve dok nije oslijepila. Naime, kasnije jednom dok je išla po svojoj zemlji, pala je u rupu i umrla.6

Dakle, shodno šerijatskim tekstovima i govorima učenjaka možemo kazati da je muslimanu kojem je učinjen zulum od strane drugog muslimana dozvoljeno da dovi protiv njega, s tim što ne smije da prelazi granicu u toj dovi, pa da time i sam upadne u zulum. Ali i pored toga bolje je da se strpi i ne dovi protiv takvog, osim da dova bude u korist samog zulumćara, kao da dovi za njegovu uputu, ili da se okani svog zuluma, i slično tome.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Emir Krčo


1 Tefsir Ibn Kesir (2/442).
2 El-Buhari (6393), Muslim (675).
3 Tefsir El-Kurtubi (6/2).
4 Eš-Šura, 40.
5 Tefsir Es-S'adi (212 str.).
6 Muslim (1610).