Svjedoci smo da je nakon bosanskog rata selefijska dava krenula na jasnim temeljima i principima: „Naš kanun (zakon) je Kur'an, a sebil (put) džihad“. I tada se vodila borba protiv sekularista, demokrata, munafika, novotara i ostalih neprijatelja vjere i muslimana. Tadašnje selefije su bile prepoznatljive po jasnim selefijskim (islamskim) obilježjima, kao što su: duga brada, hadžijske kapice, kratke i široke pantalone, nikabi, duge i crne haljine, i tako dalje od poznatih islamskih obilježja koja su ih krasila.
To je trajalo sve do 2003 gdje se polahko počelo mijenjati sve ono što je do tada bilo poznato; da bi danas vidjeli te nekadašnje selefije kako se žestoko bore protiv onoga čemu su ranije pozivali, a slijede i pozivaju onom protiv čega su se nekad borili!
Znajući da je ovakvo stanje, musliman koji želi sačuvati svoju vjeru i ostati na putu sunneta i istine, treba pravilno shvatiti ovu problematiku i držati se smjernica koje će ga sačuvati takvih devijacija. Pa pogledajmo koje su to smjernice.
Od Halida b. Sa'da se prenosi da je rekao: „Ebu Mes'ud je ušao kod Huzejfe b. El-Jemana, radijellahu anhu, i rekao: ‘Oporuči mi!’ Huzejfe je upitao: ‘Zar ti nije došao jekin (ubjeđenje)?’ ‘Svakako’, odgovori je. Na to mu Huzejfe reče: ‘Uistinu je prava zabluda da smatraš ispravnim ono što si nekad smatrao neispravnim, i da smatraš neispravnim ono što si nekad smatrao ispravnim. Dobro se pripazi šarenila (kolebljivosti) u Allahovoj vjeri; jer, doista, je Allahova vjera jedna (tj. nepromjenljiva).'“ Biježi ga imam Ibn Abdil-Berr u „El-Džamiu fi bejanil-‘ilm“ (1775).
Dok u drugom rivajetu kojeg bilježi Nu'ajm b. Hammad u „El-Fiten vel-melahim“ (134) stoji:
‘Uistinu je prava zabluda da smatraš ispravnim ono što si nekad smatrao neispravnim, i da smatraš neispravnim ono što si nekad smatrao ispravnim. Stoga, vidi na čemu se danas nalaziš i toga se čvrsto prihvati i drži; pa, doista, nakon toga ti neće naštetiti nijedna fitna (smutnja)’.
To je ta glavna smjernica i ispravan menhedž, jer je istina sama po sebi jasna i prepoznatljiva, a to je sve ono što se nalazi u Kur'anu i sunnetu Poslanika, shodno shvatanju ashaba, kao što se to spominje u prethodnim predajama.
Stoga, nemoj se zavaravati kojekakvim pričama i našminkanim parolama, tipa: „To je moglo onda, sada je drugačije!“, ili „Tada smo bili mladi i hamasli, sada smo zreliji i mudriji!“ i slično tome.
Allahova Knjiga, sunnet Poslanika, i propisi koje nose su jasna i nepobitna istina koja traje već 1400 godina, a tako će ostati do Kijametskog dana. I to nije nešto što je dokučio ovaj, ili pronašao onaj, već je to jasan put i jedini ispravan menhedž kojeg je zacrtao Gospodar Najmudriji i Najznaniji, i dostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najpovjerljiviji i najiskreniji, a do nas ga, generacijama, prenosili naši pobožni i ispravni selefi.
Ono što je jučer bilo istina, koja se nalazi u Kur'anu i sunnetu po shvatanju ashaba, jeste i danas istina, i ostaće istinom do Sudnjega dana. Niko je ne može promijeniti niti sakriti, jer je ona sačuvana od strane Onoga kome ništa ne promiče, i Koji sve može i sve zna: „Mi meleke šaljemo samo s istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju. Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.“[1]
Komentirajući prethodni ajet, imam Ibn Kesir, rahimehullah, je kazao:
I govor Uzvišenog: „Mi meleke šaljemo samo s istinom“, s poslanicom i kaznom, nakon čega Uzvišeni kaže da je On Taj Koji opomenu objavljuje, a to je Kur'an i On će ga čuvati od bilo kakvih promjena i preinaka. Ima i onih koji misle da se lična zamjenica u govoru Uzvišenog: „nad njim bdjeti“, odnosi na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, iz konteksta Allahova govora: „Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti“, sasvim je jasno da se to odnosi na Kur'an i da to upućuje na čuvanje od preinaka i promjena i to je ono što se riječima Hvaljenoga želi kazati.“ Završen citat.
Prema tome, onaj ko se čvrsto prihvati Kur'ana i sunneta, njemu je zagarantovana uputa na jeziku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ostavio sam među vama dvije stvari, sve dok ih se budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“[2].
Kao i poznati hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava jedini ispravan menhedž, pa kaže:
„Moj ummet će snaći ono što je snašlo sinove Israilove. Istim primjerom kao što nanula nanuli sliči. Sinovi Israilovi su se razišli na sedamdeset i dvije skupine, a moj ummet će se razići na sedamdeset i tri skupine. Sve su u vatri osim jedne.“ Pa je rečeno: ‘Koje, Allahov Poslaniče?’ Pa je odgovorio: „One na čemu sam ja danas i moji ashabi.“[3].
Ovdje se nameće logično pitanje koje je rezultat očekivane reakcije:
„Ako nije ispravno ono na čemu ste nekada bili od razumijevanja vjere i rada po tom, zašto bi bilo ispravno razumijevanje vjere koje nam danas nudite i pozivate istom?!“
Molim Allaha, Er-Rahmana Er-Rahima, da nam se smiluje i oprosti grijehe, i da nas uputi na Pravi put, i da nas učini od Njegovih iskrenih i bogobojaznih robova, i da nas usmrti na istini. Doista, On je najdarežljiviji i Najplemenitiji. I hvala Allahu Gospodaru svih svjetova.
Napisao: Emir Krčo
1 El-Hidžr, 9.
2 Ahmed u „Fedailus-sahabe“ (170), El-Adžurijj u „Eš-Šeriah“ (1705), i Ibn Abdul-Ber u „El-Džami'u fi bejanil-ilm“ (1389), a Albani je kazao da je ovaj hadis hasen, vidi: „Mišketul-Mesabih“ (186).
3 El-Hakim u „El-Mustedrak“ (444), El-Adžurijj u „Eš-Šeriah“ (24), El-Mervezi u „Es-Sunneh“ (59).
