Stav islama o bespravnom ubijanju muslimana ili nemuslimana

Ubistvo

Nema sumnje da je jedno od najvećih prava koje čovjek ima, pravo na život i da je ugrožavanje ovog prava jedno od najvećih nedjela koje svi ljudi osuđuju i smatraju veoma pogubnim.

Kaze Uzvišeni:

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.

(El-Maide, 32)

I kaže Uzvišeni: I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio osim kad pravda zahtijeva. (El-Isra, 33.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je po pitanju ubijanja bio veoma strog, te je zabranio svako sredstvo koje vodi ka ubijanju i bespravnom prolijevanju krvi, pa tako kaže:

„Ko ubije muahida (tj. onoga nemuslimana koji ima ugovor sa muslimanima) neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeća na razdaljini od četrdeset godina hoda.”¹

I rekao je: „Ko ubije nemuslimana koji živi u muslimanskoj državi (tj. ehlu zimmeh, koji je pod ugovorom sa muslimanima) neće osjetiti miris Dženneta, iako se njegov miris osjeti na razdaljini od sedamdeset godina hoda.”²

Također je rekao: „Kada se dvojica muslimana sukobe sabljama i ubica i ubijeni će u Vatru.“ Neko je upitao: „O Poslaniče, jasno nam je za ubicu, ali zašto ubijeni?“ Pa je rekao: „Zbog toga što se i on trudio da ubije svog protivnika.”³

I rekao je:

Kod Allaha je manja šteta da propadne ovaj svijet, nego da se ubije jedan musliman.4

I rekao je: „Ko na nas digne oružje, ne pripada nama.”⁵

Autor: Dr. Ahmed b. Osman el-Mezjed
Izvor prijevoda: Islamhouse
Priprema i naslov: Menhedž

Bilješke:

1 Buhari, br. 2930., i Ibn Madže, br. 2676.
2 Ahmed, br. 17387., i Nesai, br. 4668.
3 Buhari, br. 30., i Muslim, br. 5140.
4 Tirmizi, br. 1315., i Nesai, br. 3922.
5 Buhari, br. 6366., i Muslim, br. 143.