Ako neki od onih koji su zavedeni slušanjem muzike kaže:
“Mi nećemo ostaviti slušanje muzike ako se neki islamski učenjaci slažu sa onim što mi kažemo i u šta smo čvrsto uvjereni, osim uz dokaz iz Allahove Knjige ili sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili (kao dokaz navedite mišljenje) ashaba ili tabi'ina, radijallahu anhum.”
Odgovor na to glasi:
Vjerovanje te grupe je u kontradiktornosti sa idžma'om islamskih učenjaka. Među njima nema niko ko to smatra vjerom, niti ibadetom (pokornošću) . Ne prenosi se od njih obznanjivanje toga na skupovima i u džamijama i pored toliko časnih mjesta (Ibnu-l-Kaijim (l /249) doslovce prenosi ove riječi i pripisuje ih Ebu Bekru et-Turtušiju.) i odabranih dana.
Mišljenje te grupe je u kontradiktornosti s onim u vezi čega je saglasna sva ulema. Allahu se utječemo od pogrešnog puta. Dokaz neispravnosti njihovog mišljenja vidljiv je i iz samog načina njegovog iznošenja.
Kur'anski dokazi o zabrani muzike
1 Allahove, subbanehu ve te'ala, riječi:
„Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.“ (Lukman, 6.)
Ebu-s-Sahba’ kaže: “Upitao sam ‘Abdullaha ibn Mes'uda o tome, pa je rekao: “To su muzika i njeno slušanje.” (Eser je vjerodostojan. Prenosi ga EI-Hakim (2/411 ) od Humejda el-Harrata, on od ‘Ammara ed-Duhenija, on od Seida ibn Džubejra, on od Ebu-s-Sabbaa, a on od Abdullaha. Naveo ga je (u cijelosti), a potom rekao: Njegov sened je pouzdan, ali ga Buharija i Muslim ne navode. )
El-Hasan el-Basri rekao je: “Priče za razonodu su muzika.” (Ed-Durru-l-Mensur,5!159, autor djela kaže da navodi ga Ibn Ebu Hatim.)
2 Isto tako Uzvišeni Allah kaže:
“Pa zar se ovom govoru iščuđavate – i smijete se, a ne plačete – nego ste bezbrižni (samidun)?“ (En-Nedžm, 59-61.)
‘lkrime od Abdullaha ibn Abbasa prenosi da rekao je: „Samidun na narječju plemena Humejr znači muzika.“ (Bilježi Ibn Džerir, 27/48)
Mudžahid je rekao: “To je muzika na narječju stanovnika Jemena. Tako se za nekoga kaže da je „samid“ ako pjeva (uz muziku).” (Bilježi Ibn Džerir, 27/49)
3 Uzvišeni kaže:
“I zavodi glasom svojim koga možeš.” (El-Isra’, 64.)
Mudžahid kaže: “To su muzika i muzički instrumenti.” (Igasetu-l-Lehefan, 2/358.)
To je ono što se tiče Allahove Knjige i tefsira onog što se prenosi (spomenutih ajeta).
Dokazi u sunnetu o zabrani muzike
Hadisi Allahovog Poslanika, sallallabu alejhi ve sellem, koji zabranjuju muziku su jasni i nedvosmisleni, tako da će biti dovoljno da navedemo poznati hadis iz Buharijeve zbirke hadisa.
Od Ebu Musa el-Eš'arija se prenosi da je Poslanik, sallallabu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Stanovat će u podnožju brda, a njihov pastir stoku će im napasati. Siromah će im tražiti pomoć, pa će mu reći da dođe sutra. I zadesit će ih strašna noć, a Allah, subhanehu ve te'ala, će brdo na njih strovaliti, a neke će izobličiti u majmune i svinje do Sudnjega dana.” (Buhari, 5590.)
Islamski učenjaci slažu se u tome da su razvrat, svila za muškarce i alkohol zabranjeni. Uz ove najstrožije harame Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje i muzičke instrumente, za koje važi isti propis.
Ovaj hadis je najjasniji i najispravniji dokaz iz sunneta daje muzika haram.
Danas pojedini “učenjaci” muziku porede sa cvrkutom ptica. Oni govore da, ako je dozvoljeno slušati cvrkut ptica, dozvoljeno i slušanje muzičkih instrumenata koji prave iste te zvukove.
Odgovor na ovo je jednostavan. U šerijatskim izvorima nema dokaza o zabrani slušanja cvrkuta ptica, a muziku zabranjuju: Kur'an, sunnet i idžma’. (Idžma’ – konsenzus učenjaka jednog vremena.)
Prema tome, ova analogija ne vrijedi bez jasnog dokaza iz Kur'ana ili sunneta.
Izvor: Stav Islama o muzici – Ebu Tajjib Et-Taberi
Obrada: Menhedž
