Jednom prilikom je tabiin Sulejman bin Jesar, rahimehullah, zajedno sa svojim prijateljem krenuo na put za Mekku, radi izvšravanja obreda Hadža. Kada su stigli do mjesta El-Ebva1, sjedoše da malo odahnu. Njegov prijatelj uze nešto od njihove hrane koju su pripremili za put, te ode do pijace da je proda, a Sulejman osta u šatoru.
Ovaj tabiin je bio izrazito lijep, ali i bogobojazan čovjek. Negdje na obližnjem brežuljku bijaše šator nekih beduina, a u njemu prelijepa beduinka. Ona je spazila Sulejmana bin Jesara i bila je zadivljena njegovom ljepotom. Odmah je odjenula burku2 i rukavice, te došla do Sulejmanovog šatora. Ušla je u šator, zatekavši Sulejmana, pa je otkrila svoje lice – a ono kao da je bilo komad Mjeseca – i pozvala ga je k sebi. Sulejman je pomislio da želi hranu, pa je ustao da joj dadne nešto od hrane, no ona mu reče: ‘Ne želim to, već želim ono što se čini između muža i žene!’ Na to će Sulejman: ‘Pripremio mi te je šejtan!’ Zatim je pognuo glavu i pokrio lice rukama, te počeo žestoko plakati. Kada je ona to vidjela, odmah je pokrila lice i pobjega.
Kada se njegov prijatelj vratio i ugledao ga kako silno plače – do te mjere da su mu oči natekle, a glas izgubio – upita ga: ‘Šta ti je, zašto toliko plačeš?!’ Sulejman mu odgovori: ‘Sjetio sam se dobročinstva svoje kćeri!’ Drug mu na to uzvrati: ‘Ne bih rekao, jer je evo već tri ili više dana kako nisi s njom. Mislim da je nešto drugo u pitanju!’ Tako je navaljivao, sve dok mu Sulejman nije priznao i ispričao. Kada je saslušao Sulejmana, sjeo je pored njega i počeo plakati. Sulejmana je to jako začudilo, pa ga upita: ‘A šta je tebi, zašto sada ti plačeš?!’
–‘Ja sam preči od tebe da plačem’– reče drug.
– ‘Zbog čega?‘ – ponovo upita Sulejman.
– ‘Zato što se bojim toga da joj se ne bih odupro da sam bio na tvom mjestu.’
Tada nastaviše plakati zajedno…
Izvor: Ibn ‘Asakir u Tarihu Dimešk (72/239)
Bilješke:
- Mjesto koje se nalazi na putu između Mekke i Medine.
- Odjeća koja pokriva cijelo tijelo, počev od lica pa sve do nogu.
