Nekada davno postojalo je drvo koje su ljudi obožavali mimo Allaha Uzvišenog, pa je neki pobožnjak iz Benu Israila odlučio da ga svojom sjekirom ukloni, te je krenuo k njemu.
Na putu ga sretne Iblis te mu reče: „Šta žališ?!“
„Želim isjeći ono drvo koje se obožava mimo Allaha“, odgovori čovjek.
A na to mu Iblis uzvrati: „Ne možeš to učiniti jer ću te ja spriječiti!“
Čovjek ustade i krenu prema njemu te ga udari i baci na zemlju, a zatim nastavi i dođe do drveta, pa mu se Iblis po drugi put prepriječi, te ga pobožnjak ponovo udari i baci na zemlju, a zatim mu se ponovo po treći put pojavi Iblis i reče:
„Žališ li uraditi nešto što će ti koristiti, nemoj isjeći drvo i imat ćeš svakog dana kada osvaneš pored svog jastuka po dva dinara!“
Pobožnjak reče: „A odakle to meni?!“
„Ja ću te snabdijeti!“, reče Iblis.
Tada se pobožnjak vratio svojoj kući i kada je sutradan osvanuo našao je pored jastuka dva dinara, pa kada je sljedećeg dana ponovo osvanuo tada više nije našao dva dinara, te se naljuti i uputi prema drvetu kako bi ga isjekao. Na putu mu se ponovo pojavi Iblis u svom izgledu i upita ga:
„Šta hoćeš!“
„Hoću da isječem ovo drvo koje se obožava mimo Allaha!“, odgovori pobožnjak.
A Iblis mu na to uzvrati riječima: „Lažeš, ti to nećeš moći učiniti“ pa je pobožnjak krenuo prema drvetu i Iblis ga zgrabi i udari o zemlju, te ga počne daviti i umalo ga ne ubi.
Nakon toga Iblis mu se ponovo obrati riječima:
„Znaš li ko sam ja? Ja sam šejtan… prvi put si došao srdeći se Allaha radi pa zbog toga ti nisam mogao nauditi. Zatim sam te pomoću dva dinara obmanuo i ti si ostavio drvo, pa kada si ponovo došao iz srdžbe zbog dva dinara tada mi je dopušteno da te savladam.“
Odavde znamo da kada djelo ne bude iskreno radi Allahova lica, pa uistinu njegov počinitelj se neće okoristiti plodom toga djela niti na dunjaluku niti na ahiretu, i da rob povećava svoju snagu pomoću imana u Allaha i iskrenosti prema Njemu Uzvišenom.
Izvor: „Kisasu es-salihine ves-salihat“ (19 str.)
Prevod i priprema: Menhedž
