U ime Allaha, Njega hvalimo, Njega za pomoć, uputu i oprost od grijeha molimo. Koga Allah Uzvišeni na pravi put uputi, ne može ga niko u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, neće ga niko na pravi put uputiti. Nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano sem Allaha, salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, njegovu čistu i čestitu porodicu, njegove časne ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Imam En-Nesai bilježi u svome Sunenu od Usame ibni Zejda da je rekao: Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, nisam te vidio da postiš ni u jednom mjesecu kao koliko postiš u mjesecu ša’banu!” On reče: “To je mjesec između mjeseca redžeba i ramazana, a naspram kojeg su ljudi nemarni. To je mjesec u kojem se uzdižu djela Gospodaru svih svjetova, a ja volim da mi se djela izdignu onda kad sam postač.”¹
Kaže imam Ibn redžeb El-Hanbeli rahimehullah:
Koristi ovog hadisa su:
- To, da je on mjesec između mjeseca redžeba i ramazana, a naspram kojeg su ljudi nemarni ukazuje na to, da kad ljudi budu marljivi u ova dva mjeseca, svetom mjesecu (redžebu) i mjesecu posta (ramazanu), zapostave ovaj mjesec, tj ša’ban.
- U njegovom govoru (mjesec između mjeseca redžeba i ramazana, a naspram kojeg su ljudi nemarni) ukazuje na to da ono što je poznato kod ljudi, od vremena, mjesta i osoba po svojoj prednosti, ne znači da nema od toga nešto što je bolje, odnosno da ima veću prednost nad onim što je poznato iako to nije poznato, bilo da se radi o nečemu općenito ili posebno. To mnogi ljudi ne primijete, te se posvete onome što je poznato i budu u tome marljivi, a propuste zgrabiti fadl (prednost, nešto što je dobro ili ima veću prednost od nečeg drugog) onoga što nije poznato. Ovo se svakako misli općenito i za nafile, a nikako da je post u nekom drugom mjesecu vrijedniji od propisanog posta mjeseca ramazana.
- Ovo također uključuje: Dokaze o poželjnosti posvećivanja ibadetu u vremenima kad su ljudi nemarni u pokornosti i da to Allah, Svemogući voli, kao što su to neku selefi smatrali.
Dalje kaže on, rahimehullah:
U oživljavanju pokornošću vremena, u kojima su ljudi nemarni su sljedeće koristi:
Prva korist: da je on skriven (vjerovatno je u ovom slučaju mislio na post, jer je on skriveno djelo kao što će to biti navedeno u nastavku), a skrivenost i obavljanje ibadeta u tajnosti je svakako bolje. Nema sumnje da je post tajna između roba i njegova Gospodara. Zato se kaže da u njemu, tj. postu nema pretvaranja, rijaluka.
Neki od selefa postili su četrdeset godina, a niko za to nije znao. Izlazio je iz kuće na tržnicu s dva hljeba i podijelio bi ih na Allahovom putu, a postio bi. Tako bi njegovi ukućani mislili da ih je pojeo, a ostali prodavači na tržnici bi mislili da je jeo kod kuće.
Selefi su voljeli da se na onome ko posti to ne vidi, tj. da ostane tajna, kao što kaže Ibn Mes'ud: Kad osvanete kao postači, osvanite čili.
Druga korist: to je teško duši, a najvrednija su djela ona koja su teška duši. Razlog tome je što se duše tješe onim što vide kod drugih. Tako, kad se poveća “budnost” ljudi u pokornosti, poveća se i broj onih koji su pokorni zbog brojnosti onih koji ih slijede u tome, te je to ljudima olakšano. A kad se poveća nemar, onda se nemarni tješe drugima koji su nemarni, tako pokornost bude teška dušama onih “budnih” zbog malobrojnosti onih koji ih slijede u tome. Zato i kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem:
Nedostaju mi moja braća, koji će doći poslije! Rekoše ashabi: Zar nismo mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče!? On reče: To su oni koji će doći u zadnjem vremenu (pred Sudnji Dan). Oni od njih koji rade dobra djela imat će nagradu sedamdeset od vas. Onda oni upitaše: Od nas ili od njih!? Od vas, reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Zašto, rekoše? On nato reče: Jer vi imate potporu u hajru, dok je oni nemaju. Hadis nije vjerodostojan ovim tekstom.
Vjerodostojniji od njega je sljedeći hadis: Pred vama su dani sabura. Onome ko se bude držao onoga na čemu ste vi danas pripada nagrada pedeset od vas. Rekoše: O Allahov Vjerovjesniče, da nije od njih!? Reče Poslanik: Ne, od vas!²
Napomena: Da bi se razumjela ova mes'ela, potrebno je znati da su nagrade dvije vrste, nagrada za djelo i nagrada za društvo sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Tako da neki od kasnijih od ummeta mogu činiti djela čija je nagrada veća od nagrade sličnog djela nekih ashaba zbog nedostatka podrške, slabosti, belaja i nevolja, ali oni ne dostižu nagradu za druženje sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem.
Kaže hafiz Ibn Hadžer: Hadis: oni od njih koji rade dobra djela imat će nagradu pedeset od vas, ne ukazuje na to da neko drugi može biti bolji od ashaba, jer to što nekome pripada veća nagrada za djelo ne znači da je bolji od onoga kome pripada manja nagrada.
Treća korist: onaj koji se izdvaja u pokornosti od nepokornih i nemarnih kao da brani Ili čuva od belaja sve njih.³
Kaže ulema: Uzdizanje djela se dijeli na tri stepena:
Prvi stepen: dnevno uzdizanje i ono biva na sabah i ikindiji namazu shodno hadisu, kojeg bilježe Buhari i Muslim od Ebu Hurejre radijallahu anhu, da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Među vama se smjenjuju meleki dana i noći, susreću se na sabah i ikindiji namazu. Kad se uzdignu oni koji su bili među vama, Uzvišeni ih pita, a On je znaniji od njih: kako ste ostavili Moje robove? Oni odgovaraju: Ostavili smo ih dok su u namazu, a tako smo ih i zatekli.”⁴
Drugi stepen: sedmično uzdizanje i ono biva četvrtkom, shodno hadisu kojeg bilježi imam Ahmed sa dobrim lancem prenosilaca od Ebu Hurejre radijallahu anhu, da je rekao: “Čuo sam Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Djela sinova Ademovih se izlažu svakog četvrtka uoči petka, a ne prima se djelo onoga ko kida rodbinske veze.”⁵
Treći stepen: godišnje uzdizanje i ono biva u mjesecu ša’banu shodno hadisu kojeg Imam EnNesai bilježi u svome Sunenu od Usame ibni Zejda da je rekao: Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, nisam te vidio da postiš ni u jednom mjesecu kao što postiš u mjesecu ša’banu!” On reče: “To je mjesec između mjeseca redžeba i ramazana, a naspram kojeg su ljudi nemarni. To je mjesec u kojem se uzdižu djela Gospodaru svih svjetova, a ja volim da mi se djela izdignu onda kad sam postač.”⁶
Kaže Ibn Kajjim el-Dževzijj: “Znaj da vremena u kojima su ljudi nemarni imaju veliku vrijednost jer su ljudi zaokupljeni običajima i strastima. Tako, onaj ko ustraje u njima tražeći hajr, to ukazuje na njegovu veliku želju da čini dobro i zasluži nagradu. Otuda vrijednost prisustvovanju sabah namazu u džematu jer su mnogi ljudi nemarni prema tom vremenu, kao što je i sa jacijom, te noćnim namazom sredinom noći i njenom kraju.”
Kaže imam Ibn redžeb El-Hanbeli rahimehullah: “Kaže se da je post u mjeseua ša’banu kao vježba za post ramazana. To zato da post ramazana ne bio težak i iscrpljujući. Naprotiv biva spreman i uvježban za post, te vidi u postu ša’bana slast i uđe u post ramazana jak i čil.”⁷
Kaže Ibn Kajjim rahimehullah: “U postu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u mjesecu ša’banu više nego u drugim mjesecima su tri značenja:
Prvo: on je postio u svakom mjesecu tri dana, a možda je bio zauzet drugim obavezama da bi postio više, te je on ovo objedinio u mjesecu ša’banu da bi nadoknadio to prije obaveznog posta.
Drugo: da je ovakav postupak iz veličanja ramazana, što liči klanjaju sunnet namaza prije farza iz veličanja farz namaza.
Treće: da je to mjesec u kojem se uzdižu djela, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je volio da mu se djela uzdignu dok on posti.”⁸
Od Ebu Seleme se prenosi da mu je Aiša radijallahu anha rekla: “Nijedan mjesec Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije postio toliko kao mjesec ša’bana, znao je postiti cijeli ša’ban.”⁹
Od majke vjernika, Aiše radijallahu anha se prenosi da je rekla: “Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je znao postiti dok ne bismo rekli, neće mrsiti, a znao je mrsiti dok ne bismo rekli neće postiti. Nisam vidjela Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je upotpunio mjesec sa postom osim u ramazanu, a nisam ga vidjela da i u jednom mjesecu posti toliko kao u mjesecu ša’banu.”¹⁰
Kaže imam San'ani: “U ovom hadisu je dokaz, da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem izdvajao post mjeseca ša’bana nad postom u drugim mjesecima.”¹¹
Od Ebu Seleme radijallahu anhu se prenosi da je rekao: Upitana je Aiša radijallahu anha o postu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, na što je odgovorila: “Znao je postiti dok ne bismo rekli, neće mrsiti, a znao je mrsiti dok ne bismo rekli, neće postiti. Nisam ga vidjela da ijedan mjesec posti cijeli osim ša’bana, postio ga je cijelog, ili cijelog osim malo.”¹²
Hadisi o vrijednosti dobrovoljnog posta
Od Ebu Seida el-Hudrija radijallahu anhu se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Neće rob postiti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće udaljiti lice od vatre za sedamdeset godina.”¹³
Od Ebu Umame radijallahu anhu se prenosi da je rekao: Rekao sam, o Allahov Poslaniče uputi me na djelo, zbog kojeg će mi Allah dati veliku korist! On mi na to reče: “Drži se posta, jer mu nema ravnog!”¹⁴
Od Huzejfe, radijallahu anhu se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Ko preseli u danu u kojem posti ući će u džennet.”¹⁵
¹ Bilježi ga En-Nesai u Malom Sunenu, Knjiga posta, poglavlje Post Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, br. 2329. Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih Sunenu En-Nesai pod brojem 2356.
² Od Utbe ibn Gazvana ga bilježi Taberani, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
³ Et-Ta'ifu El-me'arif, str. 191-193
⁴ Sahih Buhari, 540 i Sahih Muslim, 1035
⁵Musned imama Ahmeda od Ebu Hurejre. Svi u lancu prenosilaca su sika – povjerljivi. Vjerodostojnim ga ocijenio Albani.
⁶Bilježi ga En-Nesai u Malom Sunenu, Knjiga posta, poglavlje Post Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, br 2329. Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih Sunenu En-Nesai pod brojem 2356.
⁷ Et-Ta'ifetu El-me'arif str. 196.
⁸ Tehzibu sunen, 3. tom, str. 318.
⁹ Sahihu Buhari, hadis br. 1881.
¹⁰ Sahih Muslim, hadis br. 2028.
¹¹ Subulu Selam, 2. tom str. 342.
¹² Sahih Muslim, hadis br. 2029.
¹³ Sahih Buhari, hadis br. 2705.
¹⁴ Hakim u Mustedreku, hadis br. 1466 i En-Nesai u Sunenu, hadis br. 2204. Vjerodostojnim ga ocijenio šejh Albani. ¹
⁵ Bezzar u Musnedu, hadis br. 2476, a vjerodostojnim ga ocijeni Albani.
