3. Anarhija i nered
U ovom našem bolesnom vremenu ružne stvari i uživanje u neredu i anarhiji su postale normalne stvari. Sve to predstavlja posljedicu ulaženja u gušterovu rupu za našim neprijateljima sa Zapada1. U njihovom batilu i grijesima, nered i anarhija se zapaža kao jedna od najopakijih bolesti, od vremena Bitlsa pa sve do Rok'en'rola. Njihovo naslađivanje i “sreća” počiva na ovoj anarhiji i neredu, a to se oslikava i na njihovu odjeću, njihovim kućama, njihovim zabavama i ostalom.
Naš drug je živio u takvoj sredini od koje se i nadojio tako da je nered postao očit simptom u njegovom životu. Šejh je počeo liječiti i ovu opasnu ranu nastojeći da je očisti iz srca našeg druga, pa reče:
Uzvišeni Allah kaže:
أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (Muminun, 115)
I kaže isto tako:
وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ
„Džine i ljude sam stvorio da bi me obožavali.“ (Zarijat, 56)
Život u okrilju džahilijeta (neznaboštva) se, draga braćo, često opisuje kao život anarhije i nereda zato što u njemu nedostaju suštinski ciljevi. Čovjek možda zastane kod nekog dunjalučkog cilja skoncentrisavši se na njega, pa kada ga ostvari ne nađe ništa posebno pa ostane zbunjen pitajući se: Zašto sam došao na ovaj svijet? Šta ja želim? Svi ovosvjetski užitci su pomiješani gorčinom… Ovakve sumnje ga mogu dovesti do igre, zabave, anarhije i nereda.
Zato vidimo veliki broj ljudi koji odraste, a ne zna za red. Ne vode računa o vremenu, ne rasporede svoj život u okrilju odgovornosti i obaveza koje su im povjerene. Neki od nas znaju da se pokrenu tek uz bič i pritisak, te tada obavljaju svoju ulogu u društvu. Takvi ne znaju osim za sebe, svoje prohtjeve i svoj ćejf pa makar se drugi oko njih mučili. A ako ga i posavjetuješ odgovara ti: Šta ti imaš sa mnom? Ja sam slobodan, radim šta hoću. Miskin (siromah) nije shvatio da sloboda ne znači nered i anarhiju već kretanje u okrilju zacrtanog kruga, kruga Šerijata.
Sebeb ovakvog ponašanja jeste to što se čovjek odgaja na ovakav način još od malih nogu i živi na tome dugo godina, pa kada se prihvati iltizama (tj. vjere), a slika o njemu još uvijek nije potpuna u njegovim očima jer islam još uvijek nije u potpunosti shvatio, vidiš taj nered i anarhiju kroz mnogobrojne postupke. Zato ga vidiš kako kasni sa obavljanjem namaza, kasni na poslu, izostaje sa dersa i tako redom.
Vidiš isto tako i onoga koji traži znanje kako nema jasne metodologije u traženju znanja. Koliko je braće koja su se posvetila učenju nekih mesela, a ostavili znanje kojem im je obaveza poučiti se. Koliko je braće koja su se posvetila učenju nekih poznatih mesela oko kojih postoji razilaženje, a s druge strane vidiš ih kako ne poznaju najosnovnije stvari iz fikha zbog čijeg nepoznavanja ne mogu biti opravdani. Koliko je braće koja kruže lijevo i desno, kad god čuju da postoji neki šejh koji poučava nekom znaju pohrle ka njemu, iako možda nisu dorasli da prate to znanje. Možda je i čovjek pred kojim je otišao da traži znanje neispravne akide, pa kada nakon toga takvog brata pokušaš „staviti u red“ isklizne ti iz ruku… anarhija, nered, bez ikakvog reda.
Jedno vrijeme gotovo da nisi mogao naći brata studenta šerijatskog znanja, a da ne govori o hadiskoj terminologiji (ilmul mustaleh), a to je bez imalo sumnje jako bitno znanje, ali kada se treba učiti, u kom periodu i zašto? Kaže: Radim opasku na govor hafiza Ibn Hadžera u tome i tome, odgovoram šejhu Albaniju u njegovom tashihu i tadifu (kvalifikaciji hadisa)!!!
A kada ga upitaš je si li završio sa hifzom odgovara: Hifz nije uslov, fulan i fulan od ashaba i tabi'ina nije bio hafiz… Subhanallah! Hifz Kur'ana nije uslov, a terminologija hadisa jeste?
Ovakvi postupci i djela su rezultat džahilijetskih ostataka, tako da postupci u iltizamu počivaju na dubokim osnovama dugog perioda u džahilijetu iako su se u iltizamu oni preobrazili u vjerske riječi i ispričavanje dokazima.
Takav ne zna da su se i prijašnji i kasniji učenjaci složili da se student na početku svoga znanja treba posvetiti hifzu Allahove Knjige zbog više razloga. Prije svega da bi sebe sačuvao od mnogobrojnih fitni, da bi svoj jezik navikao na ispravan arapski jezik i sačuvao ga od iskrivljenih dijalekata koji ga udaljavaju od shvatanja Kur'ana i sunneta. Takođe, učenjem hifza ispunjava se vadžib kifaje.2 Ako braća multezimi neće biti hafizi Allahove Knjige pa ko će onda preuzeti tu ulogu?!
Sebebom tog nereda i anarhije vjetrovi su počeli da pušu mimo one strane koja odgovara lađi, a plodovi koji su nikli su slabi i uvenuli. Zbog nepostojanja ispravnog menhedža, ne vođenja računa o shvatanju prioriteta, i postepenosti na putu ka Allahu shodno ispravnim koracima došlo je do žalosnih posljedica. Zbog velikog broja neuspjelih pokušaja srca su postala kruta, a veliki broj od nas je demoralisan i duševno poražen. Vidjeli smo i one koji su „pali“ sa ovoga puta i vratili se natrag svojim stopama, kao i one koje je pogodila malaksalost te su posustali.
Brate multezimu!
Ti trebaš biti od najboljih Allahovih robova, ti si uzor i ti trebaš suštinski predstavljati vjeru. Zar ne kaže Uzvišeni:
انَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أُولَـٰئِكَ هُمْ خَيْرُ الْبَرِيَّةِ
“A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja.” (Bejjine, 7)
Pa kako da nakon ovoga ne vidimo braću kao vođe i predvodnike u društvu?! Kako da ih nakon toga ne vidimo među najboljima na univerzitetima?! Kako da se na njih ne pokazuje prstom u svakoj oblasti kojom se bave, te tako ostave lijepe utiske o životu u okrilju ispravnog shvatanja islama, i ljudi uvide pozitivan trag iltizama na ponašanje čovjeka i njegov uspjeh.
A da stanje bude kao što je sada, onda „O smrti, dođi!“ i „O, zemljo, otvori se!“
Usresredi svoje razmišljanje o multezimu, preciziraj svoj život… dosta je bilo igre i zabave.
Šejh je ovom prilikom izvršio brzu operaciju kako bi spasio našeg druga ove opake bolesti, bolesti nereda i anarhije, te je krenuo sa liječenjem. Iskorijenio je iz srca našeg druga “Ja sam slobodan, radim šta hoću”, i umjesto njega zasadio: „Ja sam slabašan rob predan Allahovoj vjeri.” Isto tako, iskorijenio je “kako mi se ćefne”, “po volji”, i umjesto njih zasadio “podređen i pokoran Allahu.”
Tada su se na licu našeg druga ukazali znakovi ozbiljnosti i odlučnosti odazivajući se riječima svoga Gospodara:
إِنَّمَا كَانَ قَوْلَ الْمُؤْمِنِينَ إِذَا دُعُوا إِلَى اللَّـهِ وَرَسُولِهِ لِيَحْكُمَ بَيْنَهُمْ أَن يَقُولُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا ۚ وَأُولَـٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ وَمَن يُطِعِ اللَّـهَ وَرَسُولَهُ وَيَخْشَ اللَّـهَ وَيَتَّقْهِ فَأُولَـٰئِكَ هُمُ الْفَائِزُونَ
“Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” – Oni će uspjeti. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će uspjeti.” (Nur, 51-52)
Autor: Muhammed Husejn Jakub
Iz djela Kissatu el iltizam
Naslov od Menhedža
Ostale dijelove iz istog serijala čitaj ovdje.
Bilješke:
1 Šejh Aludira na hadis: „Slijedit ćete običaje naroda prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, sve dotle da kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.”
“Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. “A ko drugi?”, odgovori Poslanik.”
2 Vadžib kifaje je ono što je obaveza jednom dijelu ljudi pa ako ga oni izvše spada grijeh sa ostalih, Op.prev
