Znaj, plemeniti brate, koji putuješ Uzvišenom Allahu, da je On svojom milošću i mudrošću – a on je Mudar, Sveznajući, Koji sve vidi – uspostavio je da svemirskim prostranstvima vladaju zakoni savršene preciznosti i stabilnosti. Kaže Uzvišeni:
فَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ ٱللَّهِ تَبۡدِيلٗاۖ وَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ ٱللَّهِ تَحۡوِيلًا ٤٣
“U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.” [Kur'an, 35:43]
To je prva nepobitna postavka.
Druga stvar, je činjenica da je čovjek stvoren na dunjaluku da bi bio iskušan:
ٱلَّذِي خَلَقَ ٱلۡمَوۡتَ وَٱلۡحَيَوٰةَ لِيَبۡلُوَكُمۡ أَيُّكُمۡ أَحۡسَنُ عَمَلٗاۚ وَهُوَ ٱلۡعَزِيزُ ٱلۡغَفُورُ ٢
“Onaj koji je dao smrt i život, da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.” [Kur'an, 67:2]
I treća stvar je činjenica da je Uzvišeni stvorio stvorenja i On ih najbolje poznaje:
هُوَ أَعۡلَمُ بِكُمۡ إِذۡ أَنشَأَكُم مِّنَ ٱلۡأَرۡضِ وَإِذۡ أَنتُمۡ أَجِنَّةٞ فِي بُطُونِ أُمَّهَٰتِكُمۡۖ فَلَا تُزَكُّوٓاْ أَنفُسَكُمۡۖ هُوَ أَعۡلَمُ بِمَنِ ٱتَّقَىٰٓ ٣٢
“On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrešnošću svojom – On dobro zna one koji su bogobojazani.” [Kur'an, 53:32]
وَكَفَىٰ بِرَبِّكَ بِذُنُوبِ عِبَادِهِۦ خَبِيرَۢا بَصِيرٗا ١٧
“A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.” [Kur'an, 17:17]
Uzvišeni želi iskušati robove svoje odazivanjem na zadate im obaveze, očekujući da oni prvi krenu ka Njemu. Kaže Uzvišeni u kudsi-hadisu: “Robe Moj, ustani Meni, Ja ću ići tebi.” Uzvišeni obavezuje Svoga roba da krene prema Njemu, a za uzvrat, njegov Gospodar će mu primiti djela i počastiti ga:
وَقَالَ رَبُّكُمُ ٱدۡعُونِيٓ أَسۡتَجِبۡ لَكُمۡۚ
“Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'” [Kur'an, 40:60]
وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌۖ أُجِيبُ دَعۡوَةَ ٱلدَّاعِ إِذَا دَعَانِۖ
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada Me zamoli.” [Kur'an, 2:186]
Uzvišeni Allah u kudsi-hadisu kaže:
“Robe Moj, ustani Meni Ja ću krenuti tebi. Kreni prema Meni Ja ću požuriti tebi.”[1]
“Ko se Meni približi za pedalj, Ja se njemu približim za lakat, ko se Meni približi za lakat Ja se njemu približim za hvat, a ko Mi dođe hodajući Ja požurim prema njemu.”[2]
Dakle, kreni, jer početak puta je korak. Kreni korak Allahu, a Allah će ih blagosloviti i upotpuniti, jer On Uzvišeni je Plemenit, stoga, kreni i nemoj se žaliti.
Veliki broj nas žali se na malaksalost i slabost imana, a spava. Kada te zadesi malaksalost i slabost imana, odmah razmišljaj o djelu koje ćeš učiniti te će Allah otkloniti nevolju. Pomakni se s mjesta! Pokreni se više!
Veliki broj braće očekuje Allahovu pomoć nekim čudom, očekuje popravku stanja, ozdravljenje od bolesti i učmalosti svoga srca nekakvim čudom u jednom trenutku, a da ništa ne uradi. To ne može tako.
Dragi brate, ovo pitanje od nas zahtijeva rad i djelo, zato Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: “Radite, svakom je olakšano ono radi čega je stvoren.”[3] “Radite”… Mora postojati rad i djelo.
Neki ljudi žive ovaj život kao da je igra, žive na ovom svijetu shodno prilikama, kako se to jednostavno kaže: kako vjetar puše. Slično je s čovjekom koji stane da obavi namaz, a ne zna šta je klanjao. Zašto? Zato što se ne brine o skrušenosti, pustio je svoju dušu tek tako da luta. Njemu je važno samo da je klanjao, nebitno kako. Tako i ovaj prvi, smatra da je samo važno živjeti.
Promotri zajedno sa mnom priču Ukkaše ibn Mihsana u hadisu o 70.000 ljudi. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem,:
“Predočeni su mi ummeti pa sam vidio poslanika i s njim skupinu. Vidio sam poslanika a sa njim jednog ili dvojicu ljudi. I vidio sam poslanika, a nikoga nije bilo s njim. Zatim sam vidio ogromnu crninu pa sam pomislio da je to moj ummet, ali mi bi rečeno: Ovo je Musa i njegov narod. Pa sam pogledao i vidio ogromnu crninu pa mi bi rečeno: Ovo je tvoj ummet i sa njim 70.000 ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa i kazne.”
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ustao i ušao u svoju kuću pa se počelo govoriti o tim ljudima. Neki rekoše: “Možda su to ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,”, a drugi rekoše: “Možda su to oni koji su rođeni u islamu i nisu činili nikakav širk Allahu.” Spomenuli su i druge stvari. Pa je izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, te su ga oni obavijestili o čemu razgovaraju, a on reče: “To su oni koji ne traže da im se uči rukja, koji se ne kauteriziraju, koji nisu sujevjerni i koji se na Gospodara svoga oslanjaju.” Pa je ustao Ukkaše i rekao: “Allahov Poslaniče, dovi Allahu da me učini od njih.” Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče: “Ti si od njih.” Zatim je ustao i drugi čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, dovi Allahu da me učini od njih.” A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče: “Pretekao te je u tome Ukkaše.”[4]
Onaj ko prvi put čuje hadis pomislit će da je Ukkaše “dograbio” Džennet bez djela ili da je Džennet dobio na lutriji. Međutim, dragi brate, nemoj gledati u završnicu, a zanemariti ono što stoji iza toga. Ti gledaš zadnju scenu, a nisi pogledao osnovu teme.
Ukkaše je dugo putovao Allahu i radio puno sve dok nije dostigao ovaj stepen. Kada je dostigao ovaj stepen Uzvišeni Allah je objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, da je Ukkaše primljen u povorci 70.000 ljudi, i dao da Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, koji ne govori po hiru svome, izgovori spomenuti hadis, a zatim je nadahnuo Ukkašu da u tom trenutku zatraži taj stepen. To je suština priče. Ukkaše nije “dograbio” Džennet u momentu. Ne! Allah je Sveznajući i Mudar. Allah je Sveznajući i znao je da je Ukkaše uložio trud u svom putu prema Njemu, zato je zaslužio da bude od spomenute povorke. Stoga kada su se vrata otvorila i Ukkaše ušao, drugi su se poveli za njim, ali su se vrata odmah zatvorila. A Gospodar tvoj nikome nepravdu neće učiniti:
إِنَّ ٱللَّهَ لَا يَظۡلِمُ ٱلنَّاسَ شَيۡٔٗا وَلَٰكِنَّ ٱلنَّاسَ أَنفُسَهُمۡ يَظۡلِمُونَ ٤٤
“Allah, zaista, neće nikakvu nepravdu ljudima učiniti, ljudi je sami sebi čine.” [Kur'an, 10:44]
Ukkaše je krenuo na put prema Allahu, pa kada je došao do ovog stepena, Uzvišeni je htio da ga obraduje, te je dao da Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, izgovori spomenute riječi, i da Ukkaše bude prisutan na tom mjestu i čuje ih, a zatim je dao da progovori i zatraži te je dobio. To je čitava mudrost, ne radi se “grabljenju” Dženneta u momentu, zato dobro shvati cijeli tok događaja.
Drugi primjer, koji će ti, također, pojasniti ovo pitanje: Džafer es-Sadik uhvatio je roba da bi ga kaznio a on mu reče: “Vladaru moj, zar ćeš kazniti onoga koji nema drugog zagovarača kod tebe mimo tebe?! Džafer mu reče: “Idi, puštam te.” Kada je rob krenuo okrenu se i reče: “Vladaru moj, znaj da nisi ti taj koji me je pustio već Onaj koji je dao pa sam izgovorio ove riječi.” Džafer mu reče: “Idi, oslobađam te Allaha radi.”
Zastao sam, draga braćo, dugo kod ovog primjera, razmišljajući: Subhanallah, ovo je razgovor roba s robom, pa je rob oslobodio roba. Kako bi tek bilo kada bi se ovaj razgovor desio sa Plemenitim Vladarem, Allahom I?! Gospodaru naš, spasi nas džehennemske vatre! Amin!
Da si ti izgovorio ove riječi svome Gospodaru spasio bi se robovanja drugima mimo Allahu. Ali ko će dati da ih ti izgovoriš i šta si uradio kako bi one potekle na tvom jeziku?!
Zato ti moraš krenuti prvi. Kada Allah želi nešto svome robu pripremi ga i zatim odriješi njegov jezik, jer Uzvišeni je taj koji daje da jezik govori. Kaže Uzvišeni:
وَقَالُواْ لِجُلُودِهِمۡ لِمَ شَهِدتُّمۡ عَلَيۡنَاۖ قَالُوٓاْ أَنطَقَنَا ٱللَّهُ ٱلَّذِيٓ أَنطَقَ كُلَّ شَيۡءٖۚ
“‘Zašto svjedočite protiv nas!’ – upitat će oni kože svoje. – ‘Allah, koji daje da sve progovara, obdario je darom govora i nas’, odgovorit će.” [Kur'an, 41:21]
Allah, I, daje da sve progovara, pa neka je Slavljen i Uzvišen Gospodar svih svjetova.
Zato kaže Uzvišeni:
فَتَلَقَّىٰٓ ءَادَمُ مِن رَّبِّهِۦ كَلِمَٰتٖ فَتَابَ عَلَيۡهِۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلتَّوَّابُ ٱلرَّحِيمُ ٣٧
“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti.” [Kur'an, 2:37]
Allah, I, je podučio Adema, u, da učini tevbu na svom jeziku, a zatim mu je i primio. Tako da je blagodat od Njega Uzvišenog, na početku i na kraju. Da, uputio ga je ka tevbi, zatim se Adem pokajao i Uzvišeni mu oprostio, jer je On Tevvab – Onaj koji puno prašta i Rahim – Milostivi.
Draga braćo, ovo pitanje zahtijeva od nas dugu pauzu, jer iman ne dolazi odjednom, već ima svoj uvod i pripreme, koje od tebe zahtijevaju da zatražiš pomoć od Allaha, i onda da učiniš djelo. Gospodaru moj, učvrsti naša srca na imanu i podari nam razumijevanje vjere na način kojim ćeš biti zadovoljan! Amin!
Onaj ko pogleda u priču o faraonovim sihirbazima, koji su povjerovali u momentu, i pored toga što su bili izloženi najvećim vidovima prijetnji od strane Faraona koji im je rekao: “Ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti…”, oni su ustrajali i rekli:
فَٱقۡضِ مَآ أَنتَ قَاضٍۖ
“Sudi kako hoćeš!” [Kur'an, 20:72]
Onaj ko pogleda njihovu priču, misli kako su oni stekli iman u trenutku, a ne gleda u Allahov kader koji je tekao nekoliko godina sve dok ih nije učinio spremnim za taj moment. Zašto su odabrani upravo ovi sihirbazi? Zašto su se našli baš na tom mjestu? Odgovor je: To je zbog toga što su nastojali, radili… Da, dragi brate, od tebe se traži da nastojiš, da radiš.
Pogledaj priču o trojici, koji su se sklonili u pećinu pa je pala stijena i zatvorila im izlaz. Prvi se zauzeo kod Allaha svojim dobrim djelom, pa se stijena malo pomjerila, tako da su ugledali svjetlost. Kada se drugi zauzeo svojim dobrim djelom, stijena se još više pomjerila tako da su vidjeli nebo. Pa kada se i treći zauzeo, stijena se pomakla tako da su mogli izaći iz pećine.
Dakle, bit ćeš nagrađen shodno tvom djelu, bit će ti dato shodno tvom nastojanju.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, jednom je sjedio u halci zajedno sa svojim ashabima pa je došlo troje ljudi. Prvi je našao prazninu u halci pa je sjeo. Drugi se postidio pa je sjeo iza halke, a treći se okrenuo i nastavio put. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je prisutnim nakon toga rekao: “Želite li da vas obavijestim o trojici ljudi: Prvi je potražio utočište kod Allaha pa mu je Allah pružio utočište. Drugi se postidio pa se i Allah postidio njega, a treći se okrenuo pa se i Allah okrenuo od njega.”[5]
Ako se skloniš u Allahovo okrilje, Allah će te primiti, ako se okreneš od Njega i On će se okrenuti od Tebe, otjerati i zanemariti.
Kaže Uzvišeni o Junusu, u:
فَلَوۡلَآ أَنَّهُۥ كَانَ مِنَ ٱلۡمُسَبِّحِينَ ١٤٣ لَلَبِثَ فِي بَطۡنِهِۦٓ إِلَىٰ يَوۡمِ يُبۡعَثُونَ ١٤٤
“I da nije bio od onih koji Allaha slave, sigurno bi ostao u njenoj utrobi[6] do dana u kojem će proživljen biti.” [Kur'an, 37:143-144]
Čak i pored toga što je bio poslanik! Da, bez obzira o kome se radilo, ako se ne skloni i potraži utočište kod Allaha i Allah će njega ostaviti. Zato skloni se u Allahovo okrilje i ne okreći glavu od Njega.
Kaže Ibn Kajjim, rahimehullah: “Ona strana koju Allah zanemari ispuni se tminom i zadesi je nevolja.”
Kreni Allahu i učini prvi korak, radi, nastoji, zamori se, nastoji i bit će ti završetak s hajrom.
Poznato je da je početna tačka najteža. Pokret na samom početku je najteži, ali to je, upravo, iskušenje od Allaha, I, da tebi prepusti početak. Kaže Ibn Kajjim, rahimehullah:
“Nema ništa korisnijeg za roba od njegove iskrenosti prema svom Gospodaru u svim stvarima, uz čvrstu odlučnost.” Kaže Uzvišeni:
فَإِذَا عَزَمَ ٱلۡأَمۡرُ فَلَوۡ صَدَقُواْ ٱللَّهَ لَكَانَ خَيۡرٗا لَّهُمۡ ٢١
“A kada se odluka donese, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” [Kur'an, 47:21]
Sreća roba je u njegovoj iskrenoj odluci i iskrenom djelu. Iskrenost odluke ogleda se u njenoj kategoričnosti i nedvoumljenju. Pa kada ostvari iskrenu odluku ostaje mu još iskrenost u djelu, a to je ulaganje maksimalnog truda i napora u njegovom izvršavanju, bez ikakva izostajanja nutrinom ili vanjštinom. Iskrenost u odluci čuva ga od slabe ambicije i volje, a iskrenost u djelu od lijenosti i malaksalosti. Onaj ko bude iskren s Allahom u svim stvarima, Allah će mu dati više nego što daje drugima.”[7]
Stoga, dragi brate, ti si iskušan početkom, i iskušan si time što se od tebe traži da budeš iskren. Pa ako kreneš kako Allah voli, On će ti upotpuniti i završiti onako kako ti voliš. Posustajanje i povlačenje biva zbog slabog početka, jer iako se desi da putniku koji putuje Allahu oslabi njegova odlučnost, njegovo putovanje se nastavlja snagom njegovog prvog pokreta.
Pa gdje je onda tvoj početak? Kreni više, plati makar prvu ratu, a ostale rate prepusti Allahu!
Iz djela: Put ka oprostu Milostivog Gospodara
Autor: Muhammed Husejn Jakub
Priprema: Menhedž
Bilješke:
[1] Bilježi ga imam Ahmed, 3/478, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u “Silsiletu es-sahiha”, 2278.
[2] Buhari, 7405, i Muslim, 2675. Hadis je muttefekun alejhi.
[3] Buhari, 4949, i Muslim, 2646. Hadis je muttefekun alejhi.
[4] Buhari, 5752, i Muslim, 220. Hadis je muttefekun alejhi.
[5] Buhari, 66, i Muslim, 2176. Hadis je muttefekun alejhi.
[6] Govori se o Junusu u kada je bio u trobi kita.
[7] “Fevaid”, 327.
