Kamo sreće da oni koji bježe od svoje vjere, od ljepote, slasti, smirenosti i veličine islama… sjednu, makar jednom, i razmisle — kao što je to uradio Omer, radijellahu anhu, u kući svoje sestre, pa da vide koliko svakodnevno gube bježeći od svjetla koje svijet toliko traži, a koje je baš njima dato u ruke!
Kako ponavljamo grešku Kurejšija, a da toga nismo ni svjesni?
Genijalna rečenica koju je izgovorio Omer, radijellahu anhu, onoga dana kada je primio islam, nakon što je okusio slast Kur'ana, osjetio ljepotu vjere i spoznao da su on i ostali u Mekki ustvari bili neprijatelji smirenosti, spokojstvu i čistoći — a da sebi nikada nisu dali priliku da to istinski upoznaju.
Tada je, čudeći se i kajući, rekao:
“Zar od ovoga bježi Kurejš?!”
To jest, zar od ovakve ljepote, uzvišenosti, sjaja i veličanstva da se bježi?!
Ne znam zašto mi uvijek ova Omerova izjava padne na pamet kad vidim kako naši ljudi bježe od Upute i dobra kao da bježe od kuge! Kada vidim kako ljudi bježe od halal zarade ka kamati, od čistoće ka razvratu, od džamije ka kafani, od rodbinskih veza ka njihovom kidanju, od Kur’ana ka ružnoj muzici, od smiraja doma ka svađama i razdorima… Tada se odmah sjetim Omerovih riječi:
“Zar od ovoga bježi Kurejš?!”
“Imate ovu ljepotu, pa je krijete!” – povik Haruna Sillersa, koji ponavlja Omerovo pitanje.
Danas je mnogo onih koji su toliko zaokupljeni trkom za dunjalukom da sebi ne daju prilike da razmisle o ljepoti od koje bježe!
Harun Sillers, poznati pjevač, jednom je prolazio pored prodavnice u nekoj evropskoj zemlji iz koje se čuo zvuk Kur’ana. Taj zvuk ga je privukao pa je ušao i pitao šta je to što ga je toliko dirnulo i ko to izvodi?
Kada je saznao da je to nebeski ton koji se zove Kur’an, uzeo je kopiju onoga što je čuo i odnio je svojoj muzičkoj grupi da ih upozna sa tim čudesnim melodijama. Jedan od članova benda bio je musliman, pa mu je rekao: “To je sveta knjiga muslimana, nije to ništa novo.”
Harun je tada rekao: “Imate ovu ljepotu, pa je krijete od nas?!”
Kasnije je primio islam, i njegova priča o prelasku u vjeru je duga i inspirativna.
Bijeg od blaga – kad drugi nalaze u našoj vjeri ono od čega mi bježimo!
Mi imamo blago u vidu ponašanja i morala kakvo drugi narodi nemaju. A svaki put kad Zapad otkrije neki od tih principa, nailazi na istinu iz Kur’ana:
ما فرطنا في الكتاب من شيء
“Mi u Knjizi ništa ne izostavismo.”
اليوم أكملت لكم دينكم
“Danas sam vam upotpunio vašu vjeru.”
ألا بذكر الله تطمئن القلوب
“Doista se spominjanjem Allaha srca smiruju.”
Ali, slijepi među našim narodom i dalje bježe – kao što je i Kurejš bježao!
Ah, samo kad bi usporili, sjeli, i čitali ono što im je dato!
Ah, samo kad bi potražili sreću izvan grijeha prema svom Gospodaru…
Ah, kad bi se smirili, kao što se smirio Omer — nakon što je bio pun bijesa, osvete i mržnje…
Tada bi, tako mi Allaha, našli odmor…
Ali, umjesto toga — bježe u ništa, u umor, u nemir, u izmorene duše…
“Došao je da nas pokrade – pa smo mi ukrali njega!”
Jednom je Malik ibn Dinar uhvatio lopova kako pokušava da ga opljačka. Lopov se prepao, ali mu Malik reče:
“Došao si po dunjaluk i nisi ga našao — hoćeš li barem da poneseš ahiret?”
Zatim mu donese vode da se abdesti i uputi ga prema mihrabu da klanja. Bilo je to u zadnjoj trećini noći. Malik ga je čuo kako plače tokom namaza.
Poveo ga je sa sobom na sabah-namaz u džamiju, govoreći:
“Došao je da nas pokrade – pa smo mi ukrali njega!”
Koliko nas danas liči tom lopovu — uništavamo sebe u potrazi za lažnim, prolaznim, možda i haram užicima, dok su sedžada sreće i mihrab smirenosti tako blizu… Ali, mi ipak bježimo — kao što je Kurejš bježao!
Kamo sreće da oni koji bježe od svoje vjere, od ljepote, slasti, smirenosti i veličine islama… sjednu, makar jednom, i razmisle — kao što je to uradio Omer, radijellahu anhu, u kući svoje sestre, pa da vide koliko svakodnevno gube bježeći od svjetla koje svijet toliko traži, a koje je baš njima dato u ruke!
Izvor: nasehoon.org
