Pojašnjavajući zabranu stajanja u odbrani izdajica i zulumćara, Uzvišeni Allah kaže u prevodu značenja:
“Mi tebi objavljujemo Knjigu sa Istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama! I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je! I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju, jer Allah doista ne voli onoga koji je izdajica i grješnik! Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha, a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvaća sve što oni rade! Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovome svijetu, a ko će se pred Allahom za njih zauzimati na Sudnjem danu, ili ko će im zastupnik biti?!” (En-Nisa: 105 – 109)
U komentaru na ove ajete imam Ibn Kesir je kazao:
“Ibn Merdevejh navodi predanje posredstvom El-’Aufija, koji navodi da je Ibn Abbas rekao:
– Jedan broj ensarija išao je u neki od pohoda sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, pa je jednome od njih ukraden pancir. Za to je pala sumnja na jednoga od ensarija, pa je vlasnik pancira došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao: ‘Tu'me ibn Ubejrik ukrao mi je pancir!’ Kada je kradljivac to vidio, otišao je, uzeo ga, bacio u kuću jednog nevinog čovjeka i rekao ljudima iz svoje rodbine: ‘Ja sam sklonio pancir i bacio sam ga u kuću toga i toga, pa se tamo može naći!’ Oni su otišli Vjerovjesniku te noći i kazali mu: ‘Vjerovjesniče, naš drug je nevin, a pancir je kod toga i toga. On nas je o tome obavijestio, pa stoga opravdaj našega druga pred ljudima i zauzmi se za njega, jer ako preko tebe ne bude opravdan kod Allaha, on će propasti!’
Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ustao, kazao da je on nevin i opravdao ga pred ljudima! Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: “Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama! I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je! I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju…”
Zatim, Allah Uzvišeni kaže za one koji dolaze Allahovom Poslaniku krijući laž: “Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha”. To znači: oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, krijući pravo stanje stvari i zauzimajući se za izdajnike, tj. za kradljivca, te oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, krijući laži od njega, dok to ne kriju od Allaha. To je osuda licemjera zato što oni kriju ono što je kod njih ružno od ljudi, kako ih oni ne bi osuđivali, dok to otvoreno pred Allahom pokazuju, jer On dobro zna sve što oni kriju.
Zato Allah Uzvišeni kaže: “A On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvata sve što oni rade!” prijeteći im i “Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovom svijetu”, tj. eto ovi su pobijedili na ovome svijetu time što su pokazivali ili što je njima pokazano kod vladara koji sude na osnovi onoga što vide i za šta su zaduženi, a šta će s njima biti na Sudnjem danu, pred Allahom, Koji zna i skriveno i pojavno? Ko će se tada za njih zauzeti da opravda njihove tvrdnje? To znači: da niko tada njima neće biti zastupnik, pa Allah i kaže: “ili ko će im zastupnik biti?!”. Završen citat imama Ibn Kesira.
Ovdje trebamo obratiti pažnju na nekoliko stvari, a one su:
Prva: stroga zabrana zauzimanja za izdajice i zulumćare, te zabrana njihovog branjenja nakon ustanovljenja i dokazivanja njihove krivice.
Druga: Uzvišeni Allah je nifakom (dvoličnošću) opisao ljude koji su se zagovarali za krivca (u ovom slučaju kradljivca) i nakon što su njegovim priznanjem saznali za njegov zločin!
Treća: ako uporedimo zločin zbog kojeg su objavljeni gore citirani ajeti sa zločinima koje čine vladari u muslimanskim zemljama danas, vidjećemo da je onaj prvi zločin u odnosu na ove današnje poput zrna pijeska u poređenju sa cijelom pustinjom! Samim tim propisi pomenuti u ajetima se odnose i na one koji danas brane takve vladare. Štaviše oni su preči da se odnose na ove današnje zbog njihovog upornog branjenja vladara čiji su zločini daleko veći, jasniji, i užasniji.
Nakon ovog neophodnog i vrlo važnog uvoda da sada pređemo na stvar i progovorimo o onima koji brane današnje vladare čije je barbarstvo i faraonizam dostigao sami vrhunac. Stvarno je žalosno kada vidiš kako učeni, bilo kod arapa ili ovdje na našim prostorima, imaju smjelost podići glas, javno prozivati pa čak i napadati sve i svakog, ali čim se spomenu vladari, odmah nastaje tajac! Čak i kada zlodjela i barbarstvo vladara u muslimanskim zemljama dostignu sami vrh i postanu očevidni i jasni poput sunca u sred bijela dana, oni ni tad ne mogu ništa progovoriti osim što je ionako poznato ili bezvrijedno, kao na primjer njihov govor: “Znamo da su vladari takvi i takvi, ali šta ćemo sad?!” i slično tome. Zatim opale paljbu po običnim muslimanskim masama koje su ionako dovoljno tlačene i izmrcvarene prvenstveno od tih marionetskih vladara, a onda i od nevjerničkih vlastodržaca sa Zapada! Pa svu krivicu metnu na grbaču potlačenih muslimanskih naroda, eto kao da su muslimani kakvi trebaju biti, onda bi i njihovi vladari bili bolji! Ovakav vid odbrane tih kanibala i faraona od savremenih vladara je krajnje bezobrazno i neopravdano.
Evo, uzmimo za primjer Egipat. Hajde da pretpostavimo da su svi egipatski muslimani danas dobri, praktičari vjere, drže se sunneta i tako dalje, šta mislite, da li bi trenutni faraon došao i rekao: “E dragi moji Egipćani sunetlije, pošto ste se prihvatili sunneta i popravili vaše stanje, sada je red na mene da i ja popravim svoje stanje, u suprotnom ja prepuštam vlast drugom!” Ima li ijednog muslimana, zdravog razuma i ispravnog islama, a da će povjerovati u ovakvo nešto?! Ljudi moji, hajmo se malo urazumiti i ostavimo se fantaziranja. Ili bi baš tada bili primorani na pobunu i ustanak radi odbrane sebe i svoje vjere od njegovog zulumćarskog nasrtaja na njih. A što je praksa potvrdila onda kada su muslimani doveli na vlast dosta boljeg vladara i od Mubareka, a to je Mursi. Šta se to desilo Egipćanima pa da umjesto Mursija dobiju Sisija?! Nisu se valjda preko noći preokrenuli i u dalalet otišli?! Ovakvo postupanje od strane učenih ukazuje na njihov veliki strah od gubljenja dunjaluka, bilo imetka, pozicije, ugleda isl., pa onda nastoje da svim svojim snagama i mogućnostima spriječe da do nečeg takvog dođe.
O muslimani, tako mi Allaha, kada bi vi postigli iman ashaba, kod ovih taguta to ne bi prouzrokovalo išta drugo do njihovu još veću i intenzivniju borbu protiv islama i muslimana. I ovo dobro zapamtite. Nema nikakve potrebe dokazivati stvari koje su vidljive i jasne čak i najvećem slijepcu, jer nisu oči te koje ne vide, već srca u grudima kao što Uzvišeni Allah kaže to potvrđuje u Svojoj Knjizi: “Ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.” (El-Hadž: 46)
Međutim, radi ibreta usput ću spomenut jedan od predznaka Sudnjeg dana, a u kojem se na više načina potvrđuje ovo o čemu govorim, a to je pojava Mehdija. Ukratko: Znamo da se Mehdi neće pojaviti u periodu u kojem će hal muslimana biti zavidan i pozitivan, bilo vjerski ili društveni. I onda kada se pojavi, neće biti tih vladara koji će ga podržati i pomoći u njegovoj misiji, naprotiv on će se sakriti u mekanskom haremu, i protiv njega će poslati vojsku koja će biti kažnjena propadanjem u zemlju, a to će se dogoditi između Meke i Medine. Zar mislite da će tu vojsku protiv Mehdija poslati neki vladar poput Omera ibn Abdul-Aziza, ili da malo ublažim, neko poput Mulla Omera?! Ne, zasigurno neće biti. Dakle, bili muslimani poput ashaba ili ne, nevjerstvo i tiranija vladara se neće ukloniti dok oni ne ustanu i stvar ne uzmu u svoje ruke. A to ne znači da se muslimani ne trebaju popravljati i imanski jačati, naprotiv i te kako se trebaju popravljati i imanski jačati, ali samo to nije dovoljno, već uz imansko jačanje mora biti pokretanje i djelovanje.
Napisao: Emir Krčo
