Mnogi ljudi, kada se pojave fitne, postanu nemarni prema njima, zbune se, ponesu ih emocije, zavara ih neznanje i zaborave skoro pa i nedavnu historiju, a kamoli onu dalju. Zavedu ih mediji i televizije, pa zatim izgrade stavove o tim fitnama, postanu pristrasni prema njima i brane ih. Pa tako jedan kaže: „Sada trebamo zaboraviti razilaženja“, drugi: „Moramo se ujediniti protiv glavnog neprijatelja – on ne pravi razliku između dvojice“, treći smatra da je akidetska analiza događaja neka vrsta prevare, dok je on zapravo obmanut medijskom i televizijskom analizom. Četvrti poziva na ujedinjenje riječi po cijenu žrtvovanja kelimei šehadeta, a peti iznosi dokaze i primjere koji, kada bi ih čovjek dobro razmotrio, našao bi da su oni protiv njega, a ne za njega.
Tako vidimo da većina ljudi ne poznaje fitne niti ispravan stav prema njima kada se pojave i pokažu svoje lice. Ne ostaje postojan osim onaj koga Allah učvrsti, onaj koji gleda Allahovim svjetlom – ne zavaraju ga lažne emocije, niti ga zavedu krivi prohtjevi, niti ga povuče sumnjivi i politički obojen medijski diskurs. Nećeš ga vidjeti da razdvaja savremene događaje od čvrstih principa, niti da odvaja vrijeme od vremena, ni mjesto od mjesta – bilo blisko ili daleko – kada je neprijatelj isti: jučer, danas, ovdje ili tamo.
A kada fitna prođe ili bude pred nestankom, mnogi ljudi tada shvate istinu: neki se povuku, drugi ustraju u svojim stavovima iz oholosti i tvrdoglavosti.
Ko pogleda na smutnje ovog vremena, pronaći će ih upravo ovakvima. Hvala Allahu koji je učinio da u ovom ummetu ima ljudi koji poznaju fitne pri njihovom dolasku, prije nego što odu, i upozoravaju na njih – inače bi ljudi propali.
Napisao: šejh ‘Alevi b. Abdul-Kadir es-Sekkaf
Izvor: https://dorar.net
You must be logged in to post a comment.