Adabi govora
Brate muslimane, Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka i učinio ga skladnim. Nadahnuo ga je svjetlom kojim prenosi i izražava ono što osjeća srcem i razumom. Jezik je jedna od velikih Allahovih blagodati i Njegov veličanstven proizvod. On je malehan oblikom ali je velikog uticaja, jer se vjerovanje i nevjerovanje ne može izraziti osim jezikom i svjedočenjem jezika. Vjerovanje i nevjerovanje je krajnje pokoravanje ili griješenje.
Onaj ko pusti svom jeziku na volju i pusti ga nezauzdanog, šejtan ga voda kuda hoće i dovede ga na ivicu provalije, čak ga prisili i u propast. Ljude će u Džehennem odvesti ono što su radili svojim jezicima, a sačuvan zla jezika je samo onaj ko ga obuzda uzdama Šerijata. Takav će svoj jezik pustiti samo onda kada je korist ovog svijeta ili Ahireta u pitanju. Ustegnut će ga od svega što je nesigurnog kraja, bilo na ovom ili Onom svijetu. U hadisu od Muaza prenosi se da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao:
A da li će ljude u Džehennem strovaliti licima prema tlu (ili je rekao: na njihove noseve) išta osim ono što su zaradili svojim jezicima?1
Ibn Redžeb je rekao: “Ovaj hadis ukazuje na to da je ustezanje i kontrolisanje jezika osnova svakom dobru i da onaj ko kontroliše svoj jezik kontroliše i upravlja svim ostalim.”
Čovjek posije svojim riječima i djelima i dobro i hrđavo, a onda će na Kijametskom danu požnjeti što je posijao na ovom svijetu. Onaj ko je posijao dobro, bilo riječima ili djelima, požnjet će počasti. Onaj ko je posijao zlo, bilo djelima ili riječima, požnjet će kajanje. Muazov hadis jasno ukazuje na to da je većina onog što će ljude odvesti u Džehennem ono što su progovorili. U grijeh govora spada i širk, a to je najveći grijeh kod Allaha. Tu spada i govoriti o Allahu ono što se ne zna, a to je blisko širku. U to spada i lažno svjedočenje, sihr, potvora i slični veliki i malehni grijesi. Tu spada i laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i ostali praktični grijesi koji u većini slučajeva nisu oslobođeni govora koji ih prati i kojim se pomaže i ostvaruje griješenje.
O vrijednosti šutnje
Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao:
Musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su sigurni ostali muslimani.2
Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao:
Ko vjeruje u Allaha i Onaj svijet, neka govori dobro ili neka šuti.3
Ovo je jezgrovitost Vjerovjesnikova, alejhissalatu vesselam, govora. U hadisu je naredba i preporuka da se govori dobro i da se sve ostalo prešuti.
Uzvišeni je rekao:
On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije. (Kaf, 18)
Čovjek ne progovori ijednu riječ, a da uz njega nije melek koji piše i broji njegove riječi, pa ili u njegovu korist ili protiv njega, jer on mu je stalna pratnja i vodi računa o njemu.
Bilježi se od Ukbea b. Amira da je rekao: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, šta je spas?’ On je rekao: ‘Ukbe, ustegni svoj jezik’.“4
Bilježi se od Ebu Hurejrea da je čuo Allahova Poslanika, alejhissalatu vesselam, da kaže:
Čovjek progovori neku riječ, o kojoj ne vodi računa, a zbog nje bude strovaljen u Džehennem dalje nego je između istoka i zapada.5
Nevevi kaže: “U ovom hadisu je podsticaj da se vodi računa o jeziku. Onaj ko hoće da govori, treba da promisli o onom što će reći, prije nego progovori. Ako uvidi da u tome ima koristi, onda će i reći, inače će šutiti.”
Allah se smilovao imamu Šafiji, koji je rekao:
Ako hoćeš da živiš čist od uvreda,
da si sretan i čista obraza,
svojim jezikom ne govori o mahanama ljudi
i ti si pun mahana, a ljudi svi jezik imaju.
Hasan Basri je rekao: “Jezik je zapovjednik tijelu, pa ako zgriješi organima, oni će zgriješiti, a ako im oprosti, oni će biti čestiti.”6
Ibn Burejde je rekao: “Vidio sam Ibn Abbasa da se uzeo za jezik i rekao: ‘Teško tebi, pričaj dobro i imaj uspjeh, ili šuti od hrđavog i budi pošteđen, inače znaj da ćeš se kajati.’ Neko mu je rekao: ‘Ibn Abbase, zašto tako govoriš?’ On je rekao: ‘Čuo sam da će se čovjek na Kijametskom danu od svoga tijela najviše ljutiti na jezik, osim ako njime nije govorio ili naređivao dobro.'”7
Vehb b. Munebbeh je rekao: “Mudraci su jedinstvenog stava da je temelj mudrosti šutnja.”8
Fudajl b. Ijad je rekao: “Niti hadž, niti straža, niti džihad, nisu teški kao što je kontrolisanje jezika. Kada bi osvanuo s brigom o jeziku, osvanuo bi sa velikom brigom.”9
Lukman je rekao svom sinu: “Kada bi govor bio od srebra, onda bi šutnja bila od zlata.”10
Ibn Mubarek je rekao: “To znači: ‘Kada bi govor u Allahovoj pokornosti bio od srebra, onda bi šutnja od griješenja Allahu bila od zlata.'”11
Ebu Derda je rekao: “Budi pravedan spram svojih ušiju više nego usta. Allah ti je dao dva uha kako bi više slušao nego što govoriš.”
Imam Nevevi je rekao : “Svaki zaduženik bi trebalo da vodi računa o svom jeziku i svemu što govori, osim onog u čemu je opća korist i dobro. Onda kada je reći ili ne reći jednako, sunnet je da ostavi govor i da šuti.”12
Rekli su: “Jezik je kao zvijer: ako ga ne vežeš, navali na tebe.”
Omer je ušao kod Ebu Bekra Siddika, a on je potezao svoj jezik. Omer mu je rekao: “Šta? Allah ti oprostio!” Ebu Bekr mu je rekao: “Ovo me dovelo u mnoge nevolje.”
Zbog ovoga i svega prethodno rečenog, gdje smo vidjeli da je jezik jako opasan, navest ćemo neke edebe o kojima musliman treba da vodi računa.
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž
Bilješke
1 Tirmizi, 2616, i drugi i kaže: hasenun sahih. Albani ga navodi u Sahihu Tirmizi, 210.
2 Buhari, 10; Muslim, 40.
3 Buhari, 10/445; Muslim, 2/18.
4 Tirmizi, 2406, i drugi, a Albani ga smatra vjerodostojnim i u Essahiha je, 890.
5 Buhari, 11/266; Muslim, 18/177.
6 Ibn Ebi Dunja, Essamt ve adabullisan, 59.
7 Ahmed u Ezzuhdu, 189; Ibn E bi Dunja u Essamt ve adabullisaniju, 439; E bu Nu'ajm u El-hil-jehu, 1/328.
8 Džami'ul-ulumi vel-hikem, 162.
9 Ibn Ebi Dunja, 651, Ebu Nu'ajm u Hiljetul-evlijau, 8m110. i drugi.
10 Ahmed u Ezzuhdu, 49; Ibn Ebi Dunja u Essamtu, 736, i drugi.
11 Ibn Ebi Dunja u Essamtu, 736.
12 EI-Ezkar, str. 329.
You must be logged in to post a comment.