Naslovnica Edeb Edeb muslimana sa Allahom

Edeb muslimana sa Allahom

205
Slika Allah

U edeb prema Allahu spada:

1 Da musliman stalno svoj jezik uposli zahvaljivanjem Allahu, a onda da svoje organe i udove potčini pokoravanju Njemu.

2 Da uviđa Njegove blagodati u svemu postojećem, da uviđa Njegovu milost prema njemu samom i prema svim stvorenjima i da teži da zadobije što više Allahovih blagodati. Molit će Ga krajnjom predanošću i iskrenošću, ulagat će u to svoje najljepše riječi i najbolja djela. Ovo je edeb sa Allahom, jer nije edeb u nečemu da se izgubi nada za još Allahove milosti. Njegova milost obuhvata svaku stvar, ili beznađe u dobročinstvo koje je sveobuhvatno i darovi koji upravljaju svime.

Uzvišeni je rekao:

Allah je dobar prema robovima Svojim; On daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan. (Eš-Šura, 19)

I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87)

Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53)

3 Da svoje ibadete učini samo Njemu, Jedinom koji nema ortaka.

Uzvišeni je rekao:

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine, ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i jaki! (Ez-Zarijat, 56-58)

Njegovo obećanje se ne krši. Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: Uzvišeni Allah je rekao: ‘Sine Ademov, predaj se ibadetu Meni i prsa ću ti ispuniti neovisnošću, riješit ću te siromaštva. Ako to ne učiniš, prsa ću ti ispuniti brigom i neću te osloboditi ovisnosti, siromaštva.’1

4 Da razmisli o Njegovoj sili, kazni i brzini obračuna i svega toga da se zaštiti pokoravanjem Allahu, izbjegavanjem griješenja.

Ne spada u edeb da se musliman izlaže grijehu i nanošenju nepravde, a on je samo jedan nemoćni rob spram Gospodara koji je Silan, Moćan, Koji sve potčinjava.

On, Uzvišeni, kaže:

Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika. (Er-Ra'd, 11)

Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti! (El-Burudž, 12)

5 Da se stidi i ustručava svoga Gospodara u svakoj situaciji, shodno predaji koju bilježi Tirmizi od Abdullaha b. Mesuda da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Ustručavajte se, stidite se, Allaha na pravi način.” Mi smo rekli: „Allahov Poslaniče, mi se stidimo i neka je hvala Allahu na tome.” On je rekao: “Nije tako. Stvarni stid od Allaha je da vodiš računa o glavi i onom što ona pamti, o trbuhu i šta stavljaš u njega i da ti je na umu smrt i nestanak. Onaj ko hoće Ahiret, ostavlja dunjalučki luksuz. Ko tako radi, taj se stidi Allaha na pravi način.”2

Imam Munavi kaže: “Stidite se Allaha ostavljajući prohtjeve i strasti i opteretite (obuzdavajte) nefs dok ne postane pitom. Tada će se pročistiti moral i odrazit će se svjetlo imana u vašim prsima, potvrdit će se i ustabiliti znanje o Allahu i živjet ćete obogaćeni Allahom dok vam bude suđeno da živite.”3

Vjernik, ako se boji nečega, bježi od toga. Međutim, ako se boji svoga Gospodara, onda Njemu bježi. Ebu Kasim Hakim je rekao: “Ko se nečega boji, od toga bježi, a ko se boji Allaha onda bježi Njemu.”

Pejsaz-prelijepo-640

Brate muslimane, znaj da je hrđav edeb sa Allahom da se ne stidiš i ne ustručavaš Njega, a On zna za tebe i vidi te. Kada bi čovjek ovoga bio svjestan, onda bi se i stidio Allaha. A kada bi se stidio Allaha, onda ne bi ni jednog momenta razmišljao o grijehu.

Neki čovjek je došao Ibrahimu b. Edhemu i rekao: “Oče Ishakov, pretjerao sam prema sebi u grijesima. Možeš li mi nešto reći što će me spriječiti od daljnjeg griješenja.” Ibrahim mu je reče: „Ako od mene primiš pet stvari i ako ih sprovedeš, neće ti grijesi nimalo štetiti.” “Daj prvu, oče Ishakov” – reče čovjek.

Ibrahim poče: “Prva stvar, kada htjedneš da počiniš grijeh Allahu, nemoj jesti ono čime te je On opskrbio.”

“Pa šta da onda jedem kada je sve što je na zemlji Njegova opskrba?” – upita čovjek.

“A zar je lijepo od tebe da jedeš Njegovu opskrbu, a onda Mu griješiš?” – upita na to Ibrahim.

Čovjek reče: “Nije, daj drugo.”

Ibrahim mu reče: “Kada hoćeš da Mu zgriješiš, nemoj nastanjivati nešto što nije Njegovo.”

“Ovo je još žešće nego prvo, Ibrahime!” – začuđeno će čovjek. „Ako su i istok i zapad i ono što je između njih Njegovi, gdje ću onda živjeti?”

Ibrahim mu odgovori: “Čovječe, a zar je lijepo od tebe da se hraniš Njegovom opskrbom i živiš u Njegovoj zemlji i posjedu i da Mu griješiš.”

Čovjek kaza: “Nije, daj treće.”

Ibrahim nastavi: “Kada hoćeš da Mu zgriješiš, pogledaj neko mjesto gdje te neće vidjeti pa Mu zgriješi.”

“Ibrahime, šta je to? Kako da to učinim, a On zna šta je u mislima našim i zna šta se javno čini i ništa Mu ne promiče?” – opet začuđeno zapita čovjek.

“Čovječe, a zar je lijepo od tebe da se hraniš Njegovom opskrbom i živiš u Njegovoj zemlji i posjedu i griješiš mu, a On te vidi i zna za tebe i zna šta tvoj nefs taji?” – upita ga Ibrahim.

Čovjek će opet: “Nije, daj četvrto.”

Ibrahim kaza: “Kada ti dođe Melek smrti da ti uzme dušu, reci mu: ‘Ostavi me kako bih se pokajao.'”

“Neće pristati na to” – siguran bijaše čovjek.

Ibrahim mu reče: „Ako ne možeš da od sebe usporiš smrt kako bi se pokajao i znaš da kada dođe nema odgađanja, kako se možeš nadati uspjehu i spasu?”

Čovjek kaza: “Daj peto.”

“Kada ti dođu Zebanije na Kijametskom danu da te odvedu u Džehennem, nemoj ići s njima” – reče mu Ibrahim i petu stvar.

“Neće me htjeti poslušati” – opet bijaše siguran.

Ibrahim ga upita: “Pa kako se onda možeš nadati uspjehu?”

“Ibrahime, dosta mi je” – reče čovjek. “Dosta mi je. Kajem se Allahu i tražim da mi oprosti.”

6 Da njegovo vjerovanje bude stvarno i istinsko, čvrsto vezano za Allaha, i da traži podršku od Njega Uzvišenog.

Onaj ko je duboko svjestan ovoga, zna da je u stalnoj potrebi za Allahovom pomoći, predaje se Allahu, zadovoljan je Njegovom odredbom, što znači da je i svoju vanjštinu i svoju nutrinu predao Allahu, Gospodaru svjetova.

Uzvišeni Allah je rekao: Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. (Lukman, 22)

Znači, onaj ko pročisti svoje pokoravanje Allahu i ko samo Njega priznaje za boga, ko je iskren u svom govoru i predan u svom djelovanju i ko vodi računa o svom stanju, taj je uspostavio najčvršću vezu i najbolje sredstvo koje će ga odvesti Allahovom zadovoljstvu i milosti. Samo se Allahu vraća sve i On svime upravlja. Njemu se vraćaju svi ljudi i pokorni će biti nagrađeni, a grješni kažnjeni.4

Lijepa riječ

U dva Sahiha se bilježi da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao:

„Allahu moj, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Tebi se vraćam, radi Tebe se sporim i Tebi prepuštam sud.”5

Kada vjernik počini neki prijestup, on se vraća Allahu i njegova jedina briga je Allahovo zadovoljstvo. On svim svojim djelima želi Allaha i on sprovodi ono čime ga je Allah obavezao, vodi računa o sunnetima i nafilama i time hoće da stekne Allahovu blizinu. On slijedi Allahove naredbe i izbjegava ono što mu je On zabranio, mnogo uči Kur'an i mnogo razmišlja o ajetima, staje na Allahovim granicama i kada voli, voli radi Allaha i za Njegovo zadovoljstvo, a kada mrzi, mrzi radi Allaha. Kada daje, to čini radi Allaha, a ako uskraćuje, to čini radi Allaha. Kada traži, traži od Allaha i vjeruje da sve što ga je zadesilo je Allahovo određenje.

7 Da ima lijep stav o Allahu, jer to nam je o poručio i Poslanik, alejhissalatu vesselam, pa kaže: “Nemojte da iko od vas umre, a da nema lijepo mišljenje i stav o Allahu.”6

I rekao je: Uzvišeni Allah je rekao: ‘Ja sam onakav kakvim Me Moj rob doživljava…’7

U drugom predanju: Uzvišeni je rekao: ‘Ja sam onakav kakvim Me doživljava Moj rob, ako o Meni ima lijep stav, to je dobro za njega, a ako o Meni ima hrđav stav i mišljenje, tako će mu i biti.’8

Imam Munavi kaže: “Ophođenje je u skladu sa stavom i mišljenjem, pa ako čovjek ima lijep stav i mišljenje o svom Gospodaru, onda će i ispuniti ono čemu se nada i o čemu je izgradio stav. Uzimanje nekih loših predznaka je hrđavo mišljenje o Allahu i bježanje od Njegove odredbe. Takvom će stići brza kazna i zasigurno je Allah srdit na njega. Pogledaj samo kako je usmrćena ona skupina koja je bježala od kuge.“9

Lijep stav spram Allaha je veličanstven edeb i vjernik treba da je uvijek svjestan toga. To je lijepo ispoljavanje pokornosti, i o tome kazuje neko ko ne govori po svom hiru, a to je Poslanik, alejhissalatu vesselam, pa kaže: “Lijep stav prema Allahu je pokazatelj pravilnog robovanja.”10

Ako je lijep stav prema Allahu jedan od pokazatelja ponašanja i ako upotpunjuje ibadet, onda je nesumnjivo da je hrđav stav o Allahu pokazatelj hrđavog ponašanja.

Imam Ibn Kajjim je rekao: “Jedan od najvećih prijestupa kod Allaha je imati hrđav stav o Njemu. Onaj ko ima hrđav stav o Njemu misli da je On drugačiji nego što zapravo jeste i što je suprotno Njegovim imenima i svojstvima. Zbog toga Allah Uzvišeni za takvo nešto prijeti žešće nego za nešto drugo, pa kaže:

Neka zlo njih snađe! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na Džehennem, a grozno je on boravište! (El-Feth, 6)

I to vaše uvjerenje koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali. (Fussilet, 23)

Allahov robe, zašto gubiš nadu u Allahovu milost? Zar nije On tvoj Gospodar, Koji ti je dao život? Zar te On ne drži na životu svojim blagodatima? Šta je s tobom pa Ga zanemaruješ kao da Ga nisi svjestan? A On, Milostivi, kaže ti: “Robe Moj. Ako Nam se obratiš i kreneš Nam, dočekat ćemo te, ako Nam se pokaješ, prihvatit ćemo te. Ako ti treba dokaz, pokazat ćemo ti ga. Ako plačeš zbog neke nedaće koja te je zadesila, izliječit ćemo te, a ako plačeš od straha, osigurat ćemo te.”

Od Sehla Kati'ija se bilježi da je rekao: “Vidio sam Malika b. Dinara u snu i pitao sam ga: ‘Ebu Jahja, volio bih znati kako si izašao pred Allaha?’ On mi je rekao: ‘Došao sam sa mnogim grijesima, ali ih je sve potrao moj lijep stav o Allahu.'”11


Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž


1 Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i drugi, od Ebu Hurejrea, a Albani kaže da je vjerodostojan, u Sahihul-džami'u, 1910.
2 Ahmed, Tirmizi i drugi, a Albani kaže da je dobar u Sahihul-džami'u, 935.
3 Pogledaj: Fejdul-kadir šerhul-džami'issagir, 1/629.
4 Ettefsirul-mujesser, 480.
5 Buhari, 7383; Muslim, 2717.
6 Muslim, 2877.
7 Buhari, 7405; Muslim, 2675.
8 Ahmed od Ebu Hurejrea, pogledaj Sahihul-džami’, 4191.
9 Fethul-kadir šerhul-džami'issagiri, 4/491.
10 Tirmizi, 3679, Tuhfetul-ahvezi; kaže recenzent: dobar, a Albani ga ocjenjuje kao slab u Daifu sunen Ebi Davud, 4993.
11 Husnuzzann billahi, Ibn Ebi Dunja, 96.