O blagdanima vezanim za određeno mjesto Ibn Tejmijje veli: “To su mjesta na kojima se okuplja narod, bez obzira da li to okupljanje bilo s ciljem činjenja ibadeta na njima ili ne.”[1]

Islamski praznici koji su vezani za neko mjesto su određeni od strane Zakonodavaca (Allaha, op. M).

Kao što je Zakonodavac precizirao i definisao vremenske blagdane i praznike tako isto je definisao i prostorne, a to su, ustvari, mjesta koje muslimani posjećuju za vrijeme hadždža, poznatiji po nazivu el-meša’ir.

Sveta kuća (Kaba), Mina, Arefat, Muzdelifa – to su sveta mjesta na kojima se obavljaju hadžski obredi i ibadeti kao vid odazivanja Allahovom pozivu i sa željom da se postigne Njegovo zadovoljstvo. Ovo su, dakle, praznici vezani za mjesto koje je Allah dao muslimanima.

O tome Ibul-Kajjim veli: “El-Mesdžidul-Haram, Mina, Muzdelifa, Arefat i ostala mjesta na kojima se obavljaju obredi Hadždža, Allah  je učinio blagdanom, mjestom stalnog okupljanja za sljedbenike čiste vjere, da na njemu sevap zaslužuju. Kao što je dane ibadeta na tim mjestima učino vremenskim blagdanima.”[2]

Ova sveta mjesta spominju se i u Kur’anu i u Sunnetu: Uzvišeni Allah veli: Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.[3]

A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod Časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.

Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.[4]

I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni.

I bojte se Allah i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni. [5]

Određeni dani koji se spominju u ajetu su Dani tešrika, tj. Dani Mine i bacanja kamenčića.[6]

Što se tiče spomena ovih svetih mjesta u Sunnetu, navodi se dug hadis od Džabira o Poslanikovom načinu obavljanja hadždža, u kojem između ostalog stoji: “Potom, kada je bio dan Tervije (osmi zul-hidže) krenuli su  prema Mini, zanijetivši hadždž… zatim je došao do Arefata… pa je stigao na Muzdelifu… potom je uzjahao dok nije stigao do El-Meš’aril-Harama, pa se okrenuo prema Kibli i molio, donosio tekbire i govorio: ‘La ilahe illellah!’…[7]

Ovaj hadis ukazuje na spomenuta mjesta, poput Arefata, Muzdelife, Mine.

Uzvišeni Allah nije propisao da se ide na neka druga mjesta radi ibadeta osim na ova.

Sva druga mjesta koja se posjećuju da bi se Allahu približavalo, tj. zbog ibadeta, zabranjena su, pa ko to uradi uveo je novotariju u vjeru.

O ovome Ibn Tejmijje veli: “Uzvišeni Allah muslimanima nije propisao da radi obavljanja namaza idu igdje do u džamije i nije im propisao da radi ibadeta idu igdje drugo do na ova mjesta koja su poznata kao meša’ir (sveta mjesta).

Mjesta na kojima se obavlja hadž su Arefat, Muzdelifa, Mina, na ta mjesta ide se s ciljem zikra, dove, tekbira, a ne radi namaza, za razliku od džamija u koje se ide posebno radi namaza.

Ne postoji mjesto zbog kojeg se ide radi samog mjesta osim džamija i meša’ira, u njima se obavljaju namazi i hadžski obredi.

Uzvišeni Allah veli:

Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno.”[8]

Što se tiče drugih mjesta, na njih nije dozvoljeno posebno ići radi obavljanja namaza niti radi dove ili zikra, jer njihova posjeta nije propisana od Allah i Poslanika pa makar se radilo o kući Poslanika ili mjestu njegovog boravka, ili mjestu kojim je prolazio.”[9]

Na osnovu kazanog, dolazimo do zaključka da su vremenski blagdani muslimanima ograničeni na sedam dana, a to su: petak, to je dan džume, Ramazanski i Kurban-bajram, Dan Arefata i tri dana tešrika, dok su prostorni (mjesta koja se posebno obilaze) blagdani muslimana ograničeni su na mjesta na kojima se obavljaju hadždž, a to su: Kaba, Arefat, Muzdelifa i Mina.

Onaj ko odredi neke druge dane i učini ih vremenskim praznicima, i odredi neka druga mjesta koja treba posebno posjećivati, uvodi u vjeru ono što nije od nje. Takav čini novotariju i slijedi put koji nije put vjernika.

Iz knjige “Blagdani i propisi o umrlima – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”,
Autor: mr. Jakub Alagić
Priprema: Menhedž

[1] Iktidaus-siratil-mustekim, 2/176.
[2] Igasetul-lehfan, 1/300.Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 2/176.
[3] Ali Imran, 97.
[4] El-Bekare, 198-199.
[5] El-Beqare, 203.
[6] Pogledati: Tefsirul-Begavi, 1/189-190.
[7] Bilježi ga Muslim, br.  147, str. 509-510.
[8]  El-En'am, 162-163.
[9] Medžmu'ul-fetava, 27/503-504.