Četiri otrova srca

Treba znati da je svaka nepokornost otrov za srce i uzrok njegove bolesti i uništenja. Njena posljedica jeste skretanje volje s puta koji je suprotan Allahovom, tako da njegova bolest raste i postaje sve opasnija.

Ibn el-Mubarak veli:

“Vidio sam kako loša djela ubijaju srce,
I njegovo poniženje može voditi ka
Ovisnosti o njima.
Odvraćanje od loših djela Oživljuje srce,
A protivljenje samom sebi najbolji je put ka tome.”

Ko god vodi računa o zdravlju i životu svoga srca mora se osloboditi učinaka ovih otrova, a zatim srce svoje zaštititi, izbjegavajući nove.

Ako uzme neki otrov greškom, mora požuriti da ukloni njegov učinak, okrenuvši se pokajanju i traženju Allahovog oprosta, kao i činjenju dobrih djela koja će izbrisati njegova loša djela.

Pod četiri otrova podrazumijevaju se:

1. nepotrebni ili suvišni govor,
2. nekontrolirani pogled,
3. prekomjerno uzimanje hrane i
4. loše društvo.

Od svih otrova, ova četiri su najrasprostranjenija i najviše utječu na dobrobit srca.

Suvišni govor

U hadisu koji prenosi Muaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Hoćeš li da ti kažem kako da postigneš kontrolu nad svim ovim?” Na to Muaz odgovori: “O Poslaniče, hoću.” Poslanik stavi svoj jezik izmedu dva prsta i reče: “Kontroliši ovo.” Na to Muaz upita: “Jesmo li odgovorni za ono što kažemo?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nemala te majka! Postoji li išta veće od posljedica jezika što baca ljude na njihova lica (ili je rekao na njihove noseve) u Džehennem?”¹

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji: “Najveći uzroci ulaska ljudi u Džehennem jesu dvije stvari: usta i stidni organi.”²

Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek kazuje riječi čijih posljedica nije svjestan, a zbog kojih biva poslan u dubine Džehennema koje su više no je razmak između istoka i zapada.”³

Isti hadis bilježi Tirmizi uz neznatne razlike: “Čovjek kaže nešto što smatra bezazlenim, a zbog toga će biti bačen u dubine Džehennema udaljene sedamdeset godina.”⁴

El-Hasan je rekao: “Onaj ko ne može čuvati svoj jezik ne može razumjeti svoj din.”

Ebu Ubejde prenosi da je El-Hasan rekao: “Jedan od znakova Allahovog napuštanja roba jeste kada ga učini prezaokupljenim onim što ga se ne tiče.”

Nekontrolirani pogledi

Nekontrolirani pogled ima za posljedicu da je onome koji gleda privlačno ono što gleda i da on usađuje sliku onoga što vidi u svoje srce. Ovome može uslijediti nekoliko vrsta pokvarenosti u srcu čovjeka. Ono što slijedi jesu neke od njih.

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pogled je otrovna strijela šejtanova. Svakome ko spusti svoj pogled, On će mu podariti svježinu koju će pronaći u svome srcu na Dan kada Ga sretne.”⁵

Šejtan ulazi sa pogledom, jer on s njim putuje većom brzinom od vjetra koji puše kroz prazan prostor. On čini da ono što vidimo izgleda ljepše nego što uistinu jeste, te to pretvara u idola koji srce obožava. Tada mu daje lažna obećanja o nagradi, pali vatru strasti u njemu, i podstiče na zabranjena djela, koja čovjek ne bi učinio da ne postoji iskrivljena slika.

Allah Uzvišeni je rekao: “I ne slijedi onog čije smo srce da Nas spominje nemarnim učinili Mi, i koji strast svoju slijedi i čije je djelo od Istine daleko.” (El-Kehf, 28)

Nekontrolirani pogled uzrokuje sve tri nevolje (pomenute u ajetu iznad, op. M). Rečeno je da između oka i srca postoji neposredna veza; ako su oči pokvarene, onda ih srce slijedi. Ono tada postaje poput gomile smeća na kojoj su nakupljene sve nečistoće i truleži, tako da u njemu nema mjesta za ljubav prema Allahu, upućivanja Njemu, ne postoji svjesnost da je On prisutan, te takvo srce nema radosti radi Njegove blizine – samo stvari suprotne ovim mogu se nastaniti u ovakvom srcu.

Nekontrolirani pogled znači neposlušnost Allahu: “Ti reci vjernicima da obore svoje poglede, i da čuvaju stidna mjesta svoja, to im je čednije! Allah zbilja zna sve šta oni čine!” (En-Nur, 30)

Samo onaj koji slijedi Allahove naredbe sretan je na ovom svijetu i jedino će rob poslušan Allahu uspjeti na onom svijetu.

Povrh toga, kada pustimo pogled da slobodno luta, tada se naše srce puni tamom, baš kao što onda kada oborimo pogled, u naše se srce nastani svjetlost.

Prekomjerno uzimanje hrane

Uzimanje malih količina hrane jamči nježno srce, jak intelekt, ponizno vlastito biće, oslabljene strasti i blagu narav. Neskromnost u jelu uzrokuje suprotne osobine od onih hvale vrijednih.

El-Mikdan ibn Ma'd Jakrib veli: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Sin Ademov nema ništa što može napuniti, a time izazvati veće Allahovo nezadovoljstvo, pored njegovog stomaka. Nekoliko zalogaja mu je dovoljno da održi svoju snagu. A ako mora napuniti stomak, onda neka jednu trećinu napuni hranom, drugu trećinu pićem, a treću ostavi praznu zbog lakšeg disanja.”⁶

Prekomjernost u jelu podstiče na činjenje mnogih zabranjenih djela. Ona čini tijelo sklonim nepokornosti Allahu i čini da ibadet i poslušnost izgledaju zamornim, a ova su zla sama po sebi dovoljna. Pun stomak i prekomjernost u jelu uzroci su mnogim lošim djelima i smetnji ibadetu. Onaj koji se sačuva zla prejedanja spriječio je veliko zlo. Šejtanu je jednostavnije kontrolirati osobu koja je hranom i pićem napunila svoj stomak, zato se kaže: “Puteve šejtanove ograničite postom.”⁷

Loše društvo

Nepotrebno druženje jeste hronična bolest koja je uzrok velikih nepravdi. Koliko su puta loša društva i međusobno miješanje lišili ljude Allahove velikodušnosti, usadivši neslogu u njihova srca, koju ni prolazak vremena, pa makar to vrijeme tako dugo trajalo da je bilo dovoljno da se planine istope, nije mogao ukloniti.

U održavanju takvog društva, čovjek može uočiti korijene gubitka, kako u ovom, tako i onom životu. Društvo za roba treba biti korisno. Da bi to postigao, treba podijeliti ljude u četiri kategorije i biti pažljiv da ih ne pomiješa, jer kada se jedna od njih pomiješa s drugom, zlo može pronaći put do njega.

Prva kategorija jesu oni čije je društvo poput hrane: ono je prijeko potrebno, i noću i danju.

Kada čovjek jednom tu ispuni svoje potrebe, on to društvo napušta samo dok se ne rode novi zahtjevi, i tako iz dana u dan. Postoje ljudi koji imaju znanje o Allahu, Njegovim naredbama, spletkama Njegovih neprijatelja, te o bolestima srca i načinima njihovih liječenja, oni koji žele dobro kod Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovih robova. Drugovanje s ovakvim ljudima uspjeh je sam po sebi.

Druga kategorija sastavljena je od onih čije je društvo poput lijeka.

Oni su potrebni samo kada se bolest pojavi. Kada je čovjek zdrav, potreba za njima nije prisutna. Međutim, provođenje vremena s njima ponekad je neophodno za sredstva za život, poslove, savjete i tomu slično. Onda kada se potreba ispuni, njihovo društvo treba izbjegavati.

Treća kategorija jesu oni čije je društvo štetno.

Miješanje s ovakvim ljudima jeste poput bolesti, sa svom raznolikošću i različitim stupnjevima, snagama i slabostima.

Druženje s njima jeste poput neizlječive hronične bolesti. Ako čovjek ima njih za društvo, neće imati koristi ni na ovom ni na onom svijetu, a zasigurno će izgubiti i na polju vjere i života zbog njih. Ukoliko je njihovo društvo obuzelo čovjeka i stvorilo opstojnost na jakim osnovama, onda to postaje fatalnom, zastrašujućom bolesti.

Među ovim ljudima jesu oni koji niti govore dobro o koje se može okoristiti, niti pažljivo slušaju druge da bi se o njihov govor okoristili. Oni ne poznaju svoje duše i postavljaju svoja bića u njihova zakonita mjesta. Kada govore, njihove riječi padaju na srca slušatelja poput batina, a puni su divljenja i užitka zbog svojih riječi.

Oni uzrokuju nevolje onima koji su u njihovom društvu, a smatraju da su slatki miris samog skupa. Kada šute, teži su od masivne stijene, preteški da bi se ponijeli ili čak povukli.”⁸

Sve u svemu, miješanje s bilo kim ko je loš za nečiju dušu neće dugo trajati, pa makar to miješanje bilo nemoguće izbjeći. Jedan od najneprijatnijih aspekata života čovjekovog jeste da ga muči osoba s kojom je miješanje neophodno. U takvom odnosu, rob se može prihvatiti lijepog ponašanja, predstavljajući ga samo vanjskim izgledom, a užasavajući se od njega unutarnjim bićem, sve dok mu Allah ne podari put da se izbavi iz nevolje i sredstva da se riješi ovakve situacije.

Četvrta kategorija jesu oni čije je društvo sama kob.

To je poput trovanja, žrtva pronalazi serum ili umire. Mnogi ljudi spadaju u ovu kategoriju. To su ljudi puni vjerskih novotarija i zavođenja s Pravog puta, oni koji napuštaju učenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zalažu se za druga vjerovanja. Ono što je sunnet nazivaju bidatom, i obratno. Čovjek koji je iole pametan ne treba sjediti u njihovom društvu ili se s njima miješati, jer, u suprotnom, rezultat je smrt njegovog srca ili, u najpovoljnijem slučaju po njega, ozbiljna bolest.

Iz djela Čišćenje duše prema prvim izvorima, autor: Ahmed Ferid

Bilješke: