Znaj, dragi moj brate, da rob vjernik iako se njegova duša pokorava šejtanu, njegovo srce nije time zadovoljno. Njegov primjer je primjer onoga koji je upao u neki nedžaset (prljavštinu), a pred njim je čista riječna voda! Naravno, njegovo srce je s vodom, iako mu je tijelo u nedžasetu, pa će to biti razlog njegove čistoće.
Isti je slučaj i sa vjernikovom dušom; iako je ona u nedžasetu grijeha, pa, doista, njegovo srce je sa Uzvišenim Allahom, voleći Ga, te to bude sebebom čistoće njegova srca.
Dokaz ovome je to da Uzvišeni Allah postupa prema Svojim robovima shodno ubjeđenjima njihovih srca, kao što je to potvrdio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši:
„Allah ne gleda u vaš izgled i imetak već gleda u vaša srca i djela“¹.
Ovaj hadis ukazuje na jedno prelijepo značenje, a to je da munafik (licemjer) svojim jezikom izgovara riječi tevhida, ali njegovo srce nije zadovoljno tim riječima, pa zbog toga on neće biti nagrađen na Sudnjem danu za potvrđivanje riječi tevhida svojim jezikom. Isti je slučaj i sa vjernikom: on ustrajava na činjenju loših djela, ali i pored toga on time nije zadovoljan, pa zbog toga se nadamo da neće biti kažnjen.
Utječem se Allahu do zla koje ne prestaje, i utječem se Njemu od kazne koja ne zastaje, i utječem se Njemu od nepokornosti Vjerovjesniku.
Izvor: Iz knjige „Bustanul-va'izin“ (21. str)
Prevod: Menhedž
Bilješka:
1. Muslim (2564), Ibn Madže (4143).
