Od Aiše, radijellahu anha, supruge Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekla:
“Ono čime je počela objava Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bili su istiniti snovi. Sve što bi vidio u tim snovima dolazilo bi poput zore. Kasnije je zavolio samoću, pa se počeo osamljivati u pećini Hira. Snabdijevao bi se hranom i u ibadetu i pobožnosti provodio veći dio noći prije nego što bi se vratio porodici. Kad bi se povratio Hatidži, ponovo bi se snabdio kao i ranije i tako sve dok mu u pećini Hira ne stiže Istina.
Tada mu dođe melek i reče:
– Uči! Čitaj!
– Ja ne znam učiti!, odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim me je, kaže on, uhvatio i stisnuo toliko da me je spopala muka, a potom me pustio i rekao:
– Uči! Čitaj!
– Ja ne znam učiti!, odgovorih, ali me on uhvati i po drugi put, privinu k sebi i stisnu da me je muka spopala, a onda me pusti i reče:
– Uči! Čitaj!
– Ja ne znam učiti!, odgovorih. Tada me on uhvati i po treći me put stegnu da me je muka spopala, a onda me pusti i reče:
Čitaj, u ime Gospodara svoga. Koji sve stvara; stvara čovjeka od zakvačka! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru… – sve do riječi: …koji čovjeka poučava onome što ne zna.
Potom se, (kaže Aiša), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povratio i unišao kod Hatidže, a srce mu još lupaše, te reče:
– Pokrijte me, pokrijte me!
Pokrili su ga dok ga strah nije napustio, a onda se on obratio Hatidži:
– Hatidža, šta mi je?! Bojim se za sebe!, pa joj je ispričao cijeli slučaj.
– Ne, budi radostan! Tako mi Allaha – reče mu Hatidža – Allah te nikada neće osramotiti, jer ti, tako mi Allaha, održavaš rodbinske odnose, govoriš istinu, snosiš teret (pomažući siročad), pomažeš iznemoglog, gostoljubiv si i pomažeš one koji zastupaju istinu!
Tako ga je Hatidža odvela svome amidžiću Vereki b. Nevfelu, čovjeku koji je još u predislamsko doba primio kršćanstvo. Poznavao je arapsko pismo i na arapskom pisao Jevanđelje, koliko je Allah htio da piše. Bio je oronuli starac i već oslijepio.
– Amidžiću – reče mu Hatidža – saslušaj svoga bratića!
– Bratiću moj – reče mu Vereka – šta je to što si vidio?
Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao Vereki slučaj koji je doživio.
– To je Džibril – reče mu Vereka – kojeg je Allah slao Musau. Kamo sreće da sam mlad i da doživim dan kad te bude izgonio tvoj narod!
– A zar će me oni izgoniti?! – upitao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– Da – reče Vereka – jer nikada niko nije donio nešto slično tome što si ti donio, a da nije uznemiravan. Ako doživim taj dan, pomoći ću ti svesrdno!
Nije prošlo mnogo vremena poslije toga, a Vereka je umro. Objava za neko vrijeme bijaše zaustavljena, što je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo rastužilo.”
Ovu predaju bilježi Buhari u svom Sahihu, 4953.
Od koristi ovog kazivanja:
Prva korist: prvo što je od objave dolazilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste dobar san; sve što bi vidio u tim snovima dolazilo bi poput zore.
Druga korist: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zavolio da se osamljuje u pećini Hira, kako bi oslobodio srce i pripremio se za prihvatanje veličanstvene poslanice od Allaha Uzvišenog.
Treća korist: od mudrosti Džibrilovog stiska je kako bi se Poslanikovo srce i razum skoncentrisali na ono što on (Džibril) govori.
Četvrta korist: Džibrilovo ponavljanje riječi „Čitaj!“ tri puta Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, radi obraćanja pažnje na ono što će mu se objavljivati od govora Allaha Uzvišenog.
Peta korist: prvi ajeti koji su objavljeni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, su: „Čitaj s imenom Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (El-‘Alek: 1 – 4)
Šesta korist: kako li je samo divna žena bila Hadidža, radijellahu anha, bilo na govoru ili dijelu. Ona ga je pokrila (tj. pružila mu je utjehu i podršku) onda kada ga je strah obuzeo, a zatim rekla: ‘Ne, budi radostan! Tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti, jer ti, tako mi Allaha, održavaš rodbinske odnose, govoriš istinu, snosiš teret (pomažući siročad), pomažeš iznemoglog, gostoljubiv si i pomažeš one koji zastupaju istinu!’
Sedma korist: od osobina zbog kojih Uzvišeni Allah čuva roba vjernika jeste i održavanje rodbinskih veza, a to je dobročinstvo prema bližnjima shodno stanju čovjeka i njegove rodbine. Nekad to može biti udijeljivanjem imetka, nekad činjenjem hizmeta, nekad posjećivanjem, nekad davanjem selama i tako dalje.
Osma korist: snošenje tereta je od pohvalnih i lijepih osobina, a to predstavlja udijeljivanje siromahu, jetimu, onima za koje si odgovoran, i drugi.
Deveta korist: od lijepih osobina s kojima se izdvaja vjernik jeste i pomaganje iznemoglog; a to znači da stičeš veliki imetak kojeg drugi ne mogu postići, a zatim isti udijeljuješ i trošiš u dobrotvorne svrhe i ostale plemenite stvari.
Deseta korist: vjernik se treba okititi osobinom gostoprimstva, zato što je ona bila jedna od osobina Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Jedanaesta korist: prilikom velikih događaja i dešavanja obaveza je drugima pomoći u hajru, a ne zlom.
Dvanaesta korist: u ovom veličanstvenom hadisu je najveći dokaz o potpunosti Hadidže, radijellahu anha, njenoj pronicljivosti, duševnoj jačini, čvrstini srca, i veličini razumijevanja. I s pravom je zaslužila govor Poslanika kojeg je izrekao o njoj: „Mnogi ljudi su dostigli stepen potpunosti, a od žena stepen potpunosti nisu dostigle osim…” Zatim je od njih spomenuo i Hadidžu kći Huvejlida.
Trinaesta korist: džahilijet je bio prije islama, a ljudi su nazvani tim nazivom zbog toga što su u tom periodu bili u krajnjem neznanju.
Četrnaesta korist: En-Namus je Džibril, alejhis-selam, i označava onoga ko čuva tajnu dobra a ne zla; Uzvišeni Allah ga je odlikovao poznavanjem nekih stvari od gajba, i dostavljanjem objave…
Petnaesta korist: nije bilo nijednog poslanika a da ga njegov narod nije protjerao iz oholosti i obijesti na zemlji, sve dok ga Uzvišeni Allah ne bi pomogao nakon toga… a isto se dogodilo i kada su mušrici protjerali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke, te je učinio hidžru u Medinu, a zatim se ponovo vratio u Mekku na dan njenog oslobađanja.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji se čvrsto drže za Allahovu Knjigu, i sunnet Njegova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Autor: ‘Isam eš-Šaji'a
Iz knjige: “Selasune kissatin bilisani Muhammedin”, 22. str.
Priprema i naslov: Menhedž
Sva kazivanja na linku ovdje.
