Allah, Uzvišeni, usadio je u čovjeka radoznalost i ljubav prema istraživanju, i to mu je omogućilo da se razvije kao „kognitivno biće” i da bude stalno bodren na sticanje sve više znanja – bez ograničenja ili zasićenja.
U prošlosti se proces sticanja znanja oslanjao na „prenošenje“ informacija, pa su učenje i poučavanje bili vremenski ograničeni procesi koji su se odvijali hronološkim redoslijedom. Kad bi umro učen čovjek, moguće je da bi najbolje od njegovog znanja umrlo s njim. Kada su ljudi razvili pisma za različite jezike i osjetili blagoslov pisanja, širenje znanja se premjestilo iz vremenskog u prostorni okvir. Očuvanje, dokumentiranje, pristup i promocija dostupnog znanja postali su široko dostupni. To je ljudima omogućilo da nevjerovatno razviju svoje znanje, i time je čovječanstvo dobilo novu historiju.
Postoji mnogo razloga zbog kojih je čovjek dužan učiti, čitati i sticati doživotna iskustva. Neki od tih razloga su:
1 Što više znanja imamo, to se više širi područje nepoznatog! Napredak sam po sebi povećava čovjekovu potrebu za znanjem, jer dublje zadiranje u oblasti znanja otvara nove horizonte i stvara nove motive za napredak.
Kulturno uzdignut intelektualac, koji želi očuvati vrijednost i dostojanstvo svoje kulture (struke), mora stalno obnavljati svoje znanje. Ako osjeti zadovoljstvo postojećim stepenom znanja, dovodi se na rub intelektualne stagnacije.
Ako je specijalista, talasi brzih naučnih otkrića u njegovoj oblasti mogu ga izbaciti iz te struke ako ne prati ono što je novo.
Intelektualno stanje prosječno obrazovane osobe – da ne govorimo o onima sa slabim obrazovanjem – propada uslijed gomilanja teorija, ideja i stavova u koje više ne može doprinositi, pa čak ni pratiti.
Zapravo, naš stepen neznanja raste s razvojem znanja, baš kao što se i površina lopte koja dodiruje svijet povećava kako lopta raste – što stvara dodatne izazove za svakog čitaoca.
2 U prošlosti ljudi nisu snažno osjećali vezu između znanja i zarađivanja, ali danas se situacija dramatično promijenila. Poslovi koje mogu obavljati nepismene i slabo obrazovane osobe sve više nestaju.
Nacija čija djeca ne unapređuju stalno svoje znanje osuđena je na zavisnost i iskorištavanje od strane razvijenih nacija!
3 Stanovnici Zemlje čine jedinstven svijet, a značaj svakog dijela tog svijeta dolazi iz njegove sposobnosti da se nosi s izazovima i konkurencijom, rješava probleme i ima uticaj na globalnoj sceni.
Široko rasprostranjena pismenost i civilizacijska nepismenost stvorili su ummetu probleme daleko veće nego što ih percipiramo – ne samo u sferi ekonomske proizvodnje, već i u razumijevanju samog islama.
Islam, kao kompleksna civilizacijska struktura, ne može se ispravno predstaviti osim kroz vrhunsko znanje i civilizacijsko iskustvo. Zaostatak koji osjećamo sprječava nas da ispravno percipiramo božansku metodologiju.
4 Ljudski um gradi uvijek ima tendenciju da gradi navike i okvire za njihov rad, koji „programiraju” um putem stalnih informacija.
Što je neko manje obrazovan i ima ograničenije izvore znanja, to je uži njegov pogled na svijet i lokalniji njegovi obrasci mišljenja. Postaje nesposoban da prevaziđe pogrešne ulazne informacije koje je dobio iz svog okruženja.
Široko čitanje u različitim oblastima znanja povećava svijest čovjeka kroz poređenje i proširenje pogleda. Naši rani učenjaci nisu vjerovali učenosti onih koji nisu putovali i trudili se u traženju znanja, jer su znali za opasnosti kulturne „programiranosti“ zasnovane na ograničenim lokalnim informacijama.
5 Eksplozija informacija čini da znanje brzo zastarijeva. Ogromna količina naučnih istraživanja neprekidno raste. Prema nekim procjenama, 90% sveukupnog naučnog znanja proizvedeno je u posljednje tri decenije, a to znanje će se udvostručiti u narednih 12 godina.
Jedan istraživač je tvrdio da stručnjak današnjice mora imati na umu da je 10-20% njegovog znanja već zastarjelo i potrebno ga je obnoviti.
Drugi je naveo da informacije stare: 10% dnevno u novinama, 10% godišnje u časopisima, i 10% godišnje u knjigama.
Zastarjelost znanja ima više oblika:
Nekad se pokaže da je netačno, nekad da nije kompatibilno s novim planovima, nekad se jednostavno zanemari jer više nema upotrebnu vrijednost, a nekad se reinterpretira i promijeni mu se značenje.
Rješenje je kontinuirano čitanje i praćenje noviteta, kako naše znanje ne bi postalo zastarjelo i kako se ne bismo utopili u zabludama koje nastaju kao nusproizvod naučnog napretka.
Čitanje i drugi izvori informacija
Živimo u eri eksplozije znanja – ogroman broj naučnika, napredna sredstva za obradu i distribuciju podataka, globalna povezanost – sve to preplavljuje ljude informacijama koje dolaze iz svih krajeva svijeta.
Zbog toga se mnogi pitaju ima li knjiga više ikakvu ulogu. Mnogi intelektualci se žale na zanemarivanje knjiga i opsjednutost raznim medijskim sadržajima.
Ova žalba je opravdana. Pokazatelji govore da ljudi sve manje čitaju i kupuju knjige, a sve više prate medije.
Dovoljno je znati da prosječan broj štampanih primjeraka knjige u arapskim zemljama ne prelazi 3000 po naslovu! Te knjige se često ne rasprodaju ni za tri godine, dok su tiraži u razvijenim zemljama znatno veći – bez uporedivosti.
Mediji proizvode veoma privlačne sadržaje. Ako tome dodamo nedostatak motivacije za čitanje i slabe kulturne navike koje podstiču kupovinu knjiga, jasno je koliko je stanje čitanja u muslimanskom svijetu žalosno.
Mediji nude razbacane informacije koje rijetko odgovaraju stvarnim spoznajnim potrebama publike. Poznato je da prevelik broj informacija može biti jednako štetan kao i njihov nedostatak – mozak ima ograničenu sposobnost obrade.
Savremeni mediji su umanjili osjećaj potrebe za razmišljanjem – autori i urednici „misle umjesto publike“. Gledaoci, slušatelji i čitaoci samo pasivno primaju pažljivo obrađene informacije, često bez ikakvog vlastitog kritičkog promišljanja.
Ovo je suprotno zahtjevima savremenog razvoja, koji traži kreativnost i racionalno prosuđivanje, a ne samo memorisanje informacija.
Međutim, ne možemo zanemariti činjenicu da je obilje informacija ipak donijelo određeni nivo opće osviještenosti i znanja.
Ipak, razlika između obrazovanja i zabave je tanka – ono što mislimo da učimo, može biti samo sredstvo za „ubijanje“ vremena.
I dalje vjerujem da knjige ostaju glavni izvor dobrog obrazovanja, jer nam omogućuju slobodu izbora, ne traže dodatne uređaje i relativno su jeftine.
To ne znači da potcjenjujemo druge izvore. Bitno je da naši ciljevi u znanju i obrazovanju budu jasni, pa tek onda biramo sredstva i alate koji nam u tome pomažu.
Neka nam Allah podari uspjeh!
Autor: Dr. Abdul-Kerim Bekkaar
Izvor: Islamweb.net
