Od ‘Adijja b. Hatima, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:
Čuvajte se Vatre makar s pola hurme.1
Ovim živopisnim dočaravanjem, i onim što on nosi od lijepe metafore, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče svoj ummet na sadaku, svejedno bila ona mala ili velika, određena ili neodređena, i pojasnio je da se njome čovjek može sačuvati od Vatre i ući u Džennet.
Imam Ibnu Hadžer, rahimehullah, je kazao:
„U hadisu je podstrijek na udjeljivanje onoga što je malo vrijedno kao i onoga što je dragocjeno, i da se ne omalovažava ono što se udjeljuje, i da ono malo od sadake čovjeka može zaštititi od Vatre.“2
Musliman je dužan da ne obezvrijednjuje sadaku ma koliko bila mala, jer ono malo sadake je bolje od ničega! A od onoga što se malo udijeli gladnom opet može glad ublažiti baš kao i kod sitog, a u sahih predaji je došla zabrana da se obezvrijednjuje neznatna sadaka: „Nipošto ne potcjenjuj ništa od dobrih djela!“3
Rekao je dr. Muhammed Lutfi es-Sabbag:
„U hadisu kojeg prenosi Adijj jeste jasna naredba da se čuvamo Vatre makar i sa pola hurme. Kada bi htjeli ovo zamisliti u stvarnosti, našli bi da procenat onih koji su u stanju ovu malu količinu sadake udijeliti jeste velik, štaviše možda bi se kod siromaha sakupilo od takvih malih sadaka količina koja bi ga učinila neovisnim, utolila njegovu glad, riješila njegov problem; jer mnogobrojne kapljice na kraju napune veliku posudu. Stoga mala količina sadake igra važnu i veliku ulogu sa aspekta društvenog uspjeha, uz to ona svom vlasniku (udjeljivaču) ostvaruje spas od Vatre: „Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je.“4,5
Prema tome nastojmo da što više udjeljujemo kakva god sadaka bila u pitanju, i kakvo god naše stanje bilo, Uzvišeni Allah je, doista, pohvalio udjeljivanje bilo ono malo ili veliko, i svako će biti nagrađen shodno svom djelu i stanju, a u hadisu stoji: „Jedan dirhem je pretekao sto hiljada (drugih) dirhema“6, kao što stoji i ovo: „Doista Allah prima (udijeljenu) hurmu, zatim je povećava njenom vlasniku sve dok ne postane poput brda.“7
Također, Uzvišeni Allah je pohvalio one koji udjeljuju i od onoga što malo posjeduju, pa je rekao: „…a rugaju se i onima koji ga s mukom daju.“8
Jednom je majka vjernika, Aiša, radijellahu anha, udijelila hurmu jer ništa drugo nije imala kući, te je dala ženi koja je od nje tražila da joj nešto udijeli, a s njom su bile i njene dvije male kćerkice, pa je ta žena prepolovila hurmu i dala svojim kćerkama, i to je bio sebeb da ona bude sačuvana od Vatre.9
Izvor: Iz knjige “Zadul-muslim min dževami’il-kelim”, 22. str.
Autor: Muhammed Nizamud-din el-Fitejjih
Ostali dijelovi serijala ovdje.
Bilješke:
1 Muttefekun alejhi. Buhari ga navodi u poglavlju o zekatu pod brojem 1417, kao što ga i Muslim navodi u istom poglavlju po brojem 1016.
2 Fethul-Bari (3/334).
3 Muslim (2626).
4 Alu-‘Imran, 185.
5 Et-Tesvirul-fenni fil-hadisin-nebevi (328 str).
6 Bilježi ga En-Nesai u Sunenu (5/59), poglavlje o zekatu, a broj hadisa je 2527.
7 Muttefekun alejhi.
8 Et-Teuba, 79.
9 Buhari (1418).
