Da li je dozvoljeno slaviti/obilježavati 8. mart?

Prije nego spomenemo šerijatski propis o obilježavanju 8. marta ili Dana žena, spomenućemo ukratko definiciju praznika, tj. blagdana u islamu:

„Praznik (blagdan) je naziv za vrstu obilježavanja koja podrazumijeva svaki dan ili svako mjesto na kojem se okuplja i svako djelo koje se čini na tim mjestima i u tim vremenima.“ (Iktidaus-siratil-mustekim, 2/5)

Dakle, praznik ili blagdan je svako okupljanje ljudi ili obilježavanje nekog događaja u jednakim vremenskim razmacima, svake godine, mjeseca i slično.

Sada ćemo pogledati definiciju 8. marta:

Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. marta svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Nastao je kao inicijativa socijalističkih organizacija u razdoblju prije Prvog svjetskog rata u borbi za jednakost, pravo glasa kao i emancipaciji žena.¹

S obzirom da se ovaj dan slavi ili obilježava tačno određenog datuma svake godine, nesumnjivo je da on potpada pod definiciju praznika u šerijatu, te se na ovaj događaj spušta propis praznika, a taj propis glasi da su svi praznici mimo dva Bajrama zabranjeni.

Mudri Zakonodavac je odredio da u islamu postoje samo dva zasebna blagdana i svako ko ima blagdan (praznik) koji nije zasnovan na argumentu, uvodi u vjeru novotarije i ono što Uzvišeni nije dozvolio.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preselio je na Onaj svijet, a ljudima je pojasnio koji su to propisani blagdani koji se trebaju obilježavati. Ashabi i tabi'ini su slijedili ovu uputu Poslanika i nisu dodali niti jedan novi praznik, nego su obilježavali samo ono što je propisano. Isto tako su postupali i učenjaci nakon njih.

Odgovor na šubhe onih koji tvrde da je dozvoljeno obilježavati Dan žena

Neki ljudi dozvoljavaju obilježavanje 8. marta navodeći kao “dokaz” da on nije vjerski praznik, već “međunarodni”.

Odgovor: U šerijatu Allaha, azze ve džell, postoji podjela blagdana na prostorne i vremenske blagdane (detaljnije o blagdanima ovdje) i svako onaj ko vrši podjelu na vjerske i svjetovne, za to treba donijeti dokaz.

Dakle, da bi se na neki događaj spustio šerijatski propis potrebno je znati kako Šerijat gleda na njega, a ne kako taj događaj doživljavaju ljudski umovi, makar to bili umovi nekih muslimana. Primjera radi, u Šerijatu se smatra kamatom zamjena starog ili oštećenog zlatnog nakita za manju količinu novog zlata, iako većina onih koji se pripisuju islamu u tome ne vidi ništa sporno i ne naziva ga kamatom, a zapravo je to kamata čiji je grijeh, prema hadisu, veći od bluda sa rođenom majkom. Dakle, ovo djelo ogromnog grijeha, jer kod većine ljudi potpuno normalan vid trgovine i razmjene.

Očigledno da se šerijatska definicija kamate i definicija kamate kod neukog insana ne poklapaju, ali to ne utiče na Allahov propis, on će se spustiti na svaki oblik razmjene dobara koji potpada pod šerijatsku definiciju kamate, a ne pod “narodsku” definiciju.

Isto tako, šerijatski propis zabrane 8. marta se veže za šerijatsku definiciju blagdana/svetkovine, a ne za “narodsku”.

S druge strane, ako se vratimo na definiciju blagdana vidimo da u njoj nema pomena o tome kako to okupljanje ili obilježavanje mora biti “vjersko”, već da propis blagdana u Šerijatu dobija svako okupljanje ili obilježavanje/svetkovanje koje se dešava u jednakim vremenskim razmacima, svake godine, mjeseca, sedmice…, a što je slučaj sa obilježavanjem 8. marta.

Nema nikakve sumnje, 8. mart ili Dan žena u Allahovom Šerijatu jeste praznik/blagdan koji je novotarija i grijeh iz razloga koje smo naveli iznad, i ne uzima se u obzir govor onih koji ga dozvoljavaju ne znajući šerijatske propise u vezi blagdana.

Stvari postaju gore po pitanju onih koji dozvoljavaju obilježavanje Dana žena ako se uzme u obzir da je Dan žena međunarodni praznik kojeg obilježavaju pripadnici raznih vjera i ideologija, čime zabrana obilježavanja ovog praznika postaje još žešća, jer potpada pod oponašanje kafira u njihovim blagdanima, poput proslave Nove godine i slično.

Zato Ibnul-Kajjim veli: „I mnogobošci su imali svoje blagdane, vremenske i prostorne, pa kada je Allah poslao islam, poništio ih je i sljedbenicima čiste vjere zamijenio ih Ramazanskim i Kurban-bajramom.”

Onima koji tvrde da Dan žena nema ništa sa vjerom, te da je to samo tradicija i „svjetovni“ praznik, savjetujemo da pogledaju u hadis Allahovog poslanika:

Enes prenosi: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, stigao u Medinu, njeni stanovnici imali su svoja dva dana iz predislamskog perioda u kojima su igrali i zabavljali se, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Zaista vam je Allah zamjenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.’“²

Kao što hadis jasno i nedvosmisleno konstatuje, Poslanik alejhisselam je zamijenio Medinelijama njihov praznik sa dva Bajrama, iako taj njihov praznik nije bio „vjerski“, jer da je to bio paganski vjerski praznik, nesumnjivo da bi Allahov Poslanik posebno upozorio na to.

S druge strane, budemo li promotrili historijski i društveni kontekst nastanka ovog praznika uvidjećemo sljedeće:³

Nakon vjekova ropstva i poniženja, zatim lažne emancipacije i ravnopravnosti; bolje reći novog vida sramoćenja; nemuslimani su ponudili ženi novo ponižavajuće obilježje – Osmi mart.

Ponudili su joj Dan žena! Time su priznali da svi njihovi raniji sistemi nisu davali ženi njeno mjesto u društvu, jer nije imala taj svoj dan. Koliko će proći vremena dok joj iz svoje ”velikodušnosti” ne ponude cio mjesec, pa i godinu?

Ne treba čekati, jer to nikada neće ni biti; zato što žena svoja prava, čast, pažnju i dostojanstvo može dobiti samo u islamu. Iza Osmog marta i drugih sličnih obmana stoje ljudi; i to ljudi rđavih osobina; a iza islama je veliki Allah, Čiji su propisi vrhunac mudrosti i pravde.

Osmi mart je simbol koji posebno ističe dvije poruke:

1. podsjećanje na trenutak kada je žena postala ravnopravna sa muškarcima;
2. i iskazivanje posebne pažnje ženama tom danu.

Pogledamo li kako se provodi prva poruka, primijetit ćemo slijedeće stvari:

• Nisu uspjeli postići ravnopravnost u fizičkom smislu, odnosno u ravnopravnom obavljanju najtežih fizičkih poslova (u većini slučajeva za isti posao žena dobija manju naknadu od muškarca);
• izveli su je (ženu) na ulicu da ne bi odgajala djecu i tako joj umanjili osjećaj materinstva, ali joj to nisu nadomjestili osjećajem očinstva;
• obnažili su je za reklamiranje auta, motora, traktora i sl., ali je nisu zaštitili od nasrtljivih natpisom: ”Prodaje se traktor, ali ne i žena.”

Zašto su sve to uradili?

1. Da pokažu muslimanima kako je njihova žena ravnopravna, slobodna, sretna, a muslimanka nije. Efekat koji tim žele postići, jeste, da se muslimani postide svoje vjere, i napuste je, te tako prestanu biti oni koji se zalažu za provodenje Allahovih propisa na Zemlji, da bi na kraju ostalo samo nevjerstvo koje pruža ljudskoj strasti da radi što želi.

2. Da natjeraju ženu da zarađuje, jer im sebičnost ne dozvoljava da je izdržavaju. Nevjernici smatraju da opskrbu daju samo oni, a ne Allah, subhanehu ve te'ala, pa zato traže od žena da, osim u kući, rade i na poslu, radi više primanja. Ako im pak žena ne radi (nije zaposlena), stalno joj prebacuju kako je hrane, i lupaju pesnicom o sto kao da one prema njima ne izvršavaju nikakve obaveze.

3. Da bi na svojim radnim mjestima, dolazeći u kontakt sa puno žena, lakše došli u situaciju da učine blud…

Ali šta je sa ženom vjernicom?

Je li, ona svjesna da, čestitanjem i primanjem čestitke tog dana, iskazuje time svoju saglasnost da Allahove, subhanehu ve te'ala, propise oko praznika treba zamijeniti ljudskim?!

Da li je svjesna da, takva saglasnost, onoga koji je iskazuje – čini griješnikom kome prijeti Allahova kazna? Nije znala? Zato im se mora objasniti važnost izučavanja Allahove vjere. Prvo se uči kako se spasiti kazne, a potom se provodi naučeno. Ali, strah od Allaha, subhanehu ve te'ala, nije jednini (iako je glavni) razlog da žena prihvati islam, a odrekne se svega drugog. Islam joj nudi prava, i pažnju bolju od svih drugih sistema.

PRAVA ŽENA U ISLAMU

Njena prava su:

• U imetku – muž je dužan da je izdržava, a ona od svoga imetka nije obavezna trošiti na porodici, makar bila bogatija od muža;
• U obrazovanju – mora joj se omogućiti naobrazba u kući, mesdžidu i fakultetima uz šerijatske uvjete;
• U radu – dozvoljen joj je u okviru islamskih propisa, te da ne bude prekomjeran kako bi imala snage i za obaveze prema porodici;
• U časti – ako je neko potvara za nepristojnost, a nema svjedoke bit će kažnjen od šerijatskog suda;
• U intimnom životu – ima pravo na igru sa mužem pred odnos, da ne bi ostala bez zadovoljstva;
• Kao djevojka – ima pravo da prihvati ili odbije prosca;
• Kao udovica – ponovo se može udati, i u zdravoj vjerničkoj sredini niko je neće osuditi zbog toga;
• U neposlušnosti mužu ne smije biti grubo kažnjavana, može biti udarena, ali ne po licu, niti da poteče krv, niti da ostanu posljedice;
• U nepravdi muža – ako je muž griješnik (npr. pijan) pa je maltretira, reagovat će šerijatski sud;
• U ljubavi i pažnji – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je čak na samrti naglasio blago postupanje sa ženama.

Zaista je islam od Allaha, subhanehu ve te'ala, naređen. Ali ako ženi o islamu budu govorili neprijatelji islama, ili neznalice, izgubit će vjeru, i tugovati što joj niko nije čestitao osmi mart. Imajmo na umu da su nevjernici ljudi krajnosti. Oni nikada neće ponuditi ženi osim jedno od dva zla:

1. Pretvaranje finoćom dok je ne iskoriste, i tako skoro potpuno ponize, kako rade lukavi;
2. Obožavanje njenog tijela, pa se ona uzoholi, kako to rade sumanuti; a oboje, i poniženost, i oholost vodi je u Vatru (prvo radi grijeha i okretanja od islamskih propisa, a drugo zato što Allah mrzi ohole).

Zato, cijenjene vjernice prihvatite se islama i odreknite se oponašanja nevjernika. Budite poslušne muževima i tražite od njih da budu prema vama pravedni i pažljivi.

Kako je bio pažljiv čuveni halifa, i snažni vojskovođa Omer ibn Abdu-l-Aziz. Onoj koja je bila kod njega, rekao je da ga rashlađuje lepezom, pa je tako zaspao. Probudivši se ugledao je nju kako spava, pa je onda on nju počeo lepezom rasterečavati vrućine. Kada se probudila začuđeno je pitala kako to? – Pa zar ti nemaš dušu kao i ja, zar nemamo iste potrebe?” – odgovorio je tadašnji vladar muslimana.

(Menhedž)

1 https://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodni_dan_%C5%BEena
2 Bilježi ga Ebu Davud, br. 1134, str. 195; Hakim, 1/294, koji kaže da je ispravan, a sa njim se slaže i Zehebi.
3. Nastavak članka od ove fusnote nadalje je od autora Berbeharija.