Pitanje: Da li se čovjeku koji je bio poznat po neklanjanju namaza, s tim što je pred samu smrt izgovorio riječi šehadeta, treba klanjati dženaza, ili je, pak, on od onih o kojima Uzvišeni kaže: „Nema pokajanja onima koji čine loša djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: ‘Sad se, doista, kajem!’, niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.“? (En-Nisa, 18)
Odgovor:
Ako nije jasno ispoljio svoju teubu (pokajanje), ali je izgovorio šehadet prije smrti kao što rade i munafici, to mu neće koristiti ako se nije istinski pokajao od nevjerovanja u Allaha. Pa ako nije klanjao namaz, ili je bio poznat po vrijeđanju vjere, ili da nije imalo nikakva hajra u njemu, tada u tom slučaju mu šehadet neće biti od koristi, niti za njegova života a niti prilikom njegove smrti, osim ako je to izgovorio istinski se kajući, onda se njegov slučaj prepušta Allahu Uzvišenom, jer njegova vanjština je loša, te mu se zbog toga ne klanja dženaza, niti se gasuli; molimo Uzvišenog da nas sačuva od toga.
Dočim, ako je rekao: „Ja sam kajem Allahu za svoja nedjela, zato što nisam obavljao namaz, i sada vam svjedočim da se kajem Allahu“, ili je pred ljude jasno ispoljio riječi: „Ja sam se pokajao Allahu zbog ostavljanja namaza“ i slično tome, a zatim preseli, tada u ovom slučaju se smatra od onih koji su se stvarno pokajali.
Odgovorio: Šejh Abdul-Aziz ibn Baz, rahimehullah.
Izvor: https://binbaz.org.sa/
