Kome Allah hoće dobro, učini da razumijeva vjeru“1

Poznato je da „fikh“ u jezičkoj terminologiji znači: razumijevanje, dok u terminologiji fakiha on znači: spoznaja šerijatskih propisa o čovjekovim djelima, a koji su izvedeni iz detaljnih šerijatskih argumenata putem dokazivanja.

Nema sumnje da ovdje njime ciljamo na jezičko značenje, kako bi obuhvatio sve naučne discipline u vjeri.

Ovo vjerovjesničko pravilo (hadis iz naslova, op.M), bez sumnje, jasno ukazuje na odliku razumijevanja u vjeri, i šta vjernik nakon toga može poželeti osim da bude od onih kojima Uzvišeni Allah želi dobro. Jer je upravo u tome istinska sreća na oba svijeta.

Ono na što ovo vjerovjesničko pravilo ukazuje svojim razumijevanjem jeste da onaj ko se nije podučio u vjeri takvom Allah Uzvišeni i nije htio hajra; ali ono što ovdje treba pojasniti jeste da se razumijevanje u vjeri dijeli na dvije vrste:

Prva vrsta: razumijevanje (tj. znanje) čijem ostavljanjem čovjek neće biti opravdan, a to je ono bez čega čovjekov ibadet i ostali njegovi postupci neće biti ispravni. Shodno tome ovo razumijevanje svaki musliman mora spoznati i naučiti.

Druga vrsta: razumijevanje koje dolazi kao nadogradnja na ono prvo, i to spada u farz kifaje (kolektivna obaveza). U ovo razumijevanje spada izučavanje svih sredstava koja pomažu u shvatanju i učenju vjere, kao što je to na primjer izučavanje arapskog jezika. Pa onaj kome Allah želi hajra, On Uzvišeni će ga podučiti tim stvarima i dati mu uspjeha u tome, a kome ta stvar bude ukazana takvom je ukazano na veliko dobro.

Vrste hajra na koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao u ovom hadisu ima mnogo, a spomenućemo samo neke od njih:

1 – postizanje bereketa ovog hadisa, i da je od onih kojima Allah želi dobro.

2 – obožavanje Allaha sa basiretom (jasnim dokazom i uvjerenjem) u svemu što čini ili ne čini.

3 – postizanje velike nagrade podučavanjem ljudi, i prosvjećivanjem istih u njihovoj vjeri – ako bude davao zekat na svoje znanje dostavljanjem i podučavanjem –, pa svako ko bude, njegovim sebebom, obožavao Allaha sa basiretom on će imati udjela u njegovoj nagradi, kao i to da će imati bereketa shodno onome što se spominje u hadisima o odlici onoga ko podučava druge hajru.

4 – ko razumije vjeru taj je jedan od nasljednika Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Učeni su nasljednici vjerovjesnika. Vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinara ni dirhema, nego su ostavili znanje, pa ko prihvati nauku, prihvatio je veliki dio (njihovog nasljedstva).“2

5 – Poslanikove riječi „dobro“ su došle u općenitoj formi, što znači da se time cilja na svaki vid hajra, bio on veliki ili mali. Također, ovom formom se u arapskom jeziku može ciljati i količina, a što nam ovdje i te kako znači.

Ono što je do sada spomenuto možemo rezimirati u dvije stvari:

– Razumijevanje u vjeri je daleko širi i obuhvatniji pojam od toga da se ograničava samo na poznavanje fikhskih propisa koji se tiču halala i harama.

– Razumijevanje ne zastaje kod definicije naučne spoznaje, naprotiv na više mjesta selefi navode da se dobra djela, strah od Allaha, i slične stvari ubrajaju od karakteristika fakiha, pa onaj ko zanemari nešto od pomenutog, shodno tome će manjakti i njegovo razumijevanje.

Zbog toga se i prenosi da je neki čovjek rekao Hasanu el-Basriju, a prethodno su raspravljali o nekom vjerskom pitanju: ‘O Ebu Se'de, nisam čuo da je neko od fakiha to kazao!’, a Hasan mu uzvrati: „A da li ti ikada svojim očima vidio (pravog) fakiha?! Doista je fakih onaj ko se od dunjaluka suzdržava, svoju vjeru ispravno razumijeva, i konstantno samo svoga Gospodara obožava.’3

Pored velike blagodati koje je obuhvatilo ovo vjerovjesničko pravilo: „Kome Allah hoće dobro, učini da razumijeva vjeru“, i ogromnog hajra kojeg je Uzvišeni Allah pripremio za one koji razumiju vjeru i rade po tom razumijevanju, osim što ti vidiš kako veliki broj od muslimanskih sinova okreće glavu i bježi od izučavanja šerijatskih nauka i razumijevanja istih.

Gospodaru naš, podari nam razumijevanje u vjeri, poduči nas ispravnom tumačenju, omogući nam dobra djela, i daj nam da se okoristimo od onoga čemu si nas podučio.

Napisao: Šejh i dr. Omer el-Mukbil, hafizahullah
Izvor: Medžalisut-tezkir, 52. str.
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra


1 Buhari (3116), Muslim (1037).
2 Ebu Davud (3641), Tirmizi (2682), Ahmed (21715), lanac ovog hadisa je hasen.
3 Ibn Ebi Šejbe u Musannef-u (7/186).