Naslovnica Akida Razumijevanje slobode u islamu

Razumijevanje slobode u islamu

654
razumijevanje-slobode-u-islamu

Postoje mnoge „slobode” kojima se ljudi hvališu danas u tzv. modernom stoljeću. Te „slobode” sa islamskog aspekta nisu ništa drugo nego novostoljetna vjera kojoj je svijet dao ime demokratija.

Čovječanstvo je na stanovištu da uspostavljanje demokratskog sistema označava vrhunac slobode do koje može doseći današnji ljudski rod. U tom sistemu narodi biraju predsjednika države i svoje parlamentarne predstavnike koji glasaju za ono čemu su sami naklonjeni. Ta naklonjenost odražava se na aparat za izvršavanje (sprovođenje) donešenih odluka.

Ovakav poredak se u islamu naziva robovanjem čovjeka čovjeku, tj. proglašavanjem božanstva jednih od drugih.

Čovjeku nije dozvoljeno da po svom nahođenju pravi zakone, posebno u osjetljivim domenima koje je Allah, dž.š., ostavio da ih On sam određuje i rješava. Nije u nadležnosti ljudi da ozakonjuju propise u oblastima koje su Kur'anom jasno i precizno definisane.

Ako tako nešto urade, onda oni postaju bogovi zakonodavci pored Allaha, dž.š.

Allah, dž.š., ukorio je Židove i kršćane koji su svoje učenjake i monahe uzeli za bogove pored Allaha, dž.š.

Iz Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa zaključujemo da su ih uzeli sebi za bogove tako što su ih slijedili u njihovom učenju kojim su zabranjivali ono što je Bog dozvolio i dozvoljavali ono što je Bog zabranio.

Šta onda reći za današnju generaciju koja svojim predstavnicima daje opću slobodu u donošenju zakona, onako kako to oni žele. Svojim zakonima odobravaju kamatu, prostituciju, homoseksualnost, abortus, alkohol i mnogo toga što je oprečno kur'anskim uputama.

Međutim, to je po demokratskim principima koji nisu vječni ni nepromjenjivi.

Ovakav vid zakonodavstva predstavlja tipičan vid robovanja – robovanja čovjeka čovjeku.

Ovo većina svijeta smatra vrhuncem slobode.

Plava džamija u Istanbulu

Istinska sloboda ogleda se u pokornosti samo Allahu, dž.š., i u prihvatanju Njegovog programa za izvor zakonodavstva i suda među narodima i pojedincima, odbacujući sve druge zakone.

Svojom nepokornošću Allahu, dž.š., čovječanstvo se prepušta stvorenjima kojima to ne dolikuje – ljudima kao što su i oni, ili stvorenjima slabijim od njih samih. A propast leži u tome da čovjek obožava stvorenja poput sebe ili idole, koji ne vide i ne čuju, ne koriste i ne štete. Onaj Koji istinski zaslužuje da bude obožavan jeste Onaj Čija su svojstva božanska, neograničena.

„Reci: Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao? Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju? Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.

Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi.

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?

Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju!

Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će, zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Reci: ‘Dokažite, ako Istinu govorite.“ (En-Neml, 59-64)

Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova.


Autor: Dr. Omer Sulejman el-Eškar
Iz djela: Uticaj vjere na oslobođenje čovjeka