Nasuprot gore navedenim slučajevima naći ćemo i roditelje koji idu u drugu krajnost. Oni imaju krajnje loše mišljenje o svojoj djeci i uopće nisu zadovoljni njihovim stanjem, mogućnostima i ponašanjem. Poneki u tome znaju toliko pretjerivati da je pitanje da li se uopće mogu i smatrati roditeljima i porodicom.1
Naći ćemo da takvi roditelji kritikuju svoju djecu za sve i jednu odluku koju ona sama donesu. Da nevolja bude još veća, oni svojoj djeci nikada ne ukazuju ni najmanju iskru povjerenja, a posebno ne priznanja i ponosa njima.
Takvi roditelji kod svoje djece proizvode sliku svoje superiornosti i nedostižnosti naspram njih, što izaziva teško emocionalno stanje kod te djece, te u svakoj situaciji, u svakoj sitnoj, a pogotovo krupnoj stvari, pokazuju i naglašavaju kako su oni daleko bolji, uspješniji i superiorniji nego što će oni ikada biti.
Bilo bi puno bolje da takvi roditelji ponekad zažmire na propuste, pogreške i nedostatke svoje djece i da ih bar pokušaju ohrabriti i podržati u njihovim odlukama i aktivnostima.
Autor: Šejh Muhammed b. Ibrahim el-Hamd
Iz knjige Opasne greške u odgoju djece
Ostale naslove iz knjige čitaj ovdje.
Bilješka:
1 Ovo se posebno često dešava u slučajevima kada su roditelji nosioci visokih diploma, funkcija i sl., a djeca im u školi pokazuju rezultati ispod prosjeka, ili su retardirana i sl. Op.p.
