Od Ibn-Omera r.a. se prenosi da je rekao: ”Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ”Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik”. A Ibn-Omer r.a. je govorio: ”Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti”. (Bilježi Buhari)
Važnost hadisa
Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postali njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod? Zbog navedenog, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ”Kuću mira”. O
vaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom; jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje.
Kaže Ibn-Bettal: ”Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.”
Kaže En-Nevevi: ”Značenje hadisa bi bilo: Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.”
A što se tiče riječi Ibn Omera: ”Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro…” one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, oporuke njemu, Allah mu se smilovao. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvijek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. Ovakav osjećaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).
Iskorištavanje života u onome što je korisno Riječi Ibn-Omera r.a.: ”Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti” su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovim riječima Ibn-Omer r.a. nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav. Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka.
Allah, dželle šanuhu, kaže: ”I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.” (El-Bekara, 197.)
Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, dželle šanuhu, ali to nije vrijeme za kajanje.
Uzvišeni kaže: …”da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!” ili da ne bi rekao: “Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao”, ili da ne bi rekao kad doživi patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!” (Ez-Zumer, 56-58.) Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: ”Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.” (El-Ahzab, 66.)
Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. U hadisu koga prenosi Ebu-Hurejre r.a., Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega”.
Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk. Zato nas Allah, dželle šanuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ”Sve što je na Zemlji prolazno je.” (Er-Rahman, 26.) Uzvišeni također kaže: ”Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.’‘ (Jusuf, 24.)
Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, dželle šanuhu, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.
(Iz magazina El-Asr, br. 6)
Priprema: menhedz.com
