Draga braćo, danas govorimo o temi za kojom svako od nas ima potrebe u svakom danu i svakom djelu kojeg čovjek radi. Nema tog ibadeta kojeg čovjek radi na ovom dunjaluku a da nema potrebe za ovim svojstvom o kojem danas govorimo, a to je svojstvo ihlasa – iskrenosti Allahu subhanehu ve teala.
Uzvišeni Allah nas je stvorio na ovom dunjaluku radi ibadeta Njemu, a potom nam je naredio ihlas u ibadetu te je rekao:
وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ
„A nije im naređeno osim da Allaha obožavaju iskreno mu ispovijedajući vjeru.“ (Bejjine, 5)
I kaže Uzvišeni:
إِنَّا أَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ فَاعْبُدِ اللَّهَ مُخْلِصًا لَّهُ الدِّينَ أَلَا لِلَّهِ الدِّينُ الْخَالِصُ
„Mi smo ti objavili Knjigu s istinom, pa Allaha obožavaj iskreno mu ispovijedajući vjeru. Zaista, iskreno ispovjedanje vjere pripada Allahu.” (Zumer, 2 – 3)
Nema niti jednog čovjekovog djela niti riječi a da uvjet njihovog prihvatanja nije ihlas – iskrenost Allahu, subhanehu ve teala. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Nesai sa dobrim lancem prenosilaca od Ebu Umame el Bahilija:
إن الله تعالى لا يقبل من العمل إلا ما كان له خالصاً وابتغي به وجهه سبحانه وتعالى
„Dosita, Uzvišeni Allah, ne prima od djela osim ono koje je iskreno i kojim se želi Njegovo lice.“
Ihlas je draga braćo stvar o kojoj čovjek treba uvijek voditi računa, stvar u kojoj čovjek treba uvijek sebe obračunati kako bi spasio sebe i svoju dušu kod Uzvišenog Allaha.
Ihlas je stvar radi koje su naši časni prethodnici od ashaba i onih koji su došli poslije njih bili zabrinuti. Omer ibnul Hattab, el muhaddes el mulhem – onaj koji je bio nadahnutom istinom i na čijem je jeziku tekla istina, bi znao pitati čuvara tajni Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Huzejfu ibnul Jemana, radijellahu anhu: „Da li me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo među munaficima?”
Pa ako se Omer, radijellahu anhu, onaj od kojeg je bježao šejtan i kome je obećan Džennet još na ovom dunjaluku, ako se on bojao po svoj ihlas, pa gdje smo onda mi?!
Fudajl ibn Ijad bi učio riječi Uzvišenog:
وَإِذْ أَخَذْنَا مِنَ النَّبِيِّينَ مِيثَاقَهُمْ وَمِنكَ وَمِن نُّوحٍ وَإِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ ۖ وَأَخَذْنَا مِنْهُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا لِّيَسْأَلَ الصَّادِقِينَ عَن صِدْقِهِمْ
„I kada smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina. Od njih smo čvrst zavjet uzeli, da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti.“ (Ahzab 7 – 8)
Pa bi Fudajl govorio: „Ako će iskreni biti pitani o svojoj iskrenosti šta je onda sa lažovima poput nas.“
Od Šufejja el Asbehija se prenosi da je ušao u Medinu kad ono u njoj ljudi se okupili oko jednog čovjeka. Pa je upitao ko je taj čovjek, te mu bi rečeno da je to je Ebu Hurejre, ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Šufejj: „Te sam mu se približio tako da sam sjeo ispred njega. Kada je zašutio i ljudi se razišli ja mu rekoh: ‘Ja te istinski molim da mi ispričaš hadis kojeg si čuo i zapamtio od Allahovog Poslanika, sallallahu alčejhi ve sellem’. ‘Hoću’ – reče Ebu Hurejre. ‘Doista ću ti ispričati hadis kojeg sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem’. Potom se Ebu Hurejre, zagrcnuo, (tj. od straha i tuge) potom je malo zastao, pribrao se i rekao: ‘Hoću, ispričaću ti hadis kojeg mi je ispričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovoj kući, a nije u njoj bilo ikog drugog osim mene i njega’. Potom se još više zagrcnuo, potom se povratio i obrisao svoje lice te rekao: ‘Hoću, ispričaću ti hadis kojeg mi je ispričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovoj kući, a nije u njoj bilo ikog drugog osim mene i njega’. Potom se još jače zagrcnuo tako da je gotovo pao na svoje lice. Te sam ga podigao i naslonio na sebe, te je dugo tako ostao a potom se osvijestio i rekao: ‘Pričao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Kada nastupi Sudnji dan, Allah će se spustiti među robove da im presudi. Svaki narod će klečati, a prvi koji će biti pozvani su čovjek koji je poznavao Kur'an, čovjek koji se borio na Allahovom putu i čovjek koji je posjedovao mnogo imetka. Tada će Allah reći učaču: ‘Zar te nisam poučio onome što sam objavio Mom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?’ Odgovorit će: ‘Dakako, moj Gospodaru!’ Upitat će ga: ‘Šta si uradio s onim čemu si bio podučen?’ Reći će: ‘Radio sam po Kur'anu danju i noću.’ Allah će mu reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će reći: ‘Slagao si!’ Reći će Allah: ‘Nego si htio da se kaže kako si učač, a tako je i govoreno.’ Zatim će se dovesti vlasnik imetka, pa će ga Allah upitati: ‘Zar ti nisam dao opskrbu, tako da nisi ni o kome bio ovisan?’ Reći će: ‘Svakako, moj Gospodaru.’ Upitat će ga: ‘Šta si radio sa onim što sam ti dao?’ Odgovorit će: ‘Održavao sam rodbinske veze i udjeljivao sadaku.’ Allah će mu reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će reći: ‘Slagao si!’ Allah Uzvišeni će reći: ‘Naprotiv, htio si da se kaže kako si darežljiv, a tako se i pričalo.’ Zatim će se dovesti čovjek koji je ubijen na Allahovom putu, pa će ga Allah upitati: ‘U ime čega si ubijen?’ Odgovorit će: ‘Naređen mi je džihad na Tvom putu i ja sam se borio sve dok nisam ubijen.’ Uzvišeni Allah će reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će mu reći: ‘Slagao si!’ Allah će reći: ‘Naprotiv, htio si da se kaže da si hrabar i odvažan, a to se o tebi i pričalo.’
Zatim je Poslanik, s.a.v.s. udario po mojim koljenima i rekao: ‘O Ebu Hurejre, ta trojica su prva tri Allahova stvorenja s kojima će se na Sudnjem danu potpaliti vatra.'”
Potom je Šufejj došao Muaviji radijellahu anhu, koji je tada bio halifa – vladar pravovjernih, i ispričao mu ovaj hadis kojeg je čuo od Ebu Hurejre, radijellahu anhu. Kada ga je Muavija čuo, reče: „Ako je sa ovom trojicom ovako učinjeno šta je onda tek sa ostalim ljudima.“ Kaže ravija koji je bio prisutan događaju: „Potom se Muavija tako gorko rasplakao da smo pomislili da će umrijeti, i rekosmo ovaj čovjek je došao sa šerom“ (tj. Šufejj koji mu je ispričao hadis). Potom se Muavija smirio, obrisao svoje lice i rekao: Istinu je rekao Allah i Njegov Poslanik:
مَنْ كَانَ يُرِيدُ الحَيَاةَ الدُّنْيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَالَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لَا يُبْخَسُونَ أُولَئِكَ الَّذِينَ لَيْسَ لَهُمْ فِي الآخِرَةِ إِلَّا النَّارُ وَحَبِطَ مَا صَنَعُوا فِيهَا وَبَاطِلٌ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
„Onima koji streme životu na ovome svijetu i dunjalučkim ukrasima, Mi ćemo im to zbog njihovih djela – u potpunosti i dati, i u tome zakinuti neće biti. To su oni koji će na ahiretu samo vatru imati; tamo će propasti sve ono što su na Zemlji činili i bit će uzaludno sve što su radili.” (Hud, 15)
Takav je završetak onoga ko ne bude posjedovao ihlas u svojim djelima i takav je završetak onoga ko ne bude vodio računa o ihlasu u svojim djelima.
Rekoh ove riječi tražeći od Allaha oprost sebi i vama.
Druga hutba:
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe, i sve one koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana. A potom:
Draga braćo, ihlas je poput biljke koja zahtjeva da se uvijek od nje odstrani korov, da se nadzire i da se uvijek napaja vodom. Zato su se selefi salih bojali za svoj nijet, da se ne promijeni ili pokvari.
Sufjan es Sevri, rahimehullah, je govorio: „Nisam liječio išta teže na sebi od svoga nijeta jer se on uvijek mijenja.“ I govorio je: „Selefi su se poučavali nijetu za djelo kao što se vi danas poučavate djelu.“
Sehl ibn Abdullah et Tusteri kaže: „Nema teže stvari za dušu od ihlasa, to zbog toga što ona nema udjela u njemu.“ Tj. čovjekova duša želi udjela u djelu kojeg čovjek radi. Duša želi da bude pohvaljena, da je ljudi vide i hvale, da je spominju, ukazuju poštovanje itd, a ihlas zahtjeva oprečno tome, zahtjeva da djelo bude islključivo Allaha radi, bez ikakvog udjela duše u njemu. Otuda je ihlas najteži duši jer je lišava bilo kakvog udjela u djelu.
Kaže Jusuf ibn Husejn er Razi: „Doista je najteža stvar na dunjaluku ihlas. Koliko se samo puta trudim da otklonim rija (pretvaranje) iz svoga srca ali kao da ponovo iz njega (srca) nikne u drugom obliku.“
Maruf el Kerhi je govorio svojoj duši: „O dušo, budi iskrena bićeš spašena.“
Abdullah ibn Mubarek kaže: „Koliko je malih djela koje nijet (iskrenost) učini velikim, i koliko je velikih djela koje nijet učini malim.“
Allaha Uzvišenog molim da nam podari iskrenost u našim riječima i djelima i da nas sačuva rija'a i svega ostalog što utiče na našu iskrenost, skrnavi je i umanjuje.
Molim Uzvišenog Allaha da pomogne muslimane ma gdje oni bili, a da posebno pomogne našu potlačenu braću u Palestini. Allaha molimo da im bude Zaštitnik i Pomagač, da ih čuva i spreda i straga, i s desne i slijeve strane, da ih čuva iznad njihovih glava i ispod njihovih nogu. Amin ja rabbel alemin!
Autor: Ibrahim ibn Muhammed el Hakil
