Pravac (menhedž) prvih generacija (selefa) u vjerovanju može se objasniti kroz sljedeće tačke:
🔸️ Uvažavanje i poštivanje (uzdizanje i veličanje), kur’ansko-hadiskih tekstova, te pokornost i predanost njima, kao i upozoravanje na sve ono što im se suprotstavlja.
🔸️ Uzimanje Kur’ana i Sunneta za sudiju u bilo kakvim razilaženjima i sporovima.
🔸️ Oslanjanje na jasne, nedvosmislene ajete (muhkem), pri donošenju suda po bilo kojem pitanju, te tumačenje manje jasnih ajeta (mutešabih) shodno onome što je kazano u jasnim.
🔸️ Nisu odbacivali jedan dio objave, a drugi prihvatali, nego su vjerovali u sve što je Allah kazao i što je vjerodostojno potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
🔸️ Sunnet je objava od Allaha i ne suprotstavlja se Kur’anu.
🔸️ Sunnet se koristi kao izvor vjerovanja, u šta se ubrajaju i vjerodostojne ahad (pojedinačne) – predaje.
🔸️ Slabi hadisi se nisu uzimali niti koristili.
🔸️ Uvjerenje da Objava i razum nisu u koliziji, te davanje prednosti šerijatu nad razumskim zaključkom.
🔸️ Ova vjera je potpuna i Kur’an i Sunnet su dovoljni za sve.
🔸️ Prihvatanje Kur'ana i Sunneta onako kako je on izrečen, i odbacivanje neosnovanog tumačenja (te’vila).
🔸️ Zabrana novotarija u vjeri.
🔸️ Nisu se bavili apologetikom (ilmul-kelam) i filozofijom.
🔸️ Ne slijede nikog bespogovorno osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
🔸️ Bili su pravedni u ophođenju prema suprotstavljenoj strani.
✍ Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga prva
