Naslovna Menhedž Iskušana ulema Imam kojeg su čuvale divlje zvijeri

Imam kojeg su čuvale divlje zvijeri

358
SHARE
serijal iskusana ulema

Imam Se'id ibn Džubejr, rahimehullah, ubijen 95. hidžretske godine

Kratka biografija

Imam Ez-Zehebi je o njemu rekao sljedeće:

‘On je imam, hafiz (hadisa), karija, mufessir, i šehid, inšaallah. Njegova kunja je Ebu Muhammed, a ime Se'id ibn Džubejr ibn Hišam, Kufljanin, jedan od poznatih učenjaka i velikana ummeta.

Od svih ashaba koje je sreo, najviše hadisa je prenio od Abdullaha ibn Abbasa, radijellahu anhuma. Također, od ashaba od kojih je prenosio su i: Abdullah ibn Mugaffel, Aiša, ‘Adijj ibn Hatim, Ebu Musa El-Eš'ari, Ebu Hurejre, Ebu Mes'ud El-Bedri, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Ez-Zubejr, Ed-Dahhak ibn Kajs, Enes ibn Malik, i Ebu Se'id El-Hudri, radijellahu anhum.

Cijeli Kur'an je prošao (pročitao) pred Abdullahom ibn Abbasom. Njegov učenik Hubejb ibn Ebi Sabit pripovijeda sljedeće:

Jednom mi je Se'id ibn Džubejr kazao: „Draže mi je da širim svoje znanje, nego li da s njim odem u svoj kabur“ ‘.

Njegovo iskušenje

‘Aun ibn Ebi Šeddad pripovjeda sljedeće:

Do mene je doprlo da je Hadžadž ibn Jusuf poslao svog emira, El-Mutelemmisa ibn El-Ehvasa, i sa njim još dvadeset od najodabranijih vojnika Šama, u potrazi za Se'idom ibn Džubejrom (Hadžadž je bio silnik i zulumćar koji je ubio mnogo muslimanskih prvaka svoga vremena. Naredio je da mu dovedu i Seida ibn Džubejra kako bi ga ubio, op. Menhedž).

Dok su tragali za Se'idom, oni naiđoše na jednog monaha koji je bio u svojoj monaškoj ćeliji, te ga upitaše o Se'idu, a on im uzvrati:

„Opišite mi ga?“, i oni ga opisaše, pa im je on ukazao gdje se nalazi.

Zatim su krenuli na mjesto gdje se nalazio Se'id, i tamo ga zatekoše na sedždi kako plače i povišenim tonom doziva svoga Gospodara. Oni se približiše njemu te nazvaše selam, a on podiže glavu sa sedžde, dovrši ostatak svoga namaza, te im uzvrati na selam.

Rekoše oni:

– Mi smo izaslanici Hadžadža, koji su došli po tebe, pa mu se odazovi.

– Da li se obavezno moram odazvati? – upita Se'id.

– Mora – odgovoriše oni.

Se'id zahvali Uzvišenom Allahu, zatim ustade i krenu s njima. Kada su došli do monahove ćelije, monah ih upita:

– O grupo konjanika, da li ste našli čovjeka kojeg ste tražili?

– Jesmo – odgovoriše oni.

– Dobro, a sada dođite i popnite se na krov ove ćelije, jer, uistinu, noću dolaze lav i lavica te kruže oko ćelije.

Oni poslušaše monaha te učiniše ono što im je kazao, ali Se'id ne htjede tako postupiti.

– Ne vidimo da išta drugo želiš do da nam umakneš! – rekoše Se'idu.

– Ne, već ne želim ući u kuću jednog mušrika nikada! – odgovori im on.

– Mi te nećemo ostaviti, jer će te rastrgati zvijeri – ponovo će oni.

– Ne smeta, sa mnom je moj Gospodar, On će me zaštititi od njih i učinit će da me oni čuvaju – reče Se'id.

– Zar si ti od vjerovjesnika? – upitaše začuđeno.

– Nisam ja od vjerovjesnika, već jedan od Allahovih robova grešnika – odgovori Se'id.

– Nek nam povjeri nešto kao sigurnost – reče monah.

– Uistinu, ja se zaklinjem Uzvišenim Allahom Koji nema sudruga, neću se pomjeriti sa ovog mjesta sve dok ne osvanem, uz Allahov izun – uzvrati Se'id.

To se dopalo monahu te se obrati izaslanicima:

– Hajde, popnite se, i zategnite svoje strijele kako bi ste sačuvali ovog dobrog roba od zvjeri, jer je on odbio doći kod mene zbog vas!

Kada su se popeli, i pripremili svoje strijele, odjednom se pojavi lavica, dođe do Se'ida i poče ga doticati i trljati se o njemu, te leže pored njega. Zatim se pojavi lav i učini isto ono što je i lavica učinila, te i on leže pored njega. Ugledavši to monah, odmah je sišao i došao Se'idu te ga upitao o propisima njegove vjere i sunetima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Se'id mu sve to lijepo pojasni i monah prihvati islam.

Nakon toga, siđoše izaslanici, i dođoše Se'idu pravdajući se, te počeše ljubiti njegove ruke i noge, govoreći mu:

– O Se'ide, mi smo se zavjetovali talakom (razvodom braka) i oslobađanjem roblja, da ako te budemo vidjeli da se nećemo pojaviti ispred Hadžadža osim s tobom, pa, eto, naredi nam šta god želiš.

– Ispunite ono za šta ste se zavjetovali, jer, uistinu, odredba Stvoritelja se mora obistiniti, i niko je ne može promijeniti – reče Se'id.

Zatim su krenuli s njim sve dok nisu stigli do Vasita¹, tada se Se'id obrati svojim saputnicima i reče im: „Braćo moja, ja sam na ovom putovanju stekao obavezu prema vama, i ja ne sumnjam da se moj edžel približio i moje vrijeme isteklo, zato, dozvolite mi da se ove noći pripremim za smrt i susret sa Munkerom i Nekirom, i da se prisjetim kaburske kazne i zemlje koju će na mene da bace, pa kada budete osvanuli naše mjesto sastanka bit će tamo gdje vi odredite.“

Neki od njih rekoše: „Ne želimo da nam umakneš“, dok drugi kazaše: „Došli ste do sigurnog mjesta, i time zagarantovali svoje nagrade kod namjesnika, pa nemojte sada posustati.“

A među njima je bilo i onih koji se iskreno obratiše riječima: „On će vam dati riječ kao što je dao riječ i monahu; teško vama, zar vam nije pouka u onim zvjerima?!“

Zatim ugledaše Se'ida uplakanog, raščupane kose, te se boja njegova lica bila promjenila. On nije niti jeo niti pio a niti se smijao od kada su ga sreli i s njim na put krenuli. I tada rekoše:

„O ti koji si najbolji među stanovnike Zemlje, kamo sreće da te nismo upoznali, niti tebi došli, teško li se nama s tobom, kako smo samo s tobom iskušani?! Opravdaj nas kod našeg Gospodara na danu proživljenja, jer je On najveći Sudac, i Najpravedniji koji ne čini nepravdu.“

A Se'id im se obrati riječima:

„Ja vas i te kako opravdavam i zadovoljan sam s onim što mi je Allah odredio.“

Kada su završili sa plakanjem i jaukanjem, reče njegov jamac: „Allahom te kunem da doviš za nas i posavjetuješ nas, jer mi nikada više nećemo sresti nekog poput tebe.“

On je tako i postupio, pa su ga oni pustili, a zatim je otišao da se okupa i spremi svoju odjeću i ratni oklop, dok su oni cijelu noć bili obuzeti tugom i brigom dozivajući propast na sebe. Nakon što je nastupila zora Se'id dođe do njihove sobe i pokuca na vrata te su oni izišli i zatim su, plačući, krenuli ka Hadžadžu.

Kada su došli kod Hadžadža, oh ih upita: „Da li ste mi doveli Se'ida ibn Džubejra?“, jedan od njih reče: „Jesmo, i sa njim smo vidjeli nevjerovatne stvari!“, a Hadžadž okrenu lice od njega neobazirući se na to što je ovaj spomenuo, te reče: „Dovedite mi ga!“. El-Mutelemmis, vođa grupe, iziđe van te reče Se'idu: „Ostavljam te Allahu u emanet, i pozdravljam te selamom“, te ga zatim uvede kod Hadžadža.

Razgovor između Se'ida i Hadžadža

Hadžadž ga upita: „Kako se zoveš?“ „Seid ibn Džubejr!“, odgovori on. Hadžadž mu tada reče: „Ti si Šekkijj ibn Kusejr (Nesretnik sin Uništenog)!“ „Moja majka bolje zna moje ime od tebe!“, odgovori mu Seid, našta mu Hadžadž uzvrati: „Nesretni ste i ti i tvoja majka!“ Seid uzvrati: „Ti ne poznaješ skriveno, to zna neko drugi!“ Hadžadž mu reče: „Moraš još na dunjaluku osjetiti plamen vatre!“ Seid mu odgovori: „Kada bih znao da je to u tvojoj ruci smatrao bih te bogom.“ Hadžadž ga upita: „Šta govoriš o Muhammedu?“ Seid odgovori: „Vjerovjesnik milosti i imam upute!“ „A šta kažeš o Aliji, je li on od stanovnika Dženneta ili Džehennema?“, upita Hadžadž. Seid mu reče: „Da sam ušao u Džennet i Džehennem znao bih ko su njihovi stanovnici!”

“Hadžadž ga upita: „A šta kažeš o halifama?“ Seid odgovori: „Nisam njihov zastupnik!“ Hadžadž ga upita: „Koji od njih je tebi najdraži?“ Seid mu reče: „Najdraži mi je onaj sa kojim je najzadovoljniji moj Stvoritelj!“ Hadžadž ga ponovo upita: „A sa kojim je najzadovoljniji tvoj Stvoritelj?“ Na to mu Seid reče: „To zna jedino Onaj koji poznaje njihove tajne!“ „Šta je tebi“ – upita ga Hadžadž – „zašto se ne smiješ?“ Seid mu odgovori: „Kako će se smijati stvorenje koje je stvoreno od zemlje, a tu istu zemlju vatra sagorijeva?“ „Pa šta je onda sa nama, mi se smijemo?“, upita Hadžadž. Seid mu odgovori: „Nisu sva srca ista!“ Hadžadž zatim naredi da se prinesu dragulji, biseri i ukrasi i stave pred njim. Tada mu Seid reče: „Ako si ovo sakupljao da bi se sačuvao grozote na Kijametu, onda si dobro postupio. U suprotnom, znaj da će svaka dojilja svoje dojenče zbog te grozote odbaciti. Dobro na dunjaluku je samo u onome što se očisti.“

Nakon toga Hadžadž zatraži da mu se donese ud (vrsta mirisa, op.M) i flauta. Namirisa udom i puhnu u flautu. Tada Seid zaplaka. Hadžadž mu reče: „Šta te je zaplakalo, je li zabava!“ Seid mu odgovori: „Ne, rasplakala me je tuga. Kada si punhuo u flautu sjetio sam se velikog dana kada će se puhnuti u sur. Ud je drvo koje je odsječeno bespravno, a strune su od ovce koja će biti proživljena na Sudnjem danu!“ Hadžadž mu reče: „Teško tebi, Seide!“ On mu odgovori: „Nije teško jedino onome ko od vatre bude udaljen i u Džennet uveden!“ Hadžadž mu reče: „Seide, odaberi na koji način želiš da te ubijem!“ Seid mu reče: „Ne, nego izaberi ti za sebe. Tako mi Allaha, kako god ti mene da ubiješ, Allah će te, na isti način, ubiti na Ahiretu.“ Hadžadž mu reče: „Hoćeš li da ti oprostim?“ Seid mu reče: „Oprost dolazi od Allaha, a što se tebe tiče neću ti se pravdati.“ Hadžadž naredi da ga povedu i ubiju. Kada su izašli Seid se nasmijao.

To kazaše Hadžadžu, pa ga ponovo izvedoše pred njega. Hadžadž ga upita: „Šta te je nasmijalo?“ Seid mu odgovori: „Čudno mi je bilo kako je Allah blag i milostiv prema tebi uprkos tvojih zločina!“ Hadžadž ponovo naredi da ga ubiju. Tada Seid poče učiti Allahove riječi: „Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!“ Hadžadž reče: „Nemojte ga okrenuti prema Kibli!“ Seid prouči: „Kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana.“ Hadžadž reče: „Položite ga na lice!“ Seid reče: „Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.“ Hadžadž uzviknu: „Zakoljite ga!“ Seid reče: „Ja svjedočim da nema božanstva osim Allaha, Jednog Jedinoga koji nema druga i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Uzmi moju glavu do Sudnjega dana kada ćemo se ponovo sresti. Allahu moj, nemoj mu dozvoliti da nakon mene ikoga više ubije!“

Iz knjige: Sijer e'alamin-nubela (5/191)
Izvor: http://library.islamweb.net/
Prevod: Menhedž

Bilješka:

1. Grad u Iraku.