Dvadeseti nesihat: Čuvanje porodičnih tajni
Ovo obuhvata sljedeće stvari:
- neotkrivanje intime supružnika
- neotkrivanje nesuglasica supružnika
- neotkrivanje bilo koje posebnosti koja se tiče porodice a u njenom otkrivanju je šteta po porodici ili nekom od njenih članova.
Što se tiče prve tačke: dokaz njene zabranjenosti su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
„Zaista će kod Allaha Uzvišenog na Sudnjem danu imati najgori položaj čovjek koji ima odnos sa ženom, i ona imade odnos s njim, pa on onda otkrije njene tajne.“[1]
A odnosom se cilja na: predigru ili konkretno spolni akt, kao što se to navodi u riječima Uzvišenog Allaha:
وَقَدْ أَفْضَىٰ بَعْضُكُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ
„kada ste jedno s drugim intimni bili.“[2]
Također, od dokaza koji ukazuju na to jeste i hadis kojeg prenosi Esma kćerka Jezida, a u kojem stoji da je jedne prilike ona bila kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok su njegovom sijelu bili prisutni i drugi muškarci i žene, pa je on kazao: „Kao da neko od vas prepričava ono što je činio sa svojom porodicom (tokom spolnog općenja)?! I kao da žena prepričava ono što je činila sa svojim suprugom (tokom spolnog općenja)?! Pa su prisutni potvrdno prešutili, a zatim sam kazala: ‘Dakako, tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, doista, one to govore, a isto tako i oni to čine.’ Pa je Poslanik kazao:
„Nemojte to činiti! Pa, uistinu, to je poput toga da šejtan sretne šejtanicu na put, a zatim opći s njom, dok ostali svijet to posmatra!“[3]
U rivajetu kod Ebu Davuda od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Ima li ijedan među vama koji, kad prilazi svojoj ženi, zaključa vrata i na sebe baci čaršav i zastre se Allahovim zastorom?“ ‘Ima.’ – odgovoriše prisutni, a on reče: ‘A nakon toga priča šta je radio?’ Oni su šutjeli. Potom se okrenuo ženama i upitao: „Ima li među vama neka koja to priča?“ I one su šutjele. Tada na koljena sjede neka djevojka. Muemmel je dodao: Djevojka nabreklih grudi kleknu na jedno koljeno i podiže se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, može vidjeti i čuti, pa reče: ‘Allahov Poslaniče, oni zaista pričaju o tome i one (žene) pričaju o tome.’ Poslanik upita: „Da li znate na šta to liči? To vam liči na šejtanicu koja sretne šejtana na putu i sa njim ima odnos dok ljudi gledaju u njih.“[4]
Što se tiče druge tačke: a to je širenje bračnih problema i nesuglasica van kuće. Zaista, u većini slučaja to rezultira još više problema među supružnicima, i strane intervencije u bračnim problemima dodatno pogoršavaju situaciju, i tada najbolje riješenje biva uspostavljanje kontakta između one dvije osobe (tj. supružnici) koji su od svih ostalih najbliži jedan drugom. Stoga, za stranom intervencijom se ne poseže osim kada više nije moguće da se supružnici međusobno pomire i dogovore, i tada postupamo naredbi Allaha koju je spomenuo u Svojoj Knjizi:
وَإِنْ خِفْتُمْ شِقَاقَ بَيْنِهِمَا فَابْعَثُوا حَكَمًا مِّنْ أَهْلِهِ وَحَكَمًا مِّنْ أَهْلِهَا إِن يُرِيدَا إِصْلَاحًا يُوَفِّقِ اللَّهُ بَيْنَهُمَا
A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti.“[5]
I što se tiče treće tačke: a to je nanošenje štete porodici generalno, ili nekom od ukućana pojedinačno, otkrivajući njegove privatne stvari, to nije dozvoljeno, zbog toga što potpada pod riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Štetu ne smiješ činiti kako sebi, tako i drugome.“[6]
Od primjera koji pojašnjavaju ovo jeste i ono što je došlo u tefisru o Allahovim riječima:
ضَرَبَ اللَّهُ مَثَلًا لِّلَّذِينَ كَفَرُوا امْرَأَتَ نُوحٍ وَامْرَأَتَ لُوطٍ ۖ كَانَتَا تَحْتَ عَبْدَيْنِ مِنْ عِبَادِنَا صَالِحَيْنِ فَخَانَتَاهُمَا
Allah navodi kao primjer onih koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, pa su ih iznevjerile.“[7]
Sulejman ibn Katteh je rekao: Čuo sam Ibn Abbasa da o gornjem ajetu kaže: ‘One nisu preljubu učinile.’ Nevjera Nuhove žene sastojala se u tome što je za njega govorila da je lud, a nevjera Lutove žene što je obavještavala njegov narod o gostima koji mu dođu.
El-‘Aufi prenosi da je Ibn Abbas, također, rekao: ‘Njihova nevjera sastojala se u tome što nisu vjerovale kao oni. Njihova žena je otkrivala muževljeve tajne. Kada bi neko postao vjernik, ona bi to saopćila buntovnicima Nuhovog naroda. Žena Lutova, pak, obavještavala je stanovnike grada kada bi njen muž nekog ugostio.’[8]
Autor: šejh Muhammed Salih El-Munedžid
Iz djela “40 savjeta kako popraviti svoj dom”, str. 73.
Kompletan serijal na linku ovdje.
Prevod i obrada: Menhedž
[1] Muslim (1437).
[2] En-Nisa, 21.
[3] Ahmed (27583), a Albani kaže da je hasen u „Sahihul-džam'ia“ (4008).
[4] Ebu Davud (2174), a Albani kaže da je sahih u „Sahihul-džam'ia“ (7037).
[5] En-Nisa, 35.
[6] Ahmed (1/313), a Albani kaže da je sahih u „Es-Silsiletus-sahiha“ (250).
[7] Et-Tahrim, 10.
[8] Tefsir Ibn Kesir (8/192).
