Ibadet ne biva primljen, osim uz ispunjavanje dva uvjeta:
- Iskrenost u činjenju djela radi Allaha;
- Slijeđenje u tome Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem.
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah: „Čitava vjera izgrađena je na dvije osnove:
– da ne obožavaš nikoga osim Allaha,
– i da Ga ne obožavaš osim kako je to On propisao,
tj. da Ga ne obožavaš sa novotarijama, kao što je rekao Uzvišeni: Onaj ko se nada susretu sa svojim Gospodarom neka čini dobra djela i neka u činjenju ibadeta svome Gospodaru ništa ne pridružuje.1
To je ostvarivanje značenja dva šehadeta: svjedočenja da je samo Allah istinski Bog i svjedočenja da je Muhammed Allahov Poslanik.
U prvom šehadetu je značenje da ne obožavaš osim Njega, a u drugom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, onaj koji je dostavio od Njega, pa je na nama da vjerujemo u ono čemu je obavijestio i da se pokoravamo njegovoj naredbi.“2
Tako, onaj ko želi istinski obožavati Allaha mora da ispuni ova dva uslova, time što će njegovo stanje biti primjena riječi: „Samo Tebe želim na način kojeg Ti želiš.“
Rekao je Fudajl ibn `Ijad, rahimehullah, o značenja govora Uzvišenog: Da bi vas iskušao ko će od vas bolje postupiti.3: „To znači: iskrenije i ispravnije.“ Pa mu rekoše: „O Ebu `Alijj, šta znači iskrenije i ispravnije?“, a on odgovori:
„Djelo ukoliko je iskreno a nije ispravno neće biti primljeno, a ukoliko je ispravno a nije iskreno također neće biti primljeno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno je ako je samo radi Allaha, a ispravno je ako je u skladu sa Sunnetom.“4
Ukoliko izostane jedan od ova dva uslova ili oba, `ibadet postaje neispravan. Pojasnićemo to sljedećim primjerom: Ukoliko bi čovjek klanjao namaz nekome drugom pored Uzvišenog Allaha na način obavljanja namaza kako to nas nije poučio Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, biva mu odbijen `ibadet. Zbog čega? Zato što je izgubio oba uslova za ispravnost `ibadeta.
Ukoliko bi klanjao na namaz na način kako ga je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, na potpun način, ali ga obavi radi nekog mimo Uzvišenog Allaha, biva mu neispravan namaz. Zbog čega? Zato što mu je izostao prvi uslov, a to je iskrenost, a Allah je za takve rekao: Uistinu Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostiće ono što je ispod toga onome kome želi.5 I također je rekao: A da su širk učinili propalo bi im ono što su činili.6
Tako isto ukoliko bi klanjao namaz na način kako nas to nije podučio Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, dodajući na namaz nešto od sebe, ibadet bi mu bi odbačen, jer je izgubio drugi uslov, a to je slijeđenje Sunneta. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, u hadisu koji je muttefekun `alejhi: „Ko radi neko djelo koje nije u skladu sa našom vjerom to je odbačeno.“7 To znači da mu je djelo odbačeno, a prijedlog u hadisu je došao sa izuzetim značenjem: „koje nije u skladu sa našom vjerom“. A u drugom rivajetu hadisa je došlo: „Ko uvede u ovu našu vjeru nešto što nije od nje to je odbačeno.“8
Tako da su ova dva uslova nužno vezana jedan za drugi, jer je od istinske iskrenosti prema Allahu da slijediš Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, dok je slijeđenje njega nužno vodi ka prvom uslovu, a to je iskrenost djela radi uzvišenog Allaha.
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Iz djela: Allahova jednoća u božanstvenosti
Bilješke:
1. El-Kehf, 110.
2. Vidjeti: el-`Ubududijeh, 170.
3. El-Mulk, 2.
4. Vidjeti: El-`Ubudijeh, 76.
5. En-Nisa`, 48.
6. El-En`am, 88.
7. Bilježe ga Muslim (1712.) i Ahmed, 6/146.
8. Bilježi ga Buhari, 3/167., i Muslim (1718.)
