U odlikama Abdullaha ibn El-Mubareka se spominje da je jednom, dok je učestvovao sa muslimanskom vojskom iz Horosana u borbi protiv medžusija, izašao u dvoboj kako bi se borio protiv medžusijskog ratnika.
I tako dok su se oni borili nastupi vrijeme ikindijskog namaza, te Abdullah zatraži od protivnika kratku pauzu, i garanciju da ga neće napasti, kako bi obavio namaz, pa mu kaza:
„Obećaj mi da me nećeš napasti sve dok ne završim svoj namaz!“, a što je protivnik i učinio.
Zatim su nastavili sa borbom te nakon izvjesnog vremena poče sunce zalaziti, a to je vrijeme u kojem medžusije obavljaju svoju molitvu, jer oni obožavaju sunce prilikom njegovog izlaska i zalaska. Tada ovaj ratnik zatraži od Abdullaha kratku pauzu i sigurnost da ga neće napasti sve dok ne obavi molitvu, na što mu se Abdullah odazva i dade mu sigurnost.
Dok je medžusija obavljao svoju molitvu Abdullah ga je posmatrao, i taman kada je on bio na sedždu Abdullahu priđe šejtan i počne mu došaptavati kako je sada najbolja prilika da ubije ovog nevjernika! I dok se pripremao da ga napadne kad mu sa neba uzviknu neki glas: „Boj se Allaha o Abdullah: „I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahu obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih čvrsto dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.“1, te se počne vraćati unazad ponavljajući ovaj ajet.
Kada je medžusija završio s molitvom, obrati mu se riječima: „Krenuo si da mi učiniš nešto loše, a zatim si se vratio bez da to učiniš?! I Abdullah mu spomene da je čuo glas sa nebesa kako ga doziva i citira kur'anski ajet, na što je medžusija reagovao riječima: „Kako li je samo divan tvoj Gospodar, o Abdullah! Zaista, Gospodar koji kori svoga voljenoga radi njegova neprijatelja, je divan i veličanstven Gospodar. Zatim je primio islam pred Abdullahom te je očvrsnuo u vjeri. I sve ovo, također, dolazi bereketom ispunjavanja zavjeta.
Iz knjige „Kisasus-salihine ves-salihat“ (24. str.)
Prevod: Menhedž
Bilješka:
1 En-Nehl, 91.
