Naslovnica Islam Brak i porodica Koje su obaveze muškarca koji je oženjen sa više žena?

Koje su obaveze muškarca koji je oženjen sa više žena?

1914
naocale, knjiga, fetve

Hvala pripada samo Allahu, a zatim:

Ustrjanost u pravednoj podjeli među ženama kada je u pitanju noćenje kod njih, izdržavanje, odjevanje, i stanovanje

Nema nikakve sumnje da Allah Uzvišeni nije ostavio mužu potpunu slobodu, a naročito onom koji ima više žena, nego mu je propisao obaveze kako bi popravio sebe i svoju kuću, dok izostavljanjem ovih obaveza nastaje nered, kidaju se ljubavne veze između muža i njegovih žena, a posljedica toga može biti rušenje kuće koju islam nastoji sagraditi time što propisuje višeženstvo. Ono što je muž obavezan uraditi je izdržavanje, noćenje i stanovanje, a mi ćemo ove stvari spomenuti malo detaljnije kao i dokaze i mes'ele koje su vezane za ovo, i molim Allaha da ovo bude opomena onome ko je uskratio i bio nemaran prema ovome, i kao podrška onome koje ovo radio onako kako treba.

Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je, komentirajući riječi Uzvišenog, rekla: „Ako se neka žena plaši muževe mržnje ili izbjegavanja“,1 objavljeni su povodom žene koja bude kod muža, i njihov brak se oduži pa je on želi pustiti, te mu ona kaže „zadrži me i nemoj me otpustiti, što se mene tiče slobodan si od obaveza preme meni (tj. od izdržavanja), kako stoji u riječima Uzvišenog: „Onda se oni neče ogriješiti ako se međusobno nagode, a nagodba je bolja“.2

Rekao je Mudžahid: Nemojte se, namjerno, loše ophoditi, nego nastojite da pravedni budete i u udjeljivanju i u stanovanju, jer je to od onoga što se može učiniti.3

Rekao je šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu: Što se tiče pravednosti kada je u pitanju udjeljivanje i oblačenje to je od sunneta i slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je i on pravedno postupao među svojim ženama u izdržavanu i noćenju…4

Rekao je Ibnul-kajim, rahimehullahu: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pravedno postupao među ženama kada je u pitanju noćenje kod njih, stanovanje i izdržavanje, dok pravednost nije obavezna u ljubavi i intimnom odnosu, zato što je ovo od onoga što se ne može kontrolisati.5

Rekao je Hafiz Ibn Hadžer: Ako svakoj od njih da ono što joj slijeduje u oblačenju, izdržavanju i stanovanju kod nje, nije grešan ako je nakon toga jednoj više naklonjen nego drugoj (tj. u voljenju i intimnom odnosu), ili ako nekoj pokloni određeni poklon i slično.6

Obaveza stalne podjednakosti u podjeli

Prvo: Noćenje i njegova obaveznost

Rekao je El-Begavi, rahimehullah: Ako čovjek bude oženjen sa više žena, obavezan je da jednako postupa prema njima – ako se radi o slobodnim ženama – sve jedno bile one muslimanke ili ehlu kitabijke, pa ako ostavi podjednako odnošenje među njima, onda je on griješan prema Allahu, i na njemu je da nadoknadi onoj kojoj je nepravdu učinio. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako čovjek bude imao dvije žene, pa ne bude prema njima pravedno postupao, doći će na Sudnji dan, a jedna strana tijela će mu biti nagnuta“. Lanac ove predaje je diskutabilan.7

Ovom naklonošću se cilja na naklonost u djelima, a zbog naklonosti srca čovjek nije odgovoran, ako prema njima jednako postupa u djelima. Rekao je Allah Uzvišeni: „Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema suprugama svojim ma koliko to željeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati“8, znači da nećete biti u stanju da pravedno postupate sa onim što je u srcima, „I nemojte prema nekoj sasvim naginjati“, tj. nemojte svojim djelima slijediti svoje strasti.9 (Šeru-Sunne, 9/150-151).

Rekao je Ibn Hazm, rahimehullah: Pravednost među ženama je obavezna, a pogotovo kada je u pitanju pravednost u noćenju.10

Rekao je šejhul-Islam ibn Tejmije, rahimehullah: Obaveza je na muža da bude pravedan među ženama po koncenzusu svih muslimana, u četiri sunena je došlo od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako čovjek bude imao dvije žene…“ shodno ovome, na njemu je da bude pravedan u podjeli, pa ako kod jedne prenoći jednu, dvije ili tri noći, i kod druge je dužan prenoćiti isto toliko, i da nepravi razliku među njima u noćenju.11

Rekao je Šafija, rahimehullah: Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje a i ono na čemu su svi muslimani da je na čovjeka da pravedno dijeli među svojim ženama kada je u pitanju broj dana i noći, i nije mu dozvoljeno da se olahko odnosi prema ovome i da u tome prelazi granice.12 I rekao je: Ne znam da se iko razilazi po pitanju obaveznosti čovjeka da pravedno djeli među svojim ženama.13

Rekao je El-‘Ajni, komentirajući hadis: „Ako čovjek bude imao dvije žene…“ rečeno je: ovim hadisom se cilja da će mu jedna strana u stvarnosti otpasti, ili to da će njegovi dokazi otpasti kada bude suđeno na Sudnjem dana između njega i njegovih žena, vanjština upučuje na stvarnost, na što ukazuje i predaja kod Ebu- Davuda: „Njegova strana će otpasti“, a nagrada biva shodno djelu, pa kad nije pravedno postupao, i udaljio se od istine i činio nepravdu, nagrađen je time da dođe na Sudnjem danu, uz prisustvo svih ljudi sa jednom stranom svoga tjela.14 Sa ovim hadisom Ševkani je dokazivao obaveznost ovog (tj,djeljenja).15

Rekao je ibn Kudame el-Makdisi, rahimehullah: ne znamo da među učenjacima postoji razilaženje po pitanju obaveznosti pravednog postupanja među ženama, a Uzvišeni Allah je rekao: „Prema njima se lijepo ophodite“16 a sa nepravdom nema dobročinstva’.17

Stanovanje: obaveza je muža da objezbedi mjesto stanovanja

Rekao je Ibn Hazm, rahimehullah: Na mužu je obaveza da joj nađe stan srazmjerno njegovoj mogućnosti, zbor riječi Allaha: „Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima“18.19

Rekao je ibn Kudame, rahimehullah: Njoj obavezno pripada mjesto stanovanja, a dokaz tome su riječi Allaha: Njih ostavite da stanuju… pa ako je obaveza, razvedenoj obezbjediti mjesto stanovanja, pa onda ona koja je još uvijek u braku je preča da joj se obezbjedi mjesto stanovanja. Rekao je Allah: Prema njima se lijepo ophodite, a od lijepog ophođenja je i to da joj se obezbjedi mjesto stanovanja, njoj je neophodan stan, kako bi bila skrivena od očiju ljudi, te kako bi u njemu radila, uživala i čuvala stvari koje se u njemu nalaze.20

Rekao je Ibn Kudame: preče je da svakoj ženi dodijeli poseban stan u koji će je posjećivati, zato što je Poslanik, sallallahu alehji ve sellem, na ovakav način djelio među svojim ženama, i to je čistije i sigurnije za njih, i kako one nebi imale potrebu da izlaze iz svojih kuća.21

Takođe je kazao: I stan treba biti shodno tome da li su oni (supružnici) imućni ili siromašni, zbog riječi Allaha prema svojim mogućnostima…, i to je obaveza zbog njene koristi, pa je zbog toga propis isti kao i za izdržavanje i odijevanje.22

Rekao je El-Kesani, rahimehullahu: Kada bi muž hteo da žena stanuje sa drugom njegovom ženom, ili sa nekom od njegovih bližnjih kao što je njegova sestra ili kćerka, ili s nekom drugom od njegovih rodica, pa ona to odbila, na njemu je da joj obezbjedi drugi zasebni stan, ali ako joj dodjeli stan koji je pod istim krovom (npr, jedan sprat od kuće ili soba ), i toj sobi sagradi zasebna vrata (tj. lični ulaz), to joj je dovoljno, i njoj nije dozvoljeno da od njega traži drugi stan (mimo tog), zbog toga što je strah od oštećenja stvari (garderobe, namještaja i sl) i nemogućnosti posjedovanja intime (tj. spolnog odnosa) nestao.23

Rekao je Ibn Kudame: Čovjeku nije dozvoljeno da sastavi dvije žene u istom stanu, bez njihove volje, svejedno stan bio veliki ili mali, u tome je šteta za njih zbog neprijateljstva i ljubomore koja vlada među njima, a spajanje između njih izaziva prepiranje, jer svaka od njih čuje ili vidi ono što muž radi sa drugom ženom. Ali ako su one zadovoljne sa tim onda je dozvoljeno, zato što je to njihovo pravo, a one mogu odustati od svoga prava.24

Kažem (tj. autor): On (tj. Ibn Kudame), Allah mu se smilovao, nije ciljao na to da čovjek može imati odnos sa jednom u prisusutvu druge žene, nego ako su one saglasne na to da stanuju u istom stanu, i da svakoj od njih dolazi u njenoj noći, to je dozvoljeno, a što se tiče intimnog odnosa sa jednom u prisustvu druge, od njega je prethodio govor da to nije dozvoljeno.

Napomena:
Ono što pravnici spomenju da je dovoljno da muž ženi obezbjedi mjesto stanovanja – tj. samo jednu sobu – i da ona nema pravo da traži više od toga, ovo je tačno i ispravno, ali je potrebno da obratimo pažnju na jednu važnu stvar a to je da u tom stanu ili sobi moraju biti i druge neophodne prostorije kao što su kuhinja i kupatilo, i ovo je obaveza. U sobama Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo mjesta za spavanje i kuhanje, a obavljanje nužde se izvršavalo vani na otvorenom prostoru. Dok je danas situacija različita, i zato stan koji ispunjava šerijatske uslove za obje žene je onaj koji posjeduje sobu, kuhinju i kupatilo, pa ako jedna soba može imati sve pomenuto, onda nema smetnje.

Jedan od hanefijskih učenjaka, imam El-Haskefi, rahimehullahu, je kazao: Stoga, njoj obavezno pripada stanovanje u kući u kojoj neće stanovati niti njegova niti njena porodica, i koja će biti shodno njihovom materijalnom stanju sa hranom i odjećom, i da taj stan bude odvojen od ostatka kuće, koji će posjedovati zasebna vrata i sve sto je nužno potrebno, kao što su kupatilo i kuhinja, a to joj je dovoljno kako bi se postiglo željeno.

Ovo je prokomentarisao poznati hanefijski učenjak, Ibn ‘Abidin, rekavši: Ovdje se pod kenifom i kuhinjom misli na to da budu unutar stana (sobe, garsonjere), ili u kući, ali da to niko drugi ne koristi osim nje.25

Rekao sam (tj. autor): Od onoga što upućuje da se pod kućom ovdje misli na sobu je govor imama Kesanija, rahimehullahu: Ako u kući postoji više soba, i on njoj odredio jednu sobu i ako se soba može zasebno zaključavati, rekli su da ona nema prava tražiti od njega drugi stan.26(El-Bedai’-sanai’, 4/34)

Izdržavanje i odjevanje

Plemeniti i veličanstveni šerijat je mužu stavio u obavezu izdržavnje i odjevanje na lijep i uobičajen način, i nema sumnje da se propis izdržavanja i odjevanja razlikuje od osobe do osobe, shodno materijalnom stanju, da li je on imućan ili siromašan. Stoga je na ženama da razumiju činjenicu da stvar izdržavanja i odjevanja nije precizirana u šerijatu, osim toga da sve treba biti ‘na lijep i uobičajen način’, i zato muž nije obavezan osim da udjeljuje od hrane i pića onoliko koliko je neophodno za normalno življenje, a sve što je mimo toga od ukrasa, poklona, voća, nakita i slično, to je njegova dobra volja, ako hoće može nabaviti, a ako hoće može i uskratiti.

Ovo se isto može reći kada je u pitanju i odjevanje koje je šerijatom obavezno, i u to spada ljetnja i zimska odjeća, a sve što je iznad toga od odjeće biva opet shodno njegovoj dobroj volji, ako hoće kupit će, a ako, pak, neće, neće kupiti.

Muž nije obavezan da ženama kupuje istu odjeću, iste boje, ako svakoj da ono što joj je potrebno, prema tome, riječi Uzvišenog: Prema njima se lijepo ophodite ukazuju na ono što smo spomenuli, a ne odnosi se na ono što žene priželjkuju i traže, zato što je ovo skoro nemoguće postići, i sa ovakvim nečim čisti šerijat nije došao.

Obaveza izdržavanja i odjevanja

Prenosi Mua'vija ibn Hajde da je neki čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Allahov Poslaniče, kakve dužnosti imamo prema ženi?“ On reče: „Da joj obezbijediš ishranu i odjeću, da je ne tučeš po licu, da joj ne govoriš ružne riječi i da je ne napuštaš u postelji, osim u svojoj kući“.27

Rekao je imam El-Hatabi: U ovome je dokaz da je odjevanje i izdržavanje obaveza, i po ovom pitanju nema precizirane granice, nego treba biti „na lijep i uobičajen način“, i shodno (materijalnom) stanju muža i njegovoj mogućnosti, pa ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to učinio njezinim pravom, onda je muž obavezan da to ispuni, bez obzira bio prisutan ili odsutan, a ako ne bude imao to mu postaje kao dug kojeg mora isplatiti kao i sva ostala supružnička prava.28

Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Bojte se Allaha kada su u pitanju vaše žene. Vi ste se njima oženili uz Allahovu garanciju. Njihovi spolni organi postali su vam dozvoljeni Allahovom riječju. Njihovo pravo je da ih hranite i oblačite koliko vam mogućnosti dozvoljavaju”.29

Kaže imam En-Nevevi, rahimehullah: U ovome je obaveza izdržavanja i odjevanja žene, i ovo je pritvrđeno konsenzusom.30

Rekao je Šejhul-islam, rahimehullah: a što se tiče izdržavanja i odjevanja to je, također, od sunneta, i to je od slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je pravedno postupao prema svojim ženama kada je u pitanju izdržavanje, kao što je bio pravedan u podjeli noćenja, sa postojanjem razilaženja među učenjacima da li je to bilo obaveza njemu ili samo poželjno? Stav koji ukazuje da mu je to bila obaveza je jači i bliži Kur'anu i sunnetu.31

Rekao je imam Eš-Širbini, rahimehullah: Njoj obavezno pripada odjeća koja joj je neophodna.32

Imam Ibn Kudame je kazao: Odjevanje je njegova obaveza po koncenzusu islamskih učenjaka.33

Rekao je El-Buhari, rahimehullahu: ‘Dužnost izdržavanja supruge i djece’, pa je nakon toga spomenuo hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolja je sadaka ona koja ne opterećuje davaoca (ostavlja ga bogatim). Gornja ruka (ona koja dijeli) bolja je od donje ruke (koja prima). Pođi od onoga koga izdržavaš“.34

Hafiz ibn Hadžer je rekao: Spoljašnjost ovoga upućuje na to da se pod porodicom ovdje misli na ženu…a i kontekst upućuje na to da je ona zauzeta obavezama prema mužu, a i koncenzus je postignut po ovom pitanju.35

Rekao je Et-Taberi: Izdržavanje supruge je obaveza, i čovjek biva nagrađen za ono što udjeli shodno nijjetu.36

Rekao je el-Muhelleb: Izdržavanje supruge je obaveza po konsenzusu.37

Imam El-‘Ajni, rahimehullah, spominje sljedeće u “'Umdetul-kari“ (21/15) da je ovo obaveza, i preneo je govor Ibn Bettala da je to obaveza po koncenzusu (21/23), kao i ibn Hazm u „El-Muhalla“ (9/59“, i Ševkani u „Sejlul-džerrar“ (4/446), i dodao je da je na ovome konsenzus.

(Nastaviće se, inšaaAllah…)

Izvor: http://www.saaid.net/Doat/ehsan/2.htm
Prevod: Menhedž

Bilješke:

1 En-Nisa’: 128.
2 Buhari (9/380), Muslim (18/157).
3 Tefsir El-Kurtubi (5/407).
4 Medžmu'ul-fetava (32/269).
5 Zadul-me'ad (1/115).
6 Fethul-Bari (9/391).
7 Ovaj hadis bilježi: Ebu Davud (2/242), Tirmizi (3/447), Nesai (7/64), i Ibn Madže (1/633), a Ibn Hadžer ga smatra sahihom u „Bulugul-meram“ (3/310), i Albani u „Irvaul-galil“ (7/80).
8 En-Nisa’: 128.
9 Šerhus-sunne (9/150-151).
10 El-Muhalla (9/175).
11 Medžmu’ul-fetava (32/269).
12 El-Umm (5/158).
13 El-Umm (5/280).
14 ‘Umdetul-kari (20/199), El-Mebsut (5/217).
15 Sejlul-džirar (2/301), i Nejlul-evtar (6/216).
16 En-Nisa’: 19.
17 El-Mugni (8/138).
18 Et-Talak: 6.
19 El-Muhalla (9/253).
20 El-Mugni (9/237).
21 El-Mugni (8/147).
22 El-Mugni (9/237).
23 Bedai’us-sanai’a (4/23).
24 El-Mugni (8/137).
25 Ed-Durrul-muhtar (3/599-600).
26 Bedai’us-sanai’a (4/34).
27 Ahmed (4/447), Ebu Davud (2/244), Ibn Madže (1/593), a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “El-Irva” (7/98).
28 Me’alimus-sunen me’a hamiš lil-munziri (3/67-68).
29 Muslim (8/183).
30 Šerhu Muslim (8/184).
31 Medžmu’ul-fetava (32/269).
32 Mugnil-muhtadž (3/429).
33 El-Mugni (9/236).
34 Buhari (5355), Nesai (2534).
35 Fethul-Bari (9/625).
36 El-Feth (9/623).
37 Fethul-Bari (9/623).