Naslovnica Ostalo Aktuelne teme Ma bit će nama oprošteno…

Ma bit će nama oprošteno…

169
islam slike

Uzvišeni Allah subhanehu ve teala u Svojoj Plemenitoj Knjizi spominje prijašnje poslanike i njihove narode, kako bi čovječanstvo do Sudnjega dana uzimalo pouku iz onoga što se njima desilo zbog njihovog nevjerovanja i prkošenja Allahovim poslanicima i njihovim poslanicama.

Tako kaže Uzvišeni dželle ve ‘ala:

قَدْ كَانَ فِي قَصَصِهِمْ عِبْرَةٌ لِّأُولِي الْأَلْبَابِ

„U kazivanju o njima je pouka, za one koji pameti imaju.” (Jusuf, 111)

Sličnost sinovima Israilovim

Poslanik kojeg Allah azze ve dželle najviše u Kur'anu spominje jeste Musa alejhi selam i njegov narod, sinovi Israilovi, kojem je on kao poslanik i vjerovjesnik poslan. Uzviseni Allah kaže:

إِنَّ هَٰذَا الْقُرْآنَ يَقُصُّ عَلَىٰ بَنِي إِسْرَائِيلَ أَكْثَرَ الَّذِي هُمْ فِيهِ يَخْتَلِفُونَ

“Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze.” (En-Neml, 76)

S obzirom da je Kur'an objava do Sudnjega dana i Svjetlo i Uputa svim narodima, uzet ćemo jednu kap iz mora mudrosti onoga što je Uzvišeni rekao u gore navedenom ajetu, a to je, da je u kazivanju o prijašnjim narodima pouka za one koji pameti imaju.

Naš ummet, koji je najbolji ummet koji se ikad pojavio na Zemlji sa najboljim Poslanikom, pečatom svih poslanika, onda kad je skrenuo sa Upute Poslanika i odabranih generacija, u mnogo čemu je postao sličan sinovima Israilovim.

Za ovu tvrdnju valja spomenuti predaju koju prenosi Ebu Se'id el-Hudrij od Allahovog Poslanika u kojoj kaže: “Slijedit ćete one prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak kad bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima u nju ušli. Rekosmo o, Allahov Poslaniče, zar židove i kršćane!? Reče, a koga drugog?“ (Buhari u Sahihu)

S tim što “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato sto su bili nepokorni i uvijek granice zla prelazili.” (Al-Maida, 78) i možemo reći da je njihova priča završena.

Međutim, što se tiče ovog ummeta, kojem je poslan zadnji Poslanik, najodabraniji i pečat svih poslanika i vjerovjesnika, on je trenutno u fazi stagniranja i padanja, ali uz Allahovu pomoć, samo što nije napukla zora spasa i vrijeme kad će prsa vjernika biti izliječena, a nevjernička srca ozlojeđena.

Slijeđenje onih prije njih

Suvišno je govoriti o tome kako su muslimani, naročito u zadnjem stoljeću ostavili svoju vjeru, te zadivljeni dunjalučkim napretkom, počeli slijediti običaje Zapada, koji je uzgred budi rečeno, zauzdan uzdama židova. Slijede one kojima je normalno da sa psom u istom krevetu spavaju i jedu iz iste posude. Sa psom, koji je oličenje nečisti, izuzevši kad služi svrsi, za koju ga je Allah stvorio.

Muslimani slijede one kojima je normalno da čovjek bude homoseksualac! Kakav izopačen razum i ljudska fitra-priroda mora biti, da prihvati da muškarac spolno priđe muškarcu u njegovu zadnjicu. (Izvinjavam se na izrazu, ali stvari valja nazvati njihovim pravim imenima). Nazivaju to napretkom i modernizmom, pa zar nisu zapravo otišli nekoliko hiljada godina unatrag, slijedivši Lutov narod iz Sodome i Gomore, kojeg je Allah strašnom kaznom uništio upravo zbog toga što su pored njihovog nevjerovanja i prkošenja poslaniku – koji im je od Allaha bio poslan kao milost i opomena – prvi na Zemlji počeli upražnjavati ovaj gnusan čin, tj. homoseksualizam.

Dug bi bio spisak, ukoliko bismo nabrajali sve ono u čemu muslimani, ili oni koji se islamu pripisuju, slijede one koji povrh svega navedenog ili onog što bismo mogli navesti, ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, صلى الله عليه وسلمi iznose laži i potvore na našu vjeru. Muslimani ih nažalost svesrdno slušaju i pokoravaju im se, pa tako ono što je vjerodostojno od islama i one koji se toga pridržavaju, drže zaostalim i neprimjerenim, a ono što im ovi ljubitelji pasa i pedera o islamu – iznoseći laži – serviraju, uzimaju bez rezerve.

Ono u čemu muslimani danas također sliče sinovima Israilovim jeste, da su onda, dok su se držali Knjige i Upute koju im je Allah kao milost spustio, te bili ustrajni i strpljivi u tome, bili vodeći narod na Zemlji i bili su oni za kojima su se drugi povodili. Kaže Uzvišeni Allah azze ve dzelle:

وَلَقَدْ آتَيْنَا مُوسَى الْكِتَابَ فَلَا تَكُن فِي مِرْيَةٍ مِّن لِّقَائِهِ ۖ وَجَعَلْنَاهُ هُدًى لِّبَنِي إِسْرَائِيلَ

وَجَعَلْنَا مِنْهُمْ أَئِمَّةً يَهْدُونَ بِأَمْرِنَا لَمَّا صَبَرُوا ۖ وَكَانُوا بِآيَاتِنَا يُوقِنُونَ

“Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u to da Ga nije sreo – i putokazom je sinovima Israilovim učinili. Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.“ (Sedžda, 23,24)

Bit će nam oprošteno…

Ono što je danas u ummetu poput kuge uzelo maha, a to je vjerovatno srazmjerno okretanju i ostavljanju Allahove vjere, jeste ubjeđenje da će ljudi bez obzira kakva djela imali i ma koliko Allahu i Njegovu Poslaniku nepokorni bili, ipak imati lijep završetak na dunjaluku i na Ahiretu. Tako se nažalost povećao i broj učenih glava, koje običan puk slijedi, a koje ga – slijedeći u praksi dogmu murdžijsku i džehmijsku, onih prije njih – ubjeđuju da je dovoljno samo ako se zovu muslimanima, Bošnjacima, Albancima, Turcima itd., i ako u srcu vjeruju, da će ih to odvesti u Džennet spasa i sačuvati propasti Džehennema. Tako, čovjek cijeli život skuplja mrvice dunjaluka, a Allaha se sjeti možda samo kad je u nekoj tegobi, ili kad ga, Allah da sačuva, opsuje. Kažemo mrvice dunjaluka, jer je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: „Da dunjaluk kod Allaha vrijedi i koliko krilo jedne mušice, ne bi On dozvolio nevjernicima da sa njega popiju ni gutljaj vode.“ (Hadis bilježi imam Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani)

Kaže Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi, nakon govora o tome da je sinove Israilove zbog njihovih nedjela pretvorio u svinje i majmune:

فَخَلَفَ مِن بَعْدِهِمْ خَلْفٌ وَرِثُوا الْكِتَابَ يَأْخُذُونَ عَرَضَ هَٰذَا الْأَدْنَىٰ وَيَقُولُونَ سَيُغْفَرُ لَنَا وَإِن يَأْتِهِمْ عَرَضٌ مِّثْلُهُ يَأْخُذُوهُ ۚ أَلَمْ يُؤْخَذْ عَلَيْهِم مِّيثَاقُ الْكِتَابِ أَن لَّا يَقُولُوا عَلَى اللَّهِ إِلَّا الْحَقَّ وَدَرَسُوا مَا فِيهِ ۗ وَالدَّارُ الْآخِرَةُ خَيْرٌ لِّلَّذِينَ يَتَّقُونَ ۗ أَفَلَا تَعْقِلُونَ

وَالَّذِينَ يُمَسِّكُونَ بِالْكِتَابِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ إِنَّا لَا نُضِيعُ أَجْرَ الْمُصْلِحِينَ

“I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: ′Bit će nam oprošteno!′ A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da će o Allahu samo istinu govoriti – a oni čitaju ono što je u njoj. Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se nećete opametiti? A oni koji se čvrsto drže Knjige, i koji namaz obavljaju – ta, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.” (El-A'raf, 169,170)

Ovaj ajet je slika i prilika stanja ummeta danas, a ovako se isto desilo sa kršćanima, koji tvrde da je Isa sin Merjemin razapet, žrtvovavši time sebe na ime iskupa njihovih grijeha do Sudnjega dana.

Allaha molimo da popravi stanje ummeta, da skine jaram poniženja, kojeg je ummet sam sebi na vrat stavio onda kad se udaljio od Allahove vjere i okrenuo se slijeđenju onih koji su prokleti i onih koji su zalutali.


Napisao: Isedin Karamehić