Dokaz za to jeste predanje koje imam Muslim bilježi od Safvana, a on je Ibn Abdullah ibn Safvan, za kojim je bila udata Ed-Derda. On je ispričao: “Stigao sam u Šam i posjetio Ebud-Derdaa, radijallahu anhu. Ne nađoh ga u kući, ali tu bijaše Ummud-Derda, radijallahu anha. Ona me upita: ‘Hoćeš li ići na hadž ove godine?’ ‘Hoću’, odgovorih. ‘Čini dovu da nam Allah podari dobro’, reče ona ‘jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Dova muslimana za njegova brata u odsustvu[1] primljena je. Pored njegove glave bdije melek koji je zadužen da kada god on uputi hajr-dovu za svoga brata, taj melek uzvrati riječima: ‘Amin! Neka i tebi bude dato to isto!‘ Ja se uputih prema pijaci, i na putu sretoh Ebud-Derdaa, radijallahu anhu, koji mi, prenoseći od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, reče to isto.”[2]
Iz hadisa zaključujemo da od dove meleka korist imaju dvojica: prvi je onaj za kojeg njegov brat uči dovu u odsustvu, jer melek koji je određen za to kaže: “Amin!”, odnosno: Gospodaru uslišaj njegovu dovu za svoga brata![3] A drugi je onaj koji upućuje dovu za svoga brata u njegovom odsustvu, jer melek upućuje dovu za njega govoreći: “I tebi isto”, tj. Allah dao i tebi isto ono što tražiš za svoga brata.[4]
Imam Ibn Hibban u svome Sahihu ovako je naslovio jedno poglavlje Lijepo je da čovjek često uči dovu za brata u odsustvu, nadajući se da obojica dobiju ono za šta moli.[5]
Imam Nevevi ovako je objašnjavao ovaj hadis: “Ovo je pokazatelj vrijednosti čovjekove dove za svoga brata u odsustvu. Ovu bi vrijednost dobio i kada bi činio dovu za cijelu grupu muslimana, pa čak i ako bi činio dovu za sve muslimane općenito.”[6]
Ima onih koji su zaista ustrajni na tome da zasluže dovu meleka učeći dove za svoju odsutnu braću, i hvala Allahu na tome. El-Kadi Ijad kaže: “Neki dobri prethodnici imali su običaj kada bi htjeli učiti dovu za sebe i nešto zamoliti od Allaha, uputili bi dovu za svoga brata muslimana, da mu Allah podari upravo to, jer bi ta dova bila primljena, te bi tako obojica dobili isto.“[7]
Hafiz Ez-Zehebi navodi od Ummud-Derdaa, radijallahu anha, da je Ebud-Derda, radijallahu anhu, imao tri stotine i šezdeset iskrenih prijatelja čije je prijateljstvo bilo radi Allaha, i za koje je upućivao dovu Allahu u svojim namazima. Ona ga je pitala o tome, pa joj je odgovorio: “To činim zato da meleki mole to isto za mene!”[8]
Allah, tebareke ve teala, pohvalio je vjernike koji čine dovu za svoju odsutni braću vjernike koji su bili prije njih, pa je rekao:
Šejh Muhammed ibn Allan es-Siddiki, komentirajući ovaj ajet, veli: “Stvoritelj ih je pohvalio zbog njihove dove koju čine za odsutne vjernike koji su ih pretekli imanski i vremenski.”[9]
Iz knjige Za koga meleki mole, a koga proklinju
Autor: Fadl Ilahi
Obrada: Menhedž
[1] U odsustvu onoga za koga se uči dova u što spada i to kada mu ovaj uči dovu u sebi ili izgovarajući je jezikom ako on ne čuje dovu koja mu se uči. Pogledati Avnul-mabud, 4/275, 276.
[2] Sahihul-Muslim, 4/2094, knjiga Zikr, dova, tevba i istigfar, poglavlje Vrijednost učenja dove za muslimane u njihovom odsustvu, broj hadisa 88 i 2733.
[3] Avnul-mabud, 4/276.
[4] Pogledati isti izvor, 4/276.
[5] El-Ihsanu fi takribi fi Sahihi Ibni Hibban, knjiga Dosjetke, poglavlje Dove, 3/268.
[6] Šerhun-Nevevi, 17/49.
[7] Šerhun-Nevevi, 17/49, i Šerhut-Tajjibi, 5/1707.
[8] Pogledati Sijeru ealamin-nubela, 2/351.
[9] Delilu falihine fi turuki rijadis-salihin, 4/307.
