Naslovnica Akida Čime biva veliki kufr ili riddet (otpadništvo)? Da li je kufr i...

Čime biva veliki kufr ili riddet (otpadništvo)? Da li je kufr i riddet ograničen isključivo na vjerovanje, negiranje i poricanje ili ne?

89
iman i kufr

Čime biva veliki kufr (nevjerstvo) ili riddet (otpadništvo)? Da li je kufr i riddet ograničen isključivo na vjerovanje, negiranje i poricanje ili ne?

Odgovor: Bismillah. Sva hvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Njegovog roba i Poslanika, našeg vjerovjesnika, imama i predvodnika, Muhammeda sina Abdullahova, na njegovu porodicu i ashabe i sve one koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana. A potom:

Kufr i riddet (otpadništvo), Allah nas sačuvao od njih, bivaju činjenjem neke od sljedećih stvari:

  • negiranjem opće poznate stvari u vjeri
  • činjenjem djela kufra
  • izgovaranjem riječi kufra, i
  • ostavljanjem i okretanjem glave od Allahove vjere.

Kufr u i'tikadu (vjerovanju) biva, na primjer, kada bi čovjek vjerovao da Allah ima ženu ili dijete, ili ako bi vjerovao da Allah ima ortaka u vlasti ili da sa njim postoji još neko ko upravlja ovim svemirom, ili da još neko saučestvuje u Njegovim imenima, svojstvima i djelima. Isto tako ako bi vjerovao da neko drugi mimo Allaha zaslužuje da se obožava ili da Allah ima ortaka u svom rububijetu. Ovakvim vjerovanjem čovjek čini veliki kufr koji ga izvodi iz vjere.

Kufr se čini i činjenjem djela kufra kao kada bi čovjek učinio sedždu kipu, uradio sihr ili uradio bilo koji vid velikog širka poput upućivanja dove nekom drugom mimo Allaha, klanja u nečije drugo ime a ne Allahovo, zavjetuje nekom drugom mimo Allaha, činjenjem tavafa mimo Kabe kako bi se približio onome kome tavafi. Kufr se dakle čini djelom kao što se čini i govorom.

Što se tiče kufra u govoru njegov primjer je psovanje Allaha, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili vjere. Kaže Uzvišeni govoreći o skupini onih koji su se u bici na Tebuku izrugivali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima:

وَلَئِن سَأَلۡتَهُمۡ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلۡعَبُۚ قُلۡ أَبِٱللَّهِ وَءَايَٰتِهِۦ وَرَسُولِهِۦ كُنتُمۡ تَسۡتَهۡزِءُونَ لَا تَعۡتَذِرُواْ قَدۡ كَفَرۡتُم بَعۡدَ إِيمَٰنِكُمۡۚ

„Reci: “Zar ste se Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici nakon što ste bili vjernici.” (Tevbe, 65-66)

Uzvišeni Allah im je potvrdio kufr nakon njihova imana. Sve ovo ukazuje da kufr biva djelom, vjerovanjem (ubjeđenjem), kao što isto tako biva i govorom kako smo vidjeli u prethodnom ajetu gdje su pomenuti ljudi postali nevjernici izgovaranjem riječi kufra.

Kufr se čini i džuhudom (negiranjem) i i'tikadom (vjerovanjem, ubjeđenjem). Ove dvije stvari su otprilike iste a može i postojati razlika među njima time što džuhud biva negiranjem djela koje je opće poznato u dini islamu, kao kada bi negirao Allahov rububijet ili uluhijet ili činjenicu da Allah zaslužuje da mu se čini ibadet. Isto tako ako bi negirao nekog meleka, poslanika, ili neku od objavljenih knjiga, ili proživljenje, Džennet, Vatru, nagradu i kaznu, ili obračun na Sudnjem danu. Takođe ako bi negirao obavezu namaza, zekata, hadža, posta, obavezu činjenja dobročinstva roditeljima, obavezu spajanja rodbinskih veza i tome sličnih stvari čija je obaveza opće poznata u vjeri.

Isti je slučaj ako bi negirao zabranu zinaluka, kamate, pijenja alkohola, zabranu nepokornosti roditeljima, zabranu kidanja rodbinskih veza, uzimanja mita i tome sličnih stvari čija je zabrana opće poznata u dini islamu.

I kufr se isto tako može počiniti okretanjem od Allahove vjere, ostavljanjem i odbijanjem Allahove vjere, poput onoga ko se okrene od Allahove vjere niti je izučava niti obožava Allaha. Ovim ostavljanjem i okretanjem od vjere čovjek biva nevjernik. Uzvišeni kaže:

وَٱلَّذِينَ كَفَرُواْ عَمَّآ أُنذِرُواْ مُعۡرِضُونَ

„Ali oni koji ne vjeruju okreću se od onoga čime upozoravani budu.“ (Ahkaf, 3)

I kaže isto tako:

وَمَنۡ أَظۡلَمُ مِمَّن ذُكِّرَ بِـَٔايَٰتِ رَبِّهِۦ ثُمَّ أَعۡرَضَ عَنۡهَآۚ إِنَّا مِنَ ٱلۡمُجۡرِمِينَ مُنتَقِمُونَ

„Ima li većega zulumćara od onoga koji je opomenut ajetima i znacima svoga Gospodara, pa se potom okreće od njih?! Mi ćemo, zaista, kazniti prestupnike.“ (Sedžda, 22)

Dakle, kufr se može počiniti vjerovanjem, džuhudom (negiranjem), djelom, govorom i okretanjem, ostavljanjem i odbijanjem (Allahove vjere).

Što se tiče onoga ko bude prisiljen da izgovori riječi kufra, ili da uradi djelo kufra, takav je opravdan ukoliko se radi o prisili koja je muldži, poput toga da čovjek koji je kadar da ubije zaprijeti da će ga ubiti (ukoliko ne izgovori ili uradi djelo kufra), ili stavi sablju iznad njegove glave. U takvoj situaciji čovjek koji je u prisili je opravdan zbog izgovaranja ili činjenja djela kufra pod uvjetom da njegovo srce ostane smireno u imanu. Molimo Allaha da nas sačuva i spasi.

Onaj ko uradi kufr se nalazi u jednom od pet stanja:

  • da kufr uradi u zbilji, takav je nevjernik
  • da kufr uradi u šali, i on je nevjernik
  • da kufr uradi iz straha (ovdje se pod strahom ne misli na stanje prisile kada se čovjek plaši da se nad njim ne izvrši ono čime mu se prijeti poput ubistva i tome slično što pod potpada pod propis prisile, već se cilja na situaciju u kojoj čovjeka strah od toga da čovjek ne izgubi nešto od dunjalučkih dobara navede na činjenje kufra op. prev.), takav je takođe nevjernik
  • da kufr uradi u prisili ali se njegovo srce smiri uz kufr, tada je takođe nevjernik, i
  •  da kufr uradi u prisili, a da njegovo srce ostane smireno u imanu, takav nije nevjernik zbog riječi Uzvišenog:

مَن كَفَرَ بِٱللَّهِ مِنۢ بَعۡدِ إِيمَٰنِهِۦٓ إِلَّا مَنۡ أُكۡرِهَ وَقَلۡبُهُۥ مُطۡمَئِنُّۢ بِٱلۡإِيمَٰنِ وَلَٰكِن مَّن شَرَحَ بِٱلۡكُفۡرِ صَدۡرٗا فَعَلَيۡهِمۡ غَضَبٞ مِّنَ ٱللَّهِ وَلَهُمۡ عَذَابٌ عَظِيمٞ ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ ٱسۡتَحَبُّواْ ٱلۡحَيَوٰةَ ٱلدُّنۡيَا عَلَى ٱلۡأٓخِرَةِ وَأَنَّ ٱللَّهَ لَا يَهۡدِي ٱلۡقَوۡمَ ٱلۡكَٰفِرِينَ

„Ko počini kufr Allahu nakon što je u Njega vjerovao – osim ako na to bude prisiljen a srce mu ostane smireno u imanu – čeka Allahova kazna. Ali one koji svoja prsa kufru otvore (smire se uz kufr i prihvate ga) stići će Allahova srdžba i njih čeka patnja velika. To je zbog toga što su oni dali prednost ovom svijetu nad ahiretom, a Allah neće uputiti na Pravi put narodu koji je nevjernički.“ (Nahl, 107)

Odgovorio: Šejh Abdul Aziz er – Radžihi
Iz djela: Pitanja o imanu i kufru