Naslovnica Menhedž Tevhid je najveća korist koju treba ostvariti, a širk najveća šteta koju...

Tevhid je najveća korist koju treba ostvariti, a širk najveća šteta koju treba otkloniti

146

Znaj da se mesela određivanja koristi i štete vraća Zakonodavcu, a ne ljudskim strastima i prohtjevima ili njihovom ličnom idžtihadu. Stoga, nema sumnje da ono što naredi Zakonodavac obuhvata vrhunsku korist pa makar neko od učenih imao drugačije mišljenje. A ono što On zabrani obuhvata štetu koju je obaveza ostaviti i kloniti se je, pa makar neko smatrao da je korist u njenom činjenju. Ne može se korist koju je ustanovio Zakonodavac pretvoriti u štetu niti obrnuto radi tvrdnji određenih ljudi.

Kada bi to bilo tako onda bi se Šerijat pretvorio u mišljenja i strasti ljudi, i ne bi u vjeri ostali postulati. Uzvišeni kaže;

ولو اتبع الحق أهواءهم لفسدت السماوات والأرض بل أتيناهم بذكرهم فهم عن ذكرهم معرضون

„Da se istina za hirovima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na
nebesima i Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali Opomenu, ali se oni od Opomene svoje okreću.“
(Mu'minun, 71)

Stoga su neki učeni rekli da je ovo nova vjera koja se formira pod izgovorom ostvarivanja koriste i otklanjanje štete. Njihove riječi da žele ostvarivanje koristi i otklanjanje štete su u stvari riječi istine kojima se želi batil.

Na osnovu toga su dozvolili patriotizam u zamjenu za akidu el vela'a vel bera'a, demokratiju u zamjenu za predanost Allahovom šerijatu, glasanje umjesto šure, i da se narod obožava umjesto Allaha. Pa tako sprovode kufr, a tvrde da žele pomoći islam. Tvrde da žele doći do šerijata preko demokratije, glasačkih kutija i povelja Ujedinjenih nacija. Nažalost, živimo u vremenu u kojem čak i neki od onih koji nisu od obične mase svijeta ne razlikuju millet Ibrahima, kao da nisu ni čuli za njega prije toga.

Neki od njih koji su se ranije borili protiv džahilijetskog zakonodavstva, parlamenta i demokratije, sada pozivaju u njih, brane ih i raspravljaju se. Neki idu do te mjere da govore da nema drugi način da se pomogne vjera osim na pomenuti način (tj. putem demokratije i glasanja), te da je poziv na praktikovanje Šerijata u ovom vremenu fitna protiv koje se treba boriti!

Kaže šejhul islam Ibn Tejmije, rahimehullah: „Zaista, širk, govor o Allahu bez znanja, gnusna djela, i javna i tajna, i zulum (nepravda) ništa od toga nikada ne može imati u sebi nikakvu korist.“

Zato je najveća korist koju je obaveza ostvariti, uspostavljanje tevhida koji je Allahovo pravo kod Njegovih robova. A najveća šteta koju treba suzbiti jeste širk Allahu.

Pogledaj ovaj događaj koji se desio za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kojeg spominje Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u Zadul-Meadu.  Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao Mugiru i Ebu Sufjana da sruše Lata, iako su oni (tj. ljudi kod koji se nalazio Lat) tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga ostavi tri godine. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to odbio tražili su da ga ostavi dvije godine, pa kada je i to odbio tražili su godinu, pa kada je i to odbio tražili su da ostavi Lata mjesec dana. Pa je i to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbio. Razlog radi kojeg su tražili odgađanje rušenje Lata bio je taj kako bi bili pošteđeni od reakcije bezumnika iz njihova naroda, te žena i čeljadi, kako ih ne bi uplašili rušenjem Lata sve dok ne prihvate islam. Pored toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odbio osim da pošalje Ebu Sufjana ibn Harba i Mugiru ibn Šubeta da sruše Lata. Uz gore pomenuto tražili su od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ih poštedi namaza i da svoje kipove ne ruše svojim rukama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im reče: „Što se tiče rušenja kipova vašim rukama toga ćemo vas poštediti (time što će ih drugi ashabi porušiti, a ne oni svojim rukama). A što se tiče namaza, pa nema hajra u vjeri u kojoj nema namaza.“

Kada su prihvatili, Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, im je poslao pismo i kao emira postavio Osmana ibn Ebil-Asa. On je bio najmlađi ali je najviše učio o islamu i bio najučeniji u Allahovoj Knjizi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa njima poslao i Ebu Sufjana i Mugiru ibn Šubeta kako bi srušili taguta (Lata). Kada su došli do Taifa, Mugire je htio dati prednost Ebu Sufjanu ali je on to odbio. Mugire se potom popeo na Lata i počeo rušiti motikom. Kada ga je porušio Mugire je uzeo imetak i ukras koji su se nalazili kod Lata te je to poslao Ebu Sufjanu.

(Pogledaj kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbio ostavljanje taguta (kipa) makar za jedan dan, iako je u njegovom ostavljanju za neko vrijeme bila korist. To zbog toga što je širk najveća šteta koju treba otkloniti, a uspostavljanje tevhida najveća korist koju treba uspostaviti, op. prev.)

Skraćeno iz djela „Islam i demokratija“ od šejha Sadika Ebu Abdullaha.