Kada se spomene termin miskin (siromah) prvo što na um pada jeste onaj insan na kojem se pojave tragovi potrebe, teškog života, te mu sadaka postane dozvoljena.
Međutim, u posljednje vrijeme pojavila se druga vrsta siromaštva, koju je proizvelo prenošenje vijesti o putovanjima, bogatim ručkovima i večerama, raznovrsnim skupim modnim brendovima, o raznim svečanim okupljanjima i drugim stvarima, a što je učinilo da mnogi ljudi – sa oskudnim primanjima – sebi postavljaju pitanje: „Gdje sam ja u odnosu na njih? Kamo sreće da mogu putovati poput njih, ili da se oblačim, ili da vozim ono što oni voze?!“, pa se time kod njega samo povećava bol i tuga, dok on sluša vijesti o tim raskošnicima, iako stvarnost može biti potpuno drugačija, a to da su oni debelo zaglavili u dugovima, ali je u pitanju ljubav prema pokazivanju i reklamiranju!
Ovakva osjećanja su proizvela društvo koje je opterećeno luksuzima i raskošću, vodeći brigu o udovoljavanju fizičkih užitaka na račun duševnog smiraja, osim kome se Allah Uzvišeni smilovao!
Onog ko zajedno sa svojom porodicom ne putuje vani ti takvi raskošnici smatraju miskinom (siromahom)!
Isto tako, onaj ko ne oblači niti često mijenja markiranu i skupu odjeću kod tih takvih se smatra miskinom!
Također, onaj ko svadbu svoje štićenice napravi uz obično veselje i jedan ručak, a ne u ogromnoj palati, ili skupocjenom ekskluzivnom restoranu, takvog smatraju miskinom!
Onaj u koga je mobilni telefon od nepoznatih i nižerangiranih marki, taj neminovno spada u miskine!
Nekad može biti razumljivo da luksuz ganjaju bogati i dobrostojeći, ali kako razumjeti one, sa ograničenim i oskudnim primanjima, koji ganjaju luksuz jer se osjećaju siromašnim i manje vrijednim ako ne posjeduju ono što posjeduju i bogati?! Pa ih to navede da se zadužuju, ili da upadnu u ropstvo bankarskih kredita koji ih godinama proganjaju i tlače!
Niko ne zabranjuje uživanje u onom što je Allah Uzvišeni dozvolio od lijepih i dobrih stvari, ali ovo natjecanje u ovim vrstama luksuza od strane velike većine u svim kategorijama jednog društva nije nikako dobro, a kamoli pohvalno, niti su njegove posljedice pozitivne; dovoljno ti je samo da iskreno i realno pogledaš u njegove tragove kako bi dokučio samo mali dio toga.
Onda kada su neka od mjerila kod određenih ljudi bila veza za vanjštinu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je nastojao to ispraviti kad god bi se ukazala prilika. Od toga je i slučaj u kojem se navodi da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te on čovjeka koji je sjedio kod njega upita: „Sta misliš o ovom čovjeku?“ Čovjek odgovori: ‘On je čovjek iz redova plemića. On je, tako mi Allaha, dostojan da mu djevojka bude isprošena, ako je zaprosi, i ako se zauzme (za nekoga), da mu to bude prihvaćeno.’ Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zašutio. Potom je prošao drugi čovjek, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: „A šta misliš o ovome?“ Čovjek reče: ‘Ovaj je čovjek iz redova siromašnih muslimana. On nije dostojan da mu djevojka bude isprošena, ako (je) zaprosi, niti da mu, ako se zauzme (za nekoga), to bude prihvaćeno, niti da se, ako nešto rekne, slušaju njegove riječi.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: „On je bolji od prepune zemlje (ljudi) nalik na onog prvog!“1 Buhari je u svom Sahihu zbog ovog hadisa naslovio sljedeće poglavlje: „Vrijednost (fadilet) siromaštva“.
Uistinu, ovo je poziv na umjerenost, i preispitivanje samog sebe o davanju širine i prava u mnogim vrstama raskoši; pa će u ummetu odrastati omladina i živjeti luksuznim životom koji ne poznaje granice ozbiljnosti, i životom požuda i uživanja koji nije okusio okus tjeskobe, i kada ummet bude htio da gradi neće moći, ili ako, pak, izgradi onda će to biti na slabim osnovama i mlitavim temeljima!
Napisao: Šejh i dr. Omer el-Mukbil, hafizahullah
Izvor: Medžalisut-tezkir, 269. str.
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
Bilješka:
1 Buhari (6447).
