Naslovnica Akida Poziv u tevhid i šerijatska pitanja vezana za njega

Poziv u tevhid i šerijatska pitanja vezana za njega

274
tevhid islam, poziv u tevhid

Cijenjeni čitaoci, u nastavku je peto poglavlje iz djela Muhtesar – komentar Knjige tevhida od uvaženog šejha Alija el-Hudajra, jednog od najvećih živućih učenjaka na polju islamskog ubjeđenja – akide. Ovo poglavlje obiluje jako korisnim meselama o pozivu u tevhid.

dekorativna linija

Poglavlje o pozivu u svjedočenje da nema drugog božanstva [koje zaslužuje ibadet] osim Allaha

horizontalna linija

Uzvišeni kaže: „Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i oni koji me slijede, i neka je hvaljen Allah, ja nisam od mušrika.’“ (Jusuf, 108)

Od Ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njima dvojicom, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov mir i spas njemu, kada je slao Mu’aza u Jemen, rekao: „Ti ćeš, uistinu, doći narodu od ehli-kitabija, pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude svjedočenje (šehadet) da nema drugog božanstva koje zaslužuje ibadet osim Allaha…“ – u drugom predanju stoji: „…da Allaha jednim učine…“„pa ukoliko ti se u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći, pa ukoliko ti se u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim sadaku (zekat), koji se uzima od njihovih bogataša i dijeli njihovoj sirotinji, pa ako ti se u tome pokore, nemoj uzimati njihovu najbolju i najplemenitiju imovinu, i čuvaj se dove onoga kome je nepravda učinjena, jer, uistinu između nje i Allaha nema pregrade.“ Hadis bilježe Buhari i Muslim (Buhari, 255/3, Muslim/19)

Njih dvojica takođe prenose od Sehla ibn Sa’da, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov mir i spas njemu, rekao u vrijeme pohoda na Hajber: „Sutra ću predati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik; Allah će dati pobjedu pod njegovim vođstvom.“ Svijet je tu noć proveo pričajući o tome kome će je dati, a kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku, Allahov mir i spas njemu, i svaki od njih je želio da njemu bude data. Tada on upita: „Gdje je Alija ibn Ebi Talib?“ „Njega bole oči“, rečeno je. Poslali su po njega i on je doveden, pa mu je pljucnuo u oči i proučio mu dovu. Ozdravio je kao da ga nije ni boljelo. Potom mu je dao zastavu i rekao: „Polahko idi dok ne dođeš u njihovo područje, potom ih pozovi u islam i obavijesti ih kakve obaveze imaju prema Allahu Uzvišenom, jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka – bolje ti je od stada crvenih deva.“ (Buhari, 58/7, Muslim, 2406)

Komentar

U nekim primjercima Kitabut-tevhida ovo poglavlje je naslovljeno „Poglavlje o pozivu u tevhid“. Autor je ovim poglavljem namjeravao da pojasni propis pozivanja u tevhid nakon što je spomenuo tevhid i njegove odlike, kao i širk i upozorenje na njega.

✦ Kakav je propis pozivanja u tevhid?

Šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab je ovu mes'elu spomenuo na početku svog djela El-usulus-selase (Tri načela) kada je rekao: „Obaveza je svakom muslimanu da nauči četiri stvari“, pa je potom spomenuo da'vu – pozivanje. Ibn Kasim je u komentaru Kitabut-tevhida spomenuo kako je poziv u tevhid obaveza (vadžib), i to je ispravno mišljenje. Dokaz tome jesu hadisi Mu'aza i Alije ibn Ebi Taliba koje je autor naveo, a u kojima se poziv u tevhid spominje u obliku imperativa, što ukazuje na obaveznost pozivanja u njega. Takođe, poziv u tevhid je obaveza zato što je to put Poslanika, Allahov mir i spas njemu, kojeg nam je obaveza slijediti, jer Uzvišeni kaže:

„Doista vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.“ (Al-Ahzab, 21)

Poziv u tevhid je obavezan onome ko je kadar da to učini i ima znanja o njemu. Postoji situacija u kojoj je poziv u tevhid poželjan, ne obavezan, a to je prilikom borbe protiv nevjernika do kojih je već stigao poziv u tevhid. Tada je poželjno da se prije borbe pozovu u tevhid.

✦ Da li su metode da'veta neizmjenjive ili podložne idžtihadu?1

Neki učenjaci smatraju da su neizmjenjive, a drugi da su podložne idžtihadu, dok neki smatraju da su neizmjenjive, ali da nema prepreke idžtihadu kada su u pitanju metode da'veta. Nema sumnje da metode da'veta nisu neizmjenjive, da, imamo metode da'veta koje su neizmjenjive poput hutbe, slanja da'vetskih pisama, obraćanje ljudima na sijelima itd., ali nema prepreke u korištenju novonastalih šerijatskih metoda koje naliče slanju pisama, poput kasete, CD-ova, itd.

✦ Mes'ela: Kakav je propis govora: „Tevhid (jedinstvo) saffa prije riječi tevhida,“ tj. da se govor o akidi treba odložiti sve dok se ljudi ne ujedine?

Ovo je neispravno jer najprije mora biti riječ tevhida a potom dolazi jedinstvo (tevhid) saffa.

✦ Mes'ela: Kakav je propis govora: „Potpomagat ćemo se zajedno u onome oko čega se slažemo, a opravdat ćemo jedni druge u onome u čemu se razilazimo“?

I ove riječi su neispravne jer ne možemo opravdati, niti se složiti, sa novotarima koji se suprostavljaju ehli-sunnetu svojim novotarijama.

Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju

1 Riječi Uzvišenog: „Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i oni koji me slijede, i neka je hvaljen Allah, ja nisam od mušrika.’“ (Jusuf, 108)

Ajet ukazuje da je put Poslanika, Allahov mir i spas njemu:

Poziv ka Allahu

Iskrenost, koja se ogleda u riječima „k Allahu“ (tj. poziva Allahu, a ne sebi ili nekom drugom, op.prev.)

Znanje, koje se ogleda u riječima „imajući jasne dokaze“.

To su tri činioca da'veta u ovom ajetu. Hadis Abdullaha ibn Abbasa takođe ukazuje na znanje, jer je Poslanik, Allahov mir i spas njemu, pojasnio stanje onih koji se pozivaju riječima: „Ti ćeš, uistinu, doći narodu od ehli-kitabija“.

Onaj koji se poziva u cjelini ne izlazi iz okvira jednog od tri stanja:

› ili je od onih koji daje prednost istini, takav se poziva sa hikmetom (mudrošću),

› ili je od onih koji daju prednost neistini, takvom se navode dokazi koji zastrašuju i upozoravaju na takav postupak,

› ili se radi o inadžiji.

✧ Mes'ela: Koja je fajda u spominjanju riječi „Neka je slavljen Allah, ja nisam od mušrika“, nakon govora o da'vi?

U tome je velika korist kao i glavna osnova i pravilo kada je u pitanju da'va, a to je da da'va treba biti daleko od širka, tako da kada pozivamo Allahu ne smijemo činiti nešto od širka ili kufra na putu da've. U islamu cilj ne opravdava sredstvo.

Širk je vrhunac ružnoće i kuđenje Gospodara, pa kako da bude put ka Allahu? Širk ne može biti sredstvo i metod pozivanja ka Allahu, stoga nije dozvoljeno ulaziti u mušričke parlamente i mušričke vlasti ili praviti koaliciju sa sekularistima radi ostvarivanja političkih koristi, a sve pod izgovorom da'veta. Dokaz tome jeste ovaj ajet: „Neka je slavljen Allah, ja nisam od mušrika“ tj. pozivam Allahu veličajući Allaha od toga da pozivam k Njemu kufrom ili širkom. Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: „Zaista u širku, govoru o Allahu bez znanja, razvratu – javnom i tajnom, i zulumu nema nikakve maslehe (koristi).“ (Medžmu'ul fetava 14/476)

I kaže: „Čovjeku nije dozvoljeno da radi stvar za koju zna da je haram zbog toga što misli da će ga pomoći u pokornosti Allahu.“ (Medžmu'ul fetava, 14/474)

2 Hadis Abdullaha ibn Abbasa

Od Ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njima dvojicom, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov mir i spas njemu, kada je slao Mu’aza u Jemen, rekao: „Ti ćeš, uistinu, doći narodu od ehli-kitabija, pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude svjedočenje (šehadet) da nema drugog božanstva koje zaslužuje ibadet osim Allaha…“ – u drugom predanju stoji: „…da Allaha jednim učine…“„pa ukoliko ti se u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći, pa ukoliko ti se u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim sadaku (zekat), koji se uzima od njihovih bogataša i dijeli njihovoj sirotinji, pa ako ti se u tome pokore, nemoj uzimati njihovu najbolju i najplemenitiju imovinu, i čuvaj se dove onoga kome je nepravda učinjena, jer, uistinu između nje i Allaha nema pregrade.“ Hadis bilježe Buhari i Muslim (Buhari, 255/3, Muslim/19)

„Ti ćeš, uistinu, doći narodu od ehli-kitabija…“ Nazvani su ehli-kitabijama – oni kojima je data knjiga – kako bi ih razlikovali od drugih, tako ovo nije ime kojim se hvale.

Ehlu-kitabije dijelimo na tri grupe:

  1. Oni koji su bili prije izvitoperavanja knjige, oni se jezički nazivaju ehli-kitabije, ali su u suštini muslimani.
  2. Oni koji su došli nakon izvitoperavanja knjige. Oni se nazivaju ehli-kitabijama i njih je bilo i za vrijeme Poslanikova, Allahov mir i spas njemu, života.
  3. Oni koji se samo imenom pripisuju ehli-kitabijama, ali niti rade po izvitoperenom Tevratu i Indžilu, niti vjeruju vjerovanjem ehli-kitabija.2 Od njih nije dozvoljeno jesti ono što oni zakolju niti se ženiti takvim ženama. To što se nazivaju jevrejima ili kršćanima ne mijenja stvar, dok god to ne prati uvjerenje. Primjer takvih je poput primjera onoga ko se naziva muslimanom, a ne radi ništa od islama.

„… pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude svjedočenje (šehadet)…“ Ovdje je naredba od Poslanika, Allahov mir i spas njemu, a naredba ukazuje na obaveznost činjenja onoga što se naređuje.

Ova naredba ukazuje na dvije stvari:

  1. na obaveznost pozivanja u tevhid,
  2. na obaveznost davanja prioriteta da'vi tevhida tj. pozivu u tevhid

✧ Mes'ela: Ovo nam ukazuje na devijaciju u određenim pokretima i džematima koji ne vode računa o ovom prioritetu (tevhidu), već daju prednost drugim stvarima, poput okupljanja ljudi, poučavanja moralu, vladanju, itd.

„… pa ukoliko ti se u tome pokore…“ Tj. ako ti se dobrovoljno (bez prisile) odazovu.

„… obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći…“ Tj. pet poznatih namaza. Ovo ukazuje na postepenost u da'vi, s tim što se mora voditi računa o prioritetima, pa se tako najprije poziva u tevhid, zatim u namaz i tako redom, kada se radi o nevjerniku u osnovi. Ove riječi Poslanika, Allahov mir i spas njemu, mogu poslužiti kao dokaz da vitr i drugi sunneti nisu vadžib.3

„… pa ukoliko ti se u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim sadaku…“ Tj. zekat. „… koja se uzima od njihovih bogataša…“ Zekat uzima vladar ili njegov zamjenik. Obaveza zekata je za bogate, a bogatim se smatra onaj ko posjeduje nisab.[4]

✦„… i dijeli njihovim siromašnim…“ Siromašan (fekir) je čovjek koji gotovo nema ništa, ili ima pola od onoga što mu je neophodno. Kada se općenito spomene ovaj pojam, onda on obuhvata i pojam „miskin“. Ove riječi Poslanika, Allahov mir i spas njemu, ukazuju da je dozvoljeno dati zekat jednoj od osam kategorija kojima pripada zekat.

Ove riječi uzimaju za dokaz oni učenjaci koji kažu da nije dozvoljeno prebacivati zekat iz jednog mjesta u drugo, jer u hadisu stoji „njihovim siromašnim“, međutim, ispravnije mišljenje je da je to dozvoljeno kada postoji potreba, korist i tome slično. Isto važi i za sadekatul fitr.

„… pa ako ti se u tome pokore, nemoj uzimati njihovu najbolju i najplemenitiju imovinu…“ Upozorenje od Poslanika, Allahov mir i spas njemu, da se prilikom uzimanja zekata pričuva uzimanja njihovog najboljeg imetka.

„… i čuvaj se dove onoga kome je nepravda učinjena, jer, uistinu, između nje i Allaha nema pregrade!“ Riječ mazlum – onaj kome je učinjena nepravda — je došla sa određenim članom što ukazuje na općenitost, pa tako obuhvata i nevjernika. Mazlum na koga se ovdje upozorava u ovom hadisu jeste onaj od koga je uzeto od zekata više nego mu je obaveza.

✧ U hadisu nije spomenut hadždž i post, šta je razlog tome?

Ibn Tejmijje je na ovaj, i njemu slične hadise u kojima se ne spominju svi ruknovi islama odgovorio da je to zbog toga što prenosilac nije do kraja prenio čitav hadis, ili oni u vrijeme kada su ti hadisi izrečeni nisu bili propisani, ili su izrečeni u skladu sa onim što zahtjeva situacija.

3 Hadis Sehla ibn Sa'da

Od Sehla ibn Sa’da, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik, Allahov mir i spas njemu, rekao u vrijeme pohoda na Hajber: : „Sutra ću predati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik; Allah će dati pobjedu pod njegovim vođstvom.“ Svijet je tu noć proveo pričajući o tome kome će je dati, a kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku, Allahov mir i spas njemu, i svaki od njih je želio da njemu bude data. Tada on upita: „Gdje je Alija ibn Ebi Talib?“ „Njega bole oči“, rečeno je. Poslali su po njega i on je doveden, pa mu je pljucnuo u oči i proučio mu dovu. Ozdravio je kao da ga nije ni boljelo. Potom mu je dao zastavu i rekao: „Polahko idi dok ne dođeš u njihovo područje, potom ih pozovi u islam i obavijesti ih kakve obaveze imaju prema Allahu Uzvišenom, jer, tako mi Allaha, da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka – bolje ti je od stada crvenih deva.“ (Buhari, 58/7, Muslim, 2406)

„Sutra ću predati zastavu čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik.“ Hadis ukazuje na odliku Alije ibn Ebi Taliba. Takođe, u hadisu se potvrđuje svojstvo ljubavi Allahu, slavljen neka je On i uzvišen, oprečno mu'attilama (onima koji negiraju Allahova svojstva) i muevvilima (oni koji tumače i izvitoperavaju njihova značenja) koji kažu da je značenje sintagme „Allah voli“ – Allah nagrađuje.

„Allah će dati pobjedu pod njegovim vođstvom.“ Ovo ukazuje da se sebebi trebaju pripisivati Allahu.5

„Svijet je tu noć proveo pričajući o tome kome će je dati…“ Ovo ukazuje na budnost noću radi diskutovanja (šerijatskih pitanja).

„Kada su osvanuli, otišli su Allahovom Poslaniku, Allahov mir i spas njemu, i svako od njih je želio da njemu bude data. Tada je on upitao: „Gdje je Alija ibn Ebi Talib?“ U ovim riječima leži velika stvar, a to je da je zastava data onome ko nije razmišljao o njoj, niti je došao da bi je uzeo.

„Njega bole oči“, rečeno je. Poslali su po njega i on je doveden. Poslanik, Allahov mir i spas njemu, mu je pljucnuo u oči i proučio mu dovu, pa je ozdravio kao da ga nije ni boljelo. Potom mu je dao zastavu i rekao: „Polahko idi dok ne dođeš u njihovo područje. Potom ih pozovi u islam…“ Ovdje je dokaz o pozivanju u tevhid. Došla je naredba, a ona ukazuje na obaveznost. „Pozovi ih u islam,“ tj. u iman, u vjerovanje, riječi i djela, to je značenje islama u širem smislu, dok u užem smislu islam znači predati se Allahu tevhidom, potčiniti Mu se pokornošću i sačuvati se širka.

„… i obavijesti ih kakve obaveze imaju prema Allahu Uzvišenom…“ Tj. obavijesti ih koja su prava islama prema njima, poput toga da namaz obavljaju, zekat daju, itd.

„… jer, tako mi Allaha…“ Ovo ukazuje na dozvoljenost zaklinjanja makar se ne tražilo od čovjeka da se zakune.

„… da budeš uzrok da Allah uputi jednog čovjeka – bolje ti je od stada crvenih deva.“ Ove riječi ukazuju na nagradu onoga ko bude sebeb upute makar jednog čovjeka. To je bolje od stada crvenih deva, a to su bile najbolje i najskupocjenije deve kod Arapa.


Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Muhtesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala

Bilješke:

1 Tj. da li čovjek može idžtihaditi u metodama da'veta ili je obaveza čovjeku da se ograniči na one metode koje su došle u sunnetu.
2 Tj. govore da su kršćani ili jevreji ali su ustvari bezbožnici i ateisti.
3 Dokaz leži u tome što je Poslanik, Allahov mir i spas njemu, u ovom hadisu rekao Mu'azu: „Obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći“. Da je neki drugi namaz mimo pet dnevnih bio obaveza, Poslanik bi mu to naglasio. (op.prev.)
4 Vrijednost 595 gr. srebra ili 85 gr. zlata koji su njegovom posjedu godinu dana. (op.rec.)
5 Zbog toga što Poslanik, Allahov mir i spas njemu, nije pobjedu pripisao sebebu (čovjeku u ovom primjeru) i nije rekao kako će on (taj čovjek) donijeti pobjedu, već je pobjedu pripisao Allahu rekavši: „Allah će dati pobjedu pod njegovim vođstvom.“ (op. prev.)