Živimo u vremenu u kojem među muslimanima tragamo za moralom koji je izgubljen, pa se s njim izgubio i naš identitet – moralom koji je islam došao da upotpuni, pa smo njime zavladali svijetom kada smo ga se držali, a zaostali za drugim narodima kada smo ga napustili.
Ljudi su ulazili u Allahovu vjeru u skupinama zbog blagosti njenih učenja i ljepote morala njenih sljedbenika. A islam je ranjen rukama vlastite djece kada su napustili njegova učenja i moral, te svojim postupcima narušili njegovu sliku, pa su se od njega okrenuli oni koji ne poznaju njegovu suštinu. Da li si zadovoljan, o muslimanu, da svojim ponašanjem i djelima budeš handžar (nož) u prsima islama?!
Islam je došao kao ustav života – nije samo uputa za ibadet, nego cjelovit i precizan sistem za život u svim njegovim segmentima: u jelu i piću, spavanju, kupoprodaji i međuljudskim odnosima. U mnogim hadisima naglašena je važnost morala u islamu i da on nije samo vjera obreda, te da se visoki stepeni i blizina Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu postižu lijepim ahlakom.
Od tih hadisa su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
„Zaista sam poslan da upotpunim plemenit moral.” (Bilježi ga imam Malik ibn Enes u djelu Al-Muwetta)
I njegove riječi:
„Hoćete li da vas obavijestim o onima koji su mi najdraži i koji će mi biti najbliži na Sudnjem danu?“ – ponovio je to dva ili tri puta. Rekoše: „Da, Allahov Poslaniče.“ Reče: „Oni koji su najljepšeg morala.“ Bilježi ga imam Ahmed.
U Sahihu imama Buharije se prenosi od Muavije ibn Ebi Sufjana da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Zaista su najbolji među vama oni koji su najljepšeg morala.“
Štaviše, još je opasnije to što ibadet muslimana – poput posta i namaza – može izgubiti svoju nagradu, pa da čovjek uprkos mnoštvu ibadeta završi u Vatri. Tvoji ibadeti – namaz, post, zekat, sadaka i drugo – neće ostvariti svoju svrhu dok se njihov trag ne vidi u tvom ponašanju, postupcima i moralu. Ako se to ne odražava, onda postoji manjkavost koju treba preispitati i popraviti.
U hadisu koji bilježe imam Muslim i Tirmizi od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Znate li ko je muflis (bankrot)?“ Rekoše: „Bankrot je kod nas onaj ko nema ni dirhema ni imetka.“ Reče: „Bankrot iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom i zekatom, ali je ovoga uvrijedio, onoga potvorio, imetak ovoga pojeo, krv onoga prolio i ovoga udario – pa će se ovome dati od njegovih dobrih djela, i onome od njegovih dobrih djela. A ako mu nestane dobrih djela prije nego se podmiri ono što duguje, uzet će se od njihovih grijeha i natovariti na njega (onoga kome je učinio nepravdu), zatim će biti bačen u Vatru.“
Također se prenosi od Ebu Hurejre da je rečeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
„Ta i ta žena klanja noću, posti danju, udjeljuje sadaku, ali vrijeđa svoje komšije jezikom.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Nema hajra u njoj, ona je od stanovnika Vatre.“
Rekoše: „A ta i ta žena klanja farzove, udjeljuje parče sira, i nikoga ne uznemirava.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ona je od stanovnika Dženneta.“ Bilježi ga Buhari u Edebul Mufred, Ibn Hibban, Hakim i imam Ahmed.
Mudrost u tome je jasna: da je ta žena zaista ispravno klanjala i postila, sustegla bi se od onoga što najružnije prlja dušu – a to je uznemiravanje komšije.
Onaj ko se odrekne islamskog morala i živi kao rob svojih strasti, slijedeći svoje prohtjeve bez kočnice vjere i morala, nije izgubio samo Ahiret, nego mu je kazna požurena i na dunjaluku – ne nalazi put do sreće niti smiraj srca, jer se nije držao ustava koji mu je vjera postavila i garantovala sreću onome ko ga se drži.
Ovo je trenutak preispitivanja za svakog muslimana: da izabere hoćeš li nastaviti putem izgubljenosti, zbunjenosti i tuge, odbijajući blizinu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu i noseći breme narušavanja slike islama pred svijetom – ili će se vratiti razumu, otresti prašinu nemara sa svog života, slijediti put svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tako stići do vječne sreće, slijedeći primjer ashaba, i uspjeti na oba svijeta.
To je prilika da krenemo iznova – da istinski shvatimo kakav treba biti musliman u svojoj kući, na poslu, u traženju znanja i u odnosu prema porodici i komšijama; da vlastitim rukama nacrtamo istinsku sliku ummeta islama, ne obazirući se na pokvarenost okoline niti na manjak dobrog društva. Počnimo od sebe i preuzmimo svoju ulogu u popravljanju ovog ummeta i njegovom povratku na Pravi put.
Autor: Hibe Hilmi
Izvor: alukah.net
You must be logged in to post a comment.