Sabur muža spram supruge
Uzvišeni Allah je rekao: Naredi čeljadi svojoj da namaz obavijaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak. (Ta Ha, 132)
Znači: traži spasa za njih kroz sprovođenje namaza i u tome ustrajavaj i sam. Kao što kaže Uzvišeni: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti. (Et-Tahrim, 6)
Od Zejda b. Eslema, a on od svoga oca, prenosi se da je Ibn Omer noćio kod njega, a on je bio štićenik Omerov. Imao je jedan sahat u noći kada bi ustajao i klanjao. Nekada se dešavalo da se ne probudi, pa bismo govorili: “Nije ustao noćas kao što je običaj da ustane.” Kada bi se probudio, probudio bi i svoju čeljad i govorio: Naredi čeljadi svojoj da namaz obavijaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak. (Ta Ha, 132)
U saburu imamo treniranje nefsa, lomljenje srdžbe i popravljanje moralnih osobina. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, nakon što mu je objavljen ovaj ajet, svako jutro je odlazio do kuće Alije i Fatime i govorio: “Namaz!” Omer, radijallahu anhu, budio je sve svoje ukućane na noćni namaz pokoravajući se ajetu.1
U sabur muža spram supruge spada: da joj naredi da obavlja namaz kako bi je naveo na Pravi put. Namaz podučava i navikava saburu, redu, čistoći i disciplini. Na prvom mjestu je namaz – Allahova naredba i naredba Njegova Poslanika, alejhissalatu vesselam, i mi klanjamo onako kako je klanjao Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam. Ovo je sabur u naređivanju i prakticiranju dobra i odvraćanju i ostavljanju hrđavog. Sve to kako bi se zaštitila porodica i sam čovjek od Džehennema čije će gorivo ljudi i kamenje biti.
Sabur muža spram supruge jeste i da podnosi njene uvrede i da ne pridaje pažnju njenim ispadima, iz samilosti spram nje. Uzvišeni Allah je naredio da se spram supruga lijepo ophodi, kao što je naredio i da se spram roditelja lijepo ophodi i dobročinstvo im se čini, pa kaže za roditelje: I prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj. (Lukman, 15) A za žene kaže: S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19)
Podnošenje uvreda od žene, onda kada je ona srdita je odlika plemenitih ljudi.
Sabur muža spram ženskih lukavština
Sabur zbog ljubomore ili sličnog. Buhari i Muslim bilježe od Aiše: “Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je, kada bi izlazio na put, bacao kocku kako bi odredio s kojom će ženom biti i kako će biti redoslijed, pa je kocka pala na Aišu i Hafsu. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, bi, kada bi pala noć, pričao sa Aišom, pa je Hafsa rekla: ‘Hajde ti, večeras, jaši moju devu, a ja ću tvoju, pa ćeš i ti i ja gledati?’ Aiša je pristala i pojahala njenu devu. Došao je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, do Aišine deve na kojoj je bila Hafsa i poselamio je. Nastavili su putovanje do prvog odmorišta. Aiši je nedostajao i kada su se ulogorili, ona je noge stavila u mirisnu žukvu i rekla: ‘Ja Rabbi, daj mi škorpiju ili zmiju da me ujedu, kada ne mogu ništa da mu kažem’.”
Sabur supruge na neimaštini muža i tjeskobi življenja
U to spada da supruga olakša svome mužu iz svoga imetka i da mu pomogne, a da mu ne prigovara ako je on siromašan i ne može da zaradi dovoljno, sve dok Allah ne sprovede svoju odluku. U Sunnetu imamo primjer koji je nalik tome. Od Zejnebe, Abdullahave supruge, bilježi se da je rekla: “Bila sam u džamiji i vidjela sam Vjerovjesnika, alejhissalatu vesselam, i on je rekao: ‘Udijelite sadaku, makar od svog nakita.’ Zejneba je izdržavala Abdullaha i siročad koja su živjela s njom. Pa je rekla Abdullahu: ‘Pitaj Allahova Poslanika, alejhissalatu vesselam, da li mi je dozvoljeno da trošim na tebe i siročad pod mojim okriljem iz zekata?’ On je rekao: ‘Ti pitaj Allahova Poslanika, alejhissalatu vesselam.’ Onda je ona otišla Vjerovjesniku, alejhissalatu vesselam, i pred vratima zatekla i jednu od ensarijki koja je došla sa sličnim pitanjem. Pored njih je prošao Bilal i rekle su mu: ‘Pitaj Vjerovjesnika, alejhissalatu vesselam, da li mogu dati od zekata svome mužu i siročadima o kojima se brinem?’ Rekle su mu: ‘Nemoj govoriti o nama.’ Bilal je ušao i pitao, pa je Poslanik, alejhissalatu vesselam, pitao: ‘Ko su te žene?’ Bilal je rekao: ‘Zejneb.’ Poslanik, alejhissalatu vesselam, je upitao: ‘Koja Zejneb?’ ‘Supruga Abdullahova.’ – odgovorio je Bilal. Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: ‘Može i ona ima dvije nagrade – nagradu rodbinstva i nagradu zekata.”‘2
U hadisu stoji: “Kurejševićke žene su najbolje žene koje su jahale deve; blage su i obzirne prema djeci i najbolje vode računa o muževima koji su ih uzeli.”3
Sabur supruge na hrđavom ophođenju muža ili njegove obijesti
To je pohvalan sabur koji treba da bude propraćen dovom da se muž okrene Pravom putu. Faraonova žena je osaburila sva hrđava djela i postupke svog muža, a naknada za to i njen sabur bila je da će se spominjati po dobrom sve do Kijametskog dana, u Allahovoj Knjizi. Allah ju je spasio od Faraona i naroda griješničkog, a Džennet joj je boravište, u blizini njena Gospodara. Ona je izabrala komšiluk prije nego je izabrala kuću. Pogledajte Faraona sa njegovom tvrdnjom da je bog, njegovim činjenjem nereda po Zemlji, koji je kopao jarke da bi u njih bacao vjernike, protjerao je Musaa, alejhissalatu vesselam, i Haruna i sve one koji su bili uz njih. Da li na svijetu, danas, postoji neki suprug koji se može opisati kao Faraon? Asija, njegova supruga, po ovom pitanju, ubraja se u primjer i uzor vjernicima i vjernicama, vjerovanja i sabura. Uzvišeni Allah kaže: A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu Faraonovu. (Et-Tahrim, 11) U jednoj predaji stoji: “Bilo koja žena koja osabura hrđavo muževljevo ponašanje, ima nagradu kao što je imala Asija, žena Faraona.”
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Naslov i priprema: Menhedž
1 Tefsirul-kurtubi, 5/4301.
2 Buhari, 2/15; Muslim, 7/78.
3 Buhari, 3434; Muslim, 2527.
