Rekao je imam Ibnul-kajjim El-Dževzijje, rahimehullah:
Kao što smo vidjeli, lijepo mišljenje (optimizam) je opravdano ukoliko podstiče na dobro, pomaže da se ono čini i ako vodi ka njemu. Obmana je ono što vodi ka neradu i prepuštanju grijesima. Lijepo mišljenje je nadanje. Ako nadanje podstiče na dobra djela i odvraća od loših, ono je ispravno. Ukoliko se nerad sastoji od nadanja, a nadanje od nerada i podbacivanja, to je onda obmanjivanje.
Možemo li zamisliti čovjeka koji ima zemlju i očekuje da mu ona donese prinos? On je ne ore i ne sije već se nada da će dobiti rod bez oranja, sijanja, navodnjavanja i bilo kakve brige. Ovakvog čovjeka bi svi proglasili najvećim maloumnikom. Isto tako, ako bi se nadao i pouzdao u to da će dobiti dijete bez spolnog općenja ili da će postati naučnik bez učenja i velikog truda, ili nešto tome slično…
Isti slučaj je i sa čovjekom koji smatra da će dostići visoke stepene i vječna uživanja bez dobrih djela, bez približavanja Allahu kroz dobra djela i izbjegavanje loših. A Allah daje uspjeh.
Uzvišeni kaže u prevodu značenja:
“Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom Putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti…”1
Ovdje nije slučajno uz nadu navedeno izvršavanje spomenutih djela. Oni koji sami sebe varaju smatraju da ljudi koji zanemaruju Allahova prava ne poštuju Njegove naredbe, koji krše Njegove zabrane, tlače Njegove robove – mogu očekivati Allahovu milost!
Srž ovog problema leži u tome da su nada i lijepo mišljenje nerazdvojni pojmovi od ispunjavanja uvjeta koje je uspostavila Allahova mudrost u propisivanju zakona (šerijata), kadera, nagrade, plemenitosti. Kada čovjekovo djelovanje bude u skladu sa ovim stvarima, onda se može nadati u oprost svoga Gospodara. On Ga moli da ga ne prepusti samim tim djelima2 već da ih učini uzrokom raznih korisnih stvari te da od njega otkloni sve što bi dovelo do njihovog poništavanja.
Autor: Ibnul-Kajjim el-Dževzijje
Izvor: El-Dževabul-kafi (38 str.)
Bilješke:
